Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 38. K-512/20-20
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: 38. K-512/20-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariju Lokasu kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marije Živković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M.1 V.1 zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-44/13 od 24. lipnja 2014. godine s izmjenama od 09. ožujka 2021. godine, nakon javne rasprave održane dana 23. travnja 2021. godine u prisutnosti zamjenice ODO-a u Zagrebu Rie Ergotić, te optuženika i branitelja optuženika odvjetnika I.1 S.1 i odvjetnika N. M., dana 28. travnja 2021. godine objavio je i
p r e s u d i o j e
optuženi M.1 V.1, OIB: …, sin I.1 i M.2 rođ. S.2, rođen … u O., s prebivalištem u Z., a boravištem u K., državljanin … i …, pismen, sa završenom SSS, po zanimanju elektrotehničar, bez prihoda, nije vlasnik nekretnina, živi od ušteđevine, oženjen, otac troje punoljetne djece, vojsku služio u … u S., bez čina, protiv njega se vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 246. stavka 1. i 2. KZ/11 pred Županijskim sudom u Zagrebu,
k r i v j e
što je:
I. u razdoblju od 21. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007. u Z., kao direktor trgovačkog društva H. g. d.o.o. iz Z., ovlašten raspolagati sredstvima na žiro-računu društva i kao takav odgovoran za zakonitost rada i poslovanja društva, s ciljem da trgovačko društvo H. g. d.o.o. izbjegne plaćanje dijela poreza na dobit za 2007., protivno članku 5. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ broj 177/04, 90/05 i 57/06) i članku 11. stavku 1. i 4. Pravilnika o porezu na dobit („Narodne novine“ broj 95/05 i 133/07) u poslovnim knjigama društva prikazao rashod u iznosu od 12.100.000,00 kuna kojim je umanjio poreznu osnovicu poreza na dobit za 2007. obzirom na stvarno ostvaren prihod tog trgovačkog društva prodajom zemljišta trgovačkom društvu O. H. d.o.o., pa je s istim ciljem sa žiro-računa trgovačkog društva H. g. d.o.o. broj … otvorenog u … temeljem fiktivnog ugovora o poslovnoj suradnji s trgovačkim društvom P.1 d.o.o. dana 20. prosinca 2007. doznačio iznos od 12.100.000,00 kuna na žiro-račun trgovačkog društva P.1 d.o.o. broj … otvoren u … iako stvarne poslovne suradnje nije bilo, niti je trgovačko društvo P.1 d.o.o. za potrebe trgovačkog društva H. g. d.o.o. obavljalo ikakve poslove pa je temeljem ovako prikazanog rashoda u poreznoj prijavi poreza na dobit društva za 2007., podnesenoj Poreznoj upravi 28. travnja 2008., umanjio poreznu osnovicu poreza na dobit trgovačkog društva H. g. d.o.o. za 12.100.000,00 kuna te time nije prijavio i uplatio porez na dobit po stopi od 20% od umanjene osnovice, oštetivši tako državni proračun Republike Hrvatske za iznos od 2.420.000,00 kuna,
II. d a k l e, s ciljem da druga osoba djelomično izbjegne plaćanje poreza, dao netočne podatke o činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze pa je zbog toga došlo do smanjenja porezne obveze velikih razmjera,
čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine - opisano u članku 256. stavku 1. i 3. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 256. stavku 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. dalje u tekstu: KZ/11).
III. Na temelju članka 256. stavka 3. KZ/11 optuženi M.1 V.1
osuđuje se
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE
IV. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženom M.1 V.1
izriče se
DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA
na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen ima izvršiti 1 (jedna) godina, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine se neće izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da rok provjeravanja počinje teći od izdržane kazne.
V. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu ZKP) nalaže se optuženom M.1 V.1 iz Z., OIB: …, da isplati oštećeniku Republici Hrvatskoj, OIB: …, ukupan iznos od 2.420.000,00 kuna (dva milijuna četiri stotine dvadeset tisuća kuna i nula lipa) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01. siječnja 2008. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
VI. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 2. i 6. ZKP-a optuženom se nalaže naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 4.703,27 kuna (četiri tisuće sedam stotina tri kune i dvadeset i sedam lipa).
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim optužnim aktom Općinsko državno odvjetništvo stavilo je na teret optuženom M.1 V.1 počinjenje kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. i 3. KZ-a.
2. Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko upravni odjel, podnijela je imovinskopravni zahtjev protiv optuženog radi isplate iznosa od 2.420.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (list 585. i 586. spisa).
3. Pozvan na očitovanje o osnovanosti optužnog akta optuženi je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje inkriminiranog mu kaznenog djela.
4. Tijekom dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, pročitani su iskazi svjedoka T. V.2 (listovi 310-312 i 425 spisa), M.3 P. (listovi 341-343 i 413 spisa), S. K.1 (listovi 344-346 i 414 spisa), D.1 B.1 (listovi 347-349 i 429-430 spisa), J. Š. V. (listovi 350-352 i 429 spisa), V. S.3 (listovi 353-355 i 414-415 spisa), D.2 H. (listovi 286 i 430 spisa), P. T. (listovi 460-461 spisa), R. P. B. (list 468 spisa), D.3 G. (list 468-469 spisa), M.4 K.2 (list 469 spisa) i K. B.2 (list 476 spisa), nadalje, pročitana je dokumentacija u spisu i to: zapisnik o poreznom nadzoru H. g. d.o.o. (list 8-17 spisa), porezno rješenje za H. g. d.o.o. (list 18-22 spisa), ugovor o poslovnoj suradnji H. g. d.o.o. i P.1 d.o.o. (list 26 spisa), ugovori o kupoprodaji nekretnina kupca H. g. d.o.o. (list 27-76 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina prodavatelja H. g. d.o.o. i O. H. d.o.o. s aneksom i predugovorom (list 77-86 spisa i 150-155 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za H. g. d.o.o. (list 87-89 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za P.1 d.o.o. (list 90-92 spisa), zapisnik o poreznom nadzoru P.1 d.o.o. (list 115-126 spisa), porezno rješenje za P.1 d.o.o. (list 135-141 spisa), ponude TD H. g.d.o.o. (list 142-146 spisa), ugovor o ustupu poslovnog udjela H. g. d.o.o. (list 147-149 spisa), dokumentacija A. R.-Z. (list 156-190 spisa), dopis … (list 299 spisa), nalozi TD P.1 d.o.o. (list 300-301 spisa), ispis prometa po računu TD P.1 d.o.o. (list 302 spisa), ispis prometa po računu TD H. g. d.o.o. (list 303-305 spisa), prijava potpisa TD P.1 d.o.o. (list 306 spisa), prijava potpisa TD H. g. d.o.o. (list 307-308 spisa), izvadak iz matice umrlih za M.5 B.2 (list 358 spisa), kupoprodajni ugovor broj … od 2007. (list 432-436 spisa), ugovor o zajmu između R. P. i H. G. do 7. svibnja 207. (list 476 spisa), očitovanje R. P. Poreznoj upravi od 21. listopada 2008. (list 478 spisa), poziv Porezne uprave (list 478 spisa), potvrda o transferu novca … od 10. svibnja 2007. (list 479 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za H. G. (486 do 490 spisa) i P.1 d.o.o. (listovi 491 do 497 spisa), na kraju dokaznog postupka, prije ispitivanja optuženog, pročitan je izvadak iz njegove kaznene evidencije (list 580. spisa).
5. U obrani koju je iznio pred ODO-om na prvom ispitivanju 26. veljače 2014. godine (listovi 327-330 spisa) optuženi je porekao počinjenje kaznenog djela, bez detaljnijeg očitovanja o predmetu postupka, istaknuvši samo da mu je postupak montiran od strane Porezne uprave i policije budući mu je Porezna uprava osporavala potraživanje u visini od 23.000.000,00 kuna.
5.1. Pozvan iznijeti obranu na raspravi 23. travnja 2021. godine (list 590. spisa), na kraju dokaznog postupka, optuženi je izjavio da u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznio 19. listopada 2016. godine (listovi 463-465 spisa), nakon čega je pročitana njegova obrana na predmetnom zapisniku. U istoj je optuženi naveo da nisu točni činjenični navodi iz optužnice da bi počinio inkriminirano kazneno djelo te je ponovno istaknuo da se ovdje radi o jednoj običnoj konstrukciji od strane Državnog odvjetništva i porezne uprave koja je sve inicirala, a nakon što je on nakon 2009. godine zatražio povrat PDV-a. Tada je nastala haranga na njega te su državno odvjetništvo i policija pokazali tešku nesposobnost da nađu pravog krivca svaljujući na njegova leđa sve ovo. Što se tiče konkretnog posla H. g. d.o.o., navodi da tu nema ništa sporno i da se nalazi u istoj situaciji danas, sve bi to napravio kako je napravio i onda. Pojašnjavajući predmetni događaj naveo je da je u to vrijeme u … bio zastupnik s. P.2 te im je pomagao kod realizacije otvaranja benzinskih postaja i sukladno ugovoru s njima dobivao proviziju za to. U jednom navratu slučajno je upoznao M.5 B.2 putem odvjetnika G. koji mu je iznio poslovnu ponudu za P.2 na način da na budućoj autocesti P.2 kupi zemljište za gradnju benzinskih postaja. To mu se učinilo zanimljivo te je zatražio dokumentaciju o tome i susreo se sa čovjekom iz H. a. Vidio je da je na području tunela T. u H. već bila izdata lokacijska dozvola za izgradnju benzinske postaje tako da je odmah kontaktirao i upravu P.2 te su dogovorili jedan zajednički sastanak sa B.2 koji se predstavio kao osnivač t.d. P.1 d.o.o. i sa čovjekom iz H. a. Sastanak je bio konstruktivan pa su iz P.2 odlučili ući u realizaciju ali tražeći od njega da bude nositelj posla, dakle, da osnuje trgovačko društvo preko kojeg će otkupiti zemljište od malih vlasnika i potom ga okrupniti i prodati P.2 Prihvatio je takvu poslovnu ponudu jer je bilo izvjesno da će posao uspjeti, a kako nije imao sredstava u to vrijeme B.2 mu je ponudio pozajmiti milijun kuna. Tako je i napravljeno. Najprije je početkom 2007.g. osnovao trgovačko društvo H. g. d.o.o. u kojem je bio i direktor, a B.2 mu je preko R. P. pozajmio milijun kuna te su s tim novcem počeli i otkupljivati zemljišta na području H. B.2 mu je dao za ispomoć i gospodina T. koji je bio pravnik i koji je zajedno sa njim išao pregovarati sa malim vlasnicima, a u konačnici je nakon sklopljenih sporazuma o tome sačinjavao i ugovore. I M.5 B.2 je sigurno u najmanje tri navrata s njima išao u H. Napominje da je B.2 njemu i T. dao uputu da ponude svim vlasnicima zemljišta 20 kn/m2, a koji novčani iznos je bio puno veći nego što je zemljište doista i vrijedilo, a isto tako, dao je uputu da kad dogovore sa svim vlasnicima čestica posao, onda da im u istom trenu svima isplate novac. Zato su ugovori o kupoprodaji potpisivani s vlasnicima u istom javnobilježničkom uredu isti dan, a tako su im vršene i isplate. T. je sve to proveo u zemljišnim knjigama te je u konačnici sklopljen ugovor o kupoprodaji s O.-om i to iz razloga što u P.2 nisu pristali otkupiti i restoran koji je bio sastavni dio projekta. B.2 je tražio od njega da zemljište proda drugim kupcima te je obavio nekoliko razgovora s direktorima T. i O.-a i na kraju, budući je O. dao najbolju ponudu, zemljište je prodano njima. Ne može se sjetiti za koji iznos.
5.2. Na posebna pitanja odgovorio je da je B.2 doista isplatio 12.100.000,00 kn na račun njegovog društva P.1 d.o.o., a sukladno njihovom ugovoru o suradnji, a sebi je od iznosa koji je O. uplatio zadržao 100.000,00 eura kao proviziju. Posjeduje ugovor o poslovnoj suradnji koji je potpisao sa B.2 Također je i pozajmicu od milijun kuna vratio B.2 putem gospođe R. P. Vezano za suradnju između H. g. d.o.o. i P.1 d.o.o., odgovorio je da je P.1 d.o.o. obavio cjelokupan logistički posao za H. g., uključujući i financiranje i prodaju, budući je upravo B.2 našao O. kao kupca. Dakle, oni su njima za usluge isplatili 12.100.000,00 kn radi konkretnog pravnog posla. Nadalje, da je u par navrata vidio T. V.2 za koju je B.2 naveo da je njegova ljubavnica te direktorica društva P.1 d.o.o. Ona čak nije niti dolazila na poslovne razgovore već je B.2 donio potpisani ugovor po njoj kao direktorici. Radi se o ugovoru od 5. travnja 2007.g. koji se nalazi na listu 26 spisa. Sa R. P. također je imao ugovor o pozajmici u pisanom obliku te je novac s njenog računa transferiran na račun H. g. Trenutno ne raspolaže s tim ugovorom. M.5 B.2 je bio čovjek poznat u poslovima s nekretninama te je imao krug odvjetnika oko sebe koji su ga servisirali u njegovim velikim poslovima u ... Imao je mnoge kontakte u firmama, pa i u firmama u vlasništvu države, uključujući H. a. Umro je od infarkta 2011. Nije mu poznato da bi nosio šešir.
5.3. Na pitanje branitelja odgovorio je da je na sastanku s direktorom P.2, osim njega i čovjeka iz H. a., bio nazočan i M.5 B.2. B.2 je prezentiran direktoru P.2 kao vlasnik projekta i osnivač TD P. 1d.o.o., ali iz P.2 su odlučili uzeti njega kao posrednika zbog ranije uspješne suradnje i povjerenja kojeg su imali u njega pa je odlučeno da osnuje novu firmu koja će surađivati s P.1 vezano za ovo i u konačnici nakon otkupa prodati zemljište P.2 To je trebao biti prvi posao, a u slučaju uspješnog dovršetka trebalo se razgovarati o daljnjim poslovima. Volio bi da je P.1 sklopio direktno ugovor s P.2 jer bi on tada mogao naplatiti svoju posredničku ulogu preko T. s. bez da išta radi. … su znali da će on raditi sa P.1 Kad je ranije spomenuo odvjetnika G., mislio je na D.3 G. koji ga je preporučio B.2 Pretpostavlja da je G. znao da je on imao poslovnu suradnju sa P.1 d.o.o.
5.4. Na pitanja zastupnika optužbe, a vezano za ugovor o poslovnoj suradnji i to članak 3. iz kojeg proizlazi da će H. g. d.o.o. osigurati financijska sredstva za kupnju zemljišta, a P.1 d.o.o. da će obaviti sve logističke poslove, kontakte s prodavateljima te zaključenje svih kupoprodajnih ugovora, odgovorio je da je tako i bilo te je o tome već iskazivao, dakle, nije tada imao novaca te mu je B.2 dao pozajmicu preko R. P. Na pitanje da li je sastanak sa direktorom P.2, čovjekom iz H. a. i B.2 održan prije nego će H. g. započeti s kupnjom zemlje od malih vlasnika ili nakon toga, odgovorio je da je to bilo prije kao što je već iskazao, pa i prije nego što će H. g. uopće biti i osnovana jer je na tom sastanku odlučeno da će on biti nositelj projekta i da treba osnovati firmu preko koje će se otkupljivati zemljište. Na traženje da objasni sadržaj dopisa P.2 koji se nalazi na listu 142 spisa i iz kojeg proizlazi da je sastanak za lokaciju zemljišta na autocesti R.-Z. pod nazivom T. održan u Lj. 25.05.2007. kada je i predstavljena lokacija, odgovorio je da je to samo jedan u nizu od većeg broja sastanaka koji su održani i kada se već krenulo u realizaciju. Bilo je puno sličnih dopisa. Nije imao nikakvog rizika u poslu već je rizik eventualno imao budući koncesionar, međutim, to je samo u teoriji jer je već postojala lokacijska dozvola od H. a. Na daljnje pitanje zbog čega se na natječaj za dobivanje koncesije za benzinsku pumpu osim O.-a javila i I., odgovorio je da je natječaj bio javni, ali je logično bilo za pretpostaviti da će koncesiju dobiti vlasnik zemljišta koji je u konkretnom slučaju bio O. U to vrijeme predsjednik uprave P.2 bio je M.4 K.2 te je on osobno pregovarao u ime P.2. Nakon realiziranog posla prodao je poslovni udjel u H. g. putem oglasa, odnosno misli da je besplatno prenio isti na treću osobu, a isplatilo se preuzeti društvo jer je bilo bonitetno. U to vrijeme je imao više većih projekata, a jedan od njih je bio projekt na … trgu od 45 milijuna eura.
5.5. Završno, ponavlja da su mu problemi započeli nakon što je zatražio povrat PDV-a od države u ime drugih svojih firmi, time da je državi platio preko 10 milijuna eura poreza, a tražio je povrat PDV-a u iznosu od 3 milijuna eura nakon čega su počele optužbe protiv njega. Ponuđeno mu je da se prebije njegov dug pa da ga ne optuže, što nije prihvatio. Njegove navode iz obrane mogu potvrditi brojni svjedoci koji su bili upoznati s ovim poslom i to predsjednik uprave P.2 M.4 K.2, supruga od M.5 B.2, K. B.2, odvjetnik D.3 G. i R. P. koja mu je proslijedila pozajmicu.
6. Analizirajući svaki dokaz zasebno kao i u njihovoj ukupnosti te dovodeći ih u vezu s obranom optuženog ovaj sud je utvrdio da je optuženi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine iz 256. stavka 1. i 3. KZ/11, upravo na način kako mu je to stavljeno na teret izmijenjenim činjeničnim supstratom optužnice.
7. Naime, u postupku nije sporno da je optuženi u razdoblju od 21. ožujka 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine bio direktor trgovačkog društva H. g. d.o.o. iz Z., te da je u tom svojstvu bio ovlašten raspolagati sredstvima na žiroračunu društva i kao takav odgovoran za zakonitost rada i poslovanja društva. To proizlazi iz obrane optuženog u kojoj on potvrđuje činjenične navode optužnice u tom dijelu a navedene činjenice vidljive su i iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za TD H. g. d.o.o. (listovi 87 do 89 spisa) iz kojeg proizlazi da je optuženi M.1 V.1 jedini osnivač društva (izjava o osnivanju od 21. ožujka 2007. godine) te ujedno i direktor društva koje društvo zastupa pojedinačno i samostalno kao i iz prijave potpisa trgovačkog društva H. g. d.o.o. (list 307) iz kojeg proizlazi da je optuženi M.1 V. od 26. ožujka 2007. godine jedini ovlaštenik za potpisivanje dokumentacije platnog prometa uz upotrebu pečata navedenog društva.
8. Nadalje, nije sporno niti da je optuženi u poslovnim knjigama društva prikazao rashod u iznosu od 12.100.000,00 kuna kojim je umanjio poreznu osnovicu poreza na dobit za 2007. godinu obzirom na ostvareni prihod tog trgovačkog društva prodajom zemljišta trgovačkom društvu O. H. d.o.o. na način da je sa žiroračuna trgovačkog društva H. g. d.o.o. broj …, otvoren u …., temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji s trgovačkim društvom P.1 d.o.o. dana 20. prosinca 2007. godine, doznačio iznos od 12.100.000,00 kuna na žiroračun trgovačkog društva P.1 d.o.o. broj … otvoren u … pa je temeljem ovako prikazanog rashoda u poreznoj prijavi poreza na dobit društva za 2007. godinu, podnesenoj Poreznoj upravi 28. travnja 2008. godine, umanjio poreznu osnovicu poreza na dobit trgovačkog društva H. g. d.o.o. za 12.100.000,00 kuna te time nije prijavio i uplatio porez na dobit po stopi od 20 % od umanjene osnovice. To također proizlazi iz obrane optuženog u kojoj potvrđuje i ove činjenične navode iz optužnice a navedene činjenice vidljive su i iz zapisnika o poreznom nadzoru H. g. d.o.o. od 17. prosinca 2008. godine (listovi 8 do 17 spisa), ugovora o poslovnoj suradnji H. g. d.o.o. i P.1 d.o.o. (list 26 spisa), Ugovora o kupoprodaji nekretnina prodavatelja H. g. i O. d.o.o. s aneksom i predugovorom (listovi 77 do 86 spisa i 150 do 155 spisa), ispisa prometa po računu trgovačkog društva H. g. d.o.o. (listovi 303 do 305 spisa), ispisa prometa po računu TD P.1 d.o.o. (list 302 spisa) i dopisa … s nalozima (listovi 299-301 spisa).
9. Sporno je da li je Ugovor o poslovnoj suradnji između trgovačkog društva H. g. d.o.o. i trgovačkog društva P.1 d.o.o. od 05. travnja 2007. godine (list 26 spisa) fiktivni ugovor, dakle, da li je uopće bilo stvarne poslovne suradnje između ova dva trgovačka društva odnosno da li je društvo P.1 d.o.o. za potrebe trgovačkog društva H. g. d.o.o. obavljalo ikakve poslove te shodno tome da li je optuženi opisanim postupanjem (prikratom sredstava Državnom proračunu smanjenjem porezne osnovice poreza na dobit za 2007. godinu) oštetio Državni proračun za iznos od 2.420.000,00 kuna. Naime optuženi u obrani negira da bi Ugovor o poslovnoj suradnji H. g. d.o.o. i P.1 bio fiktivan, u bitnom ističući da se radilo o stvarnoj poslovnoj suradnji te u sklopu toga da je društvo TD P.1 d.o.o. obavilo sve poslove sukladno Ugovoru nakon čega mu je od H. g. d.o.o. i isplaćena naknada u visini od 12.100.000,00 kuna.
10. Činjenica da je Ugovor o poslovnoj suradnji između trgovačkog društva H. g. d.o.o. i trgovačkog društva P.1 d.o.o. od 5. travnja 2007. godine (list 26 spisa) bio fiktivan te da između tih društava nije bilo stvarne poslovne suradnje niti je društvo P.1 d.o.o. za potrebe trgovačkog društva H. g. d.o.o. obavljalo ikakve poslove proizlazi iz zapisnika o poreznom nadzoru H. g. d.o.o. (listovi 8 do 17 spisa) dovedenog u vezu sa povijesnim izvacima iz sudskog registra za H. g. d.o.o. (list 87 do 89 spisa) i P.1 d.o.o. (listovi 90 do 92 spisa), zapisnikom o poreznom nadzoru za P.1 d.o.o. (listovi 115 do 126 spisa), ugovorom o ustupu poslovnog udjela H. g. d.o.o. (listovi 147 do 149), dokumentacijom A. R. – Z. (listovi 156 do 190), dopisom … s nalozima (listovi 299-301 spisa), te iskazima svjedoka T. V.2, D.2 H., M.3 T., S. K.1, D.1 B.1, J. Š. V., V. S.3 i P. T.
11. Tako iz zapisnika o poreznom nadzoru poreznog obveznika H. g. d.o.o. (listovi 8-17spisa) proizlazi da je trgovačko društvo H. g. d.o.o. dana 28. travnja 2008. godine podnijelo prijavu poreza na dobit za 2007. godinu u kojoj je iskazalo dobit prije oporezivanja od 736.440,01 kuna dok je iznos od 12.100.000,00 kuna koji je 20. prosinca 2007. godine doznačen na žiroračun trgovačkog društva P.1 d.o.o. (transakcija je vidljiva na ispisu prometa s računa na listu 305 spisa) iskazan kao poslovni rashod tijekom poreznog nadzora, a kako bi opravdao rashod, optuženi M.1 V.1, koji je ispred poreznog obveznika bio nazočan u postupku, dostavio je Ugovor o poslovnoj suradnji između trgovačkog društva H. g. d.o.o. i P.1 d.o.o. od 5. travnja 2007. godine (list 26 spisa).
11.1. Iz predmetnog ugovora proizlazi da je trgovačko društvu P.1 d.o.o. nositelj poslovnih informacija koje stavlja na dispoziciju H. g. d.o.o., ulaže u planirani zajednički pothvat, a to je kupnja zemljišta cca 55000 m2 i pronalazak etabliranog „benzinskog“ lanca radi daljnje prodaje predmetnog zemljišta, nadalje da je njegova obveza obavljati logističke poslove, kontakte s prodavateljima te zaključenje svih kupoprodajnih ugovora na ime H. g. d.o.o. kao kupca.
11.2. Iz kupoprodajnih ugovora nekretnina (listovi 27 do 76 spisa) proizlazi da je H. g. d.o.o., zastupana po optuženom kao direktoru sklopila kupoprodajne ugovore s većim brojem prodavatelja zemljišta na području k.o. H., dok iz iskaza ispitanih svjedoka - prodavatelja zemljišta trgovačkom društvu H. g. d.o.o. M.3 P., S. K.1, D.1 B.1, J. Š. V. i V. S.3 u bitnom suglasno proizlazi da je kontakt s njima u prosincu 2006. godine ostvario optuženi M.1 V.1, ispred trgovačkog društva H. g. d.o.o., koji je bio u društvu druge muške osobe kojeg je predstavljao kao pravnika. Nakon nekog vremena s optuženim M.1 V.1 otišli su zajedno u ured javnog bilježnika i potpisali kupoprodajne ugovore kojima su prodali svoja zemljišta trgovačkom društvu H. g. d.o.o. Iz ovjera potpisa javnog bilježnika na tim ugovorima (listovi 27 do 76 spisa) vidljivo je da je upravo optuženi M.1 V.1 potpisnik navedenih ugovora u ime kupca H. g. d.o.o, čija je istovjetnost utvrđena uvidom javnog bilježnika u njegovu osobnu iskaznicu. Činjenicu da je s navedenim prodavateljima pregovarao uvjete kupnje i potpisao ugovore o kupoprodaji zemljišta u ime trgovačkog društva H. g. d.o.o. potvrđuje i sam optuženi pa se ova okolnost ukazuje i nespornom. Svim prodavateljima - svjedocima je nepoznato trgovačko društvo P.1 d.o.o. i odgovorna osoba tog društva T. V.2 Iz obrane optuženog te iskaza svjedoka P. T. proizlazi da se taj svjedok pojavljivao s optuženim prilikom kontakta s prodavateljima zemljišta i predstavljao se kao pravnik te da je osobno sačinjavao kupoprodajne ugovore, prijedloge za uknjižbe i dr., pri čemu isti ne navodi da bi bio zaposlen u TD P.1 d.o.o. niti da ga je to društvo angažiralo za posao već osoba po imenu M.5 B.2, a sve da je radio besplatno. Nadalje, iz lokacijske dozvole od 8. siječnja 2007. godine (listovi 186 do 190) vidljivo je da lokacija budućeg uslužnog objekta T.-jug nije bila tajna informacija, tim više što su vlasnici, suvlasnici i nositelji drugih stvarnih prava na zemljištima koja neposredno graniče ili su unutar obuhvata obaviješteni o tome putem objave u N. L. dana 11. rujna 2006. godine (list 190 spisa). Također, ponudu za otkup zemljišta od H. g. d.o.o. dao je trgovačkom društvu O. H. d.o.o. upravo optuženi M.1 V.1 (listovi 145 do 146 spisa). Naposljetku, temeljem sklopljenog ugovora o kupoprodaji nekretnina (listovi 77 do 87 spisa ) TD O. H. d.o.o. doznačilo je na račun trgovačkog društva H. g. d.o.o. dana 20. prosinca 2007.godine iznos od 13.863.657,80 kuna (list 305 spisa). Istog dana kad je optuženikovo trgovačko društvo H. g. d.o.o. zaprimilo iznos od 13.863.657,80 kuna od trgovačkog društva O. H. d.o.o., optuženi je proslijedio 12.100.000,00 kuna trgovačkom društvu P.1 d.o.o.
11.3. Da trgovačko društvo P.1 d.o.o. nije izvršilo niti je moglo izvršiti radnje koje je trebalo obaviti temeljem navedenog Ugovora o poslovnoj suradnji proizlazi i iz činjenice da je prije nego što je ono uopće osnovano u siječnju 2007. godine (listovi 90 do 92 spisa) optuženi M.1 V.1 osobno u prosincu 2006. stupio u kontakt s prodavateljima zemljišta temeljem javno dostupnih informacija i dogovorio prodaju te nakon toga osnovao trgovačko društvo H. g. d.o.o. i osobno sklopio kupoprodajne ugovore. Nadalje, iz iskaza svjedokinje T. V.2, jedinog osnivača i direktorice TD P.1 d.o.o. (od siječnja 2007.g. do 07.12.2007.g. kada je temeljem ugovora o prijenosu poslovnog udjela isti prenesen na D.2 H.), proizlazi da trgovačko društvo P.1 d.o.o. nije obavljalo stvarnu gospodarsku djelatnost već da je osnovano na nagovor (sada pokojnog) M.5 B.2 kojemu je potpisivala sve što je donosio. Iz iskaza svjedokinje D.2 H. koja je preuzela to društvo neposredno prije nego što će na njegov račun dospjeti 12.100.000,00 kuna s računa trgovačkog društva H. g. d.o.o. također proizlazi da je samo fiktivno bila odgovorna osoba, pri čemu je potpisivala dokumentaciju koju su joj donosile osobe koje su se predstavile kao J. i I.2 te da je ona po njihovoj uputi podigla s računa TD P.1 d.o.o. 12.000.000,00 kn i novac predala starijoj osobi, a nije joj poznato tko za što je novac utrošen.
12. Slijedom navedenog ovaj sud nedvojbeno utvrđuje da je Ugovor o poslovnoj suradnji između trgovačkih društava H. g. d.o.o. i P.1 d.o.o. fiktivan te je poslužio optuženom M.1 V.1 kako bi iznos doznačen TD P.1 d.o.o. prikazao kao rashod i izbjegao plaćanje obveze poreza na dobit TD H. g. d.o.o.
13. Člankom 28. Zakona o porezu na dobit (NN 177/04, 90/05, 57/06) stopa tog poreza u 2007. godini iznosila je 20 %. Budući je optuženi M.1 V.1 neistinitim prikazivanjem kao rashoda iznosa od 12.100,000,00 kuna doznačenog trgovačkom društvu P.1 d.o.o. umanjio poreznu osnovicu poreza na dobit TD H. g. d.o.o. upravo za iznos od 12.100.000,00 kuna, oštetio je tako državni proračun Republike Hrvatske za iznos od 2.420.000,00 kuna.
14. Slijedom navedenog, opisanim postupanjem optuženi M.1 V.1 ostvario je objektivna obilježja kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. i 3. KZ-a na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret. Za napomenuti je da je 01. siječnja 2013. godine stupio na snagu KZ/11 koji propisuje da se prema počinitelju primjenjuje Zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je počinjeno kazneno djelo, dok će se u smislu odredbe stavka 2. Zakona u slučaju da se jednom ili više puta izmijeni zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, primijeniti onaj Zakon koji je najblaži za počinitelja. Nadalje, u stavku 3. navedenog članka je određeno da će sud, ako se u slučajevima iz stavka 2. navedenog članka izmijeni naziv ili opis kaznenog djela, ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona, pa ako utvrdi da postoji, primijenit će Zakon koji je blaži za počinitelja, time da nema kaznenog djela ako pravni kontinuitet ne postoji. U konkretnom slučaju je optuženom je u vrijeme optuženja na teret stavljeno da bi počinio kazneno djelo iz članka 292. stavka 2. alineja 4. KZ/97 te unatoč tome što je kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 1. alineja 4. KZ/97 novi Kazneni zakon (KZ/11) pod tim nazivom ukinuo, ovaj sud nalazi da je konkretno činjenično stanje kažnjivo i po "starom" i po "novom" Kaznenom zakonu budući između činjeničnog i zakonskog opisa onog oblika kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 1. alineje 4. KZ/97 i zakonskog opisa kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. i 3. KZ/11 postoji pravni kontinuitet. Naime, razmatrajući činjenični opis kaznenog djela koje je optuženom stavljeno na teret je utvrđeno da je istom stavljeno na teret da je u poslovnim knjigama društva neistinito prikazao rashod kojim je umanjio poreznu osnovicu poreza na dobit obzirom na stvarno ostvareni prihod trgovačkog društva te je temeljem tako prikazanog rashoda u poreznoj prijavi poreza na dobit umanjio poreznu osnovicu poreza na dobit te time nije prijavio i uplatio porez na dobit po stopi od 20 % od umanjene osnovice, čime je oštećen Državni proračun, koji se činjenični opis može podvesti pod zakonski opis kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. i 3. KZ/11 jer šteta prelazi iznos od 600.000,00 kuna. Iako je za kazneno djelo iz članka 292. stavka 2. KZ/97 zapriječena blaža kazna nego za kazneno djelo iz članka 256. stavka 3. KZ/11, sud je utvrdio da je KZ/11 blaži zbog kriminalne količine sadržane u postupanju optuženog zbog izmijenjenih neodređenih vrijednosti jer se po KZ/97 tražilo da vrijednost pribavljene imovinske koristi prelazi 30.000,00 kuna dok je sukladno članku 87. stavku 27. KZ/11 šteta velikih razmjera ako prelazi 600.000,00 kuna. Osim toga, primjenjujući načelo konkretnosti u odnosu na optuženog sud ga je također odlučio oglasiti krivim za kazneno djelo iz članka 256. stavka 3. KZ/11 jer mu je za kaznu zatvora na koju ga je osudio mogao izreći djelomičnu uvjetnu osudu što primjenom KZ/97 nije mogao jer takva kazna nije bila propisana.
15. U odnosu na subjektivna obilježja navedenog kaznenog djela sud je nedvojbeno utvrdio da su radnjama optuženog i ona ostvarena, upravo na način kako mu je to optužnicom stavljeno na teret. Naime, za počinjenje kaznenog djela utaje poreza ili carine potrebna je izravna namjera a optuženi je inkriminirano kazneno djelo počinio upravo sa tim oblikom krivnje – izravnom namjerom budući je bio svjestan obilježja djela i htio je i bio siguran da će se ona ostvariti. Ta izravna namjera optuženog proizlazi iz njegove svijesti da je ugovor o suradnji s TD P.1 d.o.o. bio fiktivan, dakle, da stvarne poslovne suradnje između TD H. g. d.o.o. i TD P.1 nije bilo, no unatoč tome daje nalog za isplatu kojim s računa njegovog društva se na žiroračun trgovačkog društva P.1 d.o.o. isplaćuje iznos od 12.100.000,00 kuna, a sve kako bi smanjio poreznu osnovicu poreza na dobit s ciljem da njegovo društvo H. g. d.o.o. djelomično izbjegne plaćanje poreza, što je u konačnici i učinio na način da je u poslovnim knjigama društva prikazao rashod u navedenom iznosu i u poreznoj prijavi poreza na dobit društva za 2007. godinu umanjio poreznu osnovicu za navedeni iznos. Time nije prijavio i uplatio porez na dobit po stopi od 20% od umanjene osnovice i na taj je način oštetio Državni proračun za iznos od 2.420.000,00 kuna. Tijekom postupka nisu se pojavile nikakve okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog zbog čega je sud utvrdio da je isti u odnosu na ovo kazneno djelo bio ubrojiv. Svijest o protupravnosti postupanja nije sporna. S obzirom na izneseno optuženi M.1 V.1 je kriv za počinjenje kaznenog djela jer je bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog ponašanja. Stoga je oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. i 3. KZ/11 i osuđen po zakonu.
16. Analizirajući obranu optuženika sud je istu prihvatio u dijelu u kojem potvrđuje da je u inkriminiranom razdoblju bio direktor trgovačkog društva H. g. d.o.o. iz Z., te da je u tom svojstvu bio ovlašten raspolagati sredstvima na žiroračunu društva i kao takav odgovoran za zakonitost rada i poslovanja društva kao i da je u tom svojstvu u poslovnim knjigama društva prikazao rashod u iznosu od 12.100.000,00 kuna kojim je umanjio poreznu osnovicu poreza na dobit za 2007. godinu obzirom na ostvareni prihod tog trgovačkog društva prodajom zemljišta trgovačkom društvu O. H. d.o.o. na način da je sa žiroračuna trgovačkog društva H. g. d.o.o. broj …, otvoren u ..., temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji s trgovačkim društvom P.1 d.o.o. dana 20. prosinca 2007. godine, doznačio iznos od 12.100.000,00 kuna na žiroračun trgovačkog društva P.1 d.o.o. broj … otvoren u … pa je temeljem ovako prikazanog rashoda u poreznoj prijavi poreza na dobit društva za 2007. godinu, podnesenoj Poreznoj upravi 28. travnja 2008. godine, umanjio poreznu osnovicu poreza na dobit trgovačkog društva H. g. d.o.o. za 12.100.000,00 kuna te time nije prijavio i uplatio porez na dobit po stopi od 20 % od umanjene osnovice, nadalje, da mu je u pratnji kod pregovora s prodavateljima zemljišta bio svjedok T. koji je pripremao i ugovore,budući je u tom dijelu njegova obrana u suglasju s drugim izvedenim dokazima kojima je sud poklonio vjeru (nesporna činjenična utvrđenja) te iskazom svjedoka T. o njegovoj ulozi u događaju. U preostalom dijelu obranu optuženika u kojoj negira da bi Ugovor o poslovnoj suradnji H. g. d.o.o. i P.1 d.o.o. bio fiktivan kao i njegove navode da se radilo o stvarnoj poslovnoj suradnji te u sklopu toga da je društvo TD P.1 d.o.o. obavilo sve poslove sukladno Ugovoru nakon čega mu je od H. g. d.o.o. i isplaćena naknada u visini od 12.100.000,00 kuna, nadalje da je M.5 B.2 bio osnivač TD P.1 d.o.o., sud nije prihvatio jer je u suprotnosti s naprijed navedenim rezultatima dokaznog postupka i utvrđenjima suda, ocijenivši je u tom dijelu neistinitom i nevjerodostojnom, usmjerenom ka izbjegavanju kaznene odgovornosti.
17. Nasuprot tome, iskaz svjedoka T. V.2, D.2 H., M.3 T., S. K.1, D.1 B.1, J. Š. V., V. S.3 sud je prihvatio jer su jasni, određeni te su u međusobnom suglasju kao i u skladu s pročitanom dokumentacijom u spisu. Svjedokinje V.2 i H. o odlučnim okolnostima (-da trgovačko društvo P.1 d.o.o. nije obavljalo stvarnu gospodarsku djelatnost već da je osnovano na nagovor (sada pokojnog) M.5 B.2 kojemu je potpisivala sve što je donosio- V.2; - fiktivno bila odgovorna osoba, pri čemu je potpisivala dokumentaciju koju su joj donosile osobe koje su se predstavile kao J. i I.2 te da je ona po njihovoj uputi podigla s računa TD P.1 d.o.o. 12.000.000,00 kn i novac predala starijoj osobi, a nije joj poznato za što je novac utrošen),iskazuju istovjetno tijekom postupka te nema niti jedne okolnosti koja bi dovodila u sumnju njihove iskaze, zbog čega su isti ocijenjeni istinitim i vjerodostojnim. Isto to odnosi se i na svjedoke M.3 T., S. K.1, D.1 B.1, J. Š. V. i V. S.3 koji iskazuju o okolnostima prodaje svojih zemljišta H. g. d.o.o. ispred koje je nastupao optuženi V.1 Jedino nije prihvaćen navod iz raspravnog iskaza svjedokinje B.1 da ne sjeća imena osobe s kojom je pregovarala o prodaji zemlje te da je optuženog V.1 prvi put vidjela na raspravi, budući je isti u suprotnosti s ranijim iskazom kojeg je dala na ispitivanju pred policijom (2014.godine), koji iskaz je u cijelosti prihvaćen, kada je navela da je s optuženim pregovarala i potpisala ugovor, imenujući ga, osim toga nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi osobno bio prisutan kod potpisivanja ugovora o kupoprodaji nekretnine 2007. g. (vidljivo iz javnobilježničke ovjere potpisa time da tu činjenicu niti optuženi ne osporava), uz napomenu da svjedokinja na raspravi nije mogla objasniti disproporciju u iskazu.
18. Sud je prihvatio iskaz svjedoka P. T. u dijelu u kojem navodi da je bio u pratnji optuženog prilikom pregovora optuženog s prodavateljima zemljišta kao i da je pripremao ugovore o kupoprodaji budući je njegovo iskazivanje o tim okolnostima, osim što je potvrđeno iskazom optuženog, u suglasju s iskazom svjedoka M.3 T., S. K.1, D.1 B.1, J. Š. V. i V. S.3, i to da se s optuženim pojavljivala jedna osoba koja se predstavljala kao pravnik, pri čemu je svjedokinja J. Š. V. svjedoka T. i imenovala. Sud je prihvatio i iskaze svjedoka R. P., K. B.2, D.3 G. i M.4 K.2 o ispitanim okolnostima.
19. Također, prihvaćena je istinitom i vjerodostojnom pročitana dokumentacija u spisu, s obzirom da tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz kojima bi ista bila dovedena u pitanje niti su je stranke uopće osporavale. Nije prihvaćen istinitim i vjerodostojnim jedino Ugovor o poslovnoj suradnji s trgovačkih društava H. g. i P.1 d.o.o. od dana 05.04.2017. godine budući je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je isti fiktivan.
20. Na kraju za istaknuti je da svjedokinja R. P. u svojem iskazu govori o pozajmici koju je preko njezinog računa pok. M.5 B.2 dao H. g. d.o.o. i povratu pozajmice, svjedok M.4 K.2 koji je u inkriminirano vrijeme bio predsjednik uprave P.2, govori o sastancima koje je održavao s optuženim i još dvojicom njemu nepoznatih osoba, a vezano za iskazani interes P.2 za otkup zemljišta za buduću benzinsku postaju, svjedoci K. B.2 i D.3 G. u svojim iskazima povezuju optuženog s M.5 B.2 (svjedok G. ih je upoznao dok mu ništa nije poznato o njihovoj poslovnoj suradnji; svjedokinji B.2 je poznato da su poslovno surađivali, ali ne konkretno na kojem poslu), dok optuženi i svjedok P. T. M.5 B.2 daju i glavnu ulogu kao osobi koja je osmislila i vodila cijeli posao vezano za kupnju zemljišta od malih vlasnika i zatim preprodaju istog društvu koje se bavi trgovinom naftom i naftnim derivatima. Treba navesti da sud nije mogao ispitati u svojstvu svjedoka M.5 B.2 budući je isti preminuo 26.02.2011.godine (Izvadak iz matice umrlih- list358 spisa). Međutim, da je uloga pokojnog M.5 B.2 doista i bila takva kakvom je prikazuju optuženi i svjedok T. (osmislio i vodio cijeli posao vezano za kupnju zemljišta od malih vlasnika i zatim preprodaju istog društvu koje se bavi trgovinom naftom i naftnim derivatima) to još uvijek ne ekskulpira optuženog V.1 kao direktora TD H. g. d.o.o. od kaznene odgovornosti za ovo kazneno djelo budući je utvrđeno da je Ugovor o poslovnoj suradnji između trgovačkih društava H. g. d.o.o. i P.1 d.o.o. fiktivan te je poslužio optuženom M.1 V.1 kako bi iznos doznačen TD P.1 d.o.o. prikazao kao rashod i izbjegao plaćanje obveze poreza na dobit TD H. g. d.o.o.
21. Naime, iz rezultata dokaznog postupka (provedenih vezanih poreznih nadzora za trgovačka društva H. g. d.o.o. i P.1 d.o.o. te iskaza svjedokinja T. V.2 i D.2 H.), proizlazi da trgovačko društvo P.1 d.o.o. nije imalo stvarnog gospodarskog poslovanja. Tako svjedokinja V.2 koja je u razdoblju od 29.01.2007.g. do 07.12.2007.g. bila osnivač i direktor tog društva navela da se društvo nije bavilo nikakvom djelatnošću, niti obavljalo bilo kakve poslove, poslužilo je samo zbog novčanih transakcija. Društvo je osnovala na nagovor M.5 B.2 i postupala je po njegovim uputama, optuženi joj nije poznat kao niti društvo H. g., a Ugovor o poslovnoj suradnji između H. g. d.o.o. i P.1 d.o.o. također joj nije poznat, na njemu se nalazi njezin potpis, a ona je potpisivala sve što joj je M.5 B.2 donosio i rekao da treba potpisati. U to vrijeme imala je problema s ovisnošću. Svjedokinja D.2 H. koja je od 12.12.2007.g. upisana kao osnivač i direktor predmetnog društva, iskazala je da joj nije poznato kojim poslovima se bavilo društvo, također nije joj poznat optuženi niti društvo H. g. d.o.o., a ona je bila samo formalni direktor. Preko oglasa je došla u kontakt s društvom P.1 d.o.o.(„ s J. i I.2“) jer je tražila posao, a pristala je biti direktor i potpisivati dokumentaciju koju su joj oni donosili u … za mjesečnu naknadu od 100,00 KM kroz razdoblje od godinu dana. Nema saznanja o financijskom transakcijama društva niti joj je tko o tome govorio. U jednom navratu podigla je s računa P.1 d.o.o. 12.000.000,00 kuna , a po uputi J. i I.2, te je starijoj osobi predala taj novac. Iz provedenih vezanih poreznih nadzora za trgovačka društva H. g. d.o.o. i P.1 d.o.o. (20.10.2008.g.) proizlazi da je trgovačko društvo P.1 d.o.o. nedostupno na prijavljenoj adresi(…. (nisu pronađene natpisne ploče s nazivom tvrtke kao ni poslovne prostorije društva i poštanski sandučić), dok se nije moglo doći do odgovorne osobe (D.2 H.), slijedom čega nije bilo moguće doći niti do poslovne dokumentacije društva. Između ostalog, iz isplatnice … vidljivo je da je izvršena gotovinska isplata na iznos od 12.100.000,00 kuna dana 21.12.2007. Kako trgovačko društvo P.1 d.o.o. nije dostavilo knjigovodstvenu dokumentaciju temeljem koje bi se dokumentiralo da je gotovinska isplata korištena u poduzetničke svrhe, utvrđeno je da je da je na taj način izuzeta imovina iz vlastitog poduzeća za privatne potrebe, pa prema relevantnim propisima ista predstavlja dohodak od kapitala za kojeg je P.1. d.o.o. nastala obveza plaćanja poreza i prireza, o čemu je doneseno i porezno rješenje 16. siječnja 2009.g.
22. Kada se uz navedeno ima u vidu da prema dokumentaciji u spisu u inkriminiranom vremenu trgovačko društvo P.1 d.o.o. nije imalo zaposlenih, da svjedoku T. koji je bio u pratnji optuženog prilikom pregovora optuženog s prodavateljima zemljišta i pripremao ugovore o kupoprodaji, po vlastitim navodima, nije poznato TD P.1 d.o.o., kao što nije bilo poznato niti prodavateljima zemljišta, da to društvo, osim što nije kontaktiralo prodavatelje zemljišta, kasnije nije kontaktiralo niti eventualne kupce zemljišta, već je to činio optuženi u vođenju poslova trgovačkog društva H. g. d.o.o., a što proizlazi iz ponuda i sklopljenih ugovora, onda ovaj sud nedvojbeno utvrđuje da trgovačko društvo P.1 d.o.o. stvarnog gospodarskog poslovanja nije imalo. Stoga, u kontekstu navedenog,da je uloga pokojnog M.5 B.2 doista i bila takva kakvom je prikazuju optuženi i svjedok T. (osmislio cijeli posao vezano za kupnju zemljišta od malih vlasnika i zatim preprodaju istog društvu koje se bavi trgovinom naftom i naftnim derivatima), da je imao stvarnu kontrolu nad trgovačkim društvom P.1 d.o.o. (iskazuje svjedokinja V.2) iz kojeg je u konačnici nezakonito izuzeta imovina budući nije plaćen porez i prirez na taj dohodak od kapitala (gotovinska isplata od 12.100.000,00 kuna), to još uvijek ne ekskulpira optuženog V.1 kao direktora TD H. g. d.o.o. od kaznene odgovornosti za ovo kazneno djelo budući je i optuženom takvo trgovačko društvo (P.1 d.o.o.) poslužilo za prikaz stvarno nepostojeće osnove za umanjenje porezne osnovice u poreznoj prijavi, a inkriminirano postupanje optuženog predstavlja namjerno netočno prikazivanje činjenica koje su odlučne za utvrđivanje visine porezne osnovice, a time i porezne obveze, kako je to već i obrazloženo.
23. Prilikom odluke o kazni, sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne te je u odnosu na optuženog cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti. Olakotnim je sud optuženom tretirao njegovu dosadašnju neosuđivanost te činjenicu da je zaposlen i otac troje djece. Otegotnim je sud optuženom cijenio visinu iznosa od 2.420.000,00 kuna, za koji iznos je oštetio Državni proračun, a visina kojeg je četiri puta veća od kvalifikatorne granice za ovo djelo (600.000,00 kuna), koja šteta do današnjeg dana nije niti djelomično naknađena, a od počinjenja djela proteklo je više od 10 godina.
24. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je vodio računa i o zapriječenoj kazni za ovo kazneno djelo (kazna zatvora od jedne do deset godina), pri čemu je posebno cijenio postupanje optuženog, odnosno da je isti djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja, iako je sastavni element inkriminiranog kaznenog djela, ipak ima biti uzeta u obzir prilikom odluke o kazni. Cijeneći s jedne strane stupanj krivnje, visinu štete koja je pričinjena Državnom proračunu te činjenicu da šteta još nije ni djelomično naknađena, sud je utvrdio da kazna mora biti veća od zapriječenog posebnog minimuma, s druge strane nabrojane olakotne okolnosti na strani optuženog upućuju da kazna ne smije biti znatno stroža od zapriječenog posebnog minimuma. Slijedom navedenog, sud je optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a koju kaznu ovaj sud drži dostatnom za ispunjenje svoje svrhe, dakle, da će ista u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženog da ubuduće ne čini kaznena djela kao i da će ukazati i svima ostalima na štetnost i neprihvatljivost protupravnog ponašanja i na pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Istovremeno, sud smatra da izvršenje cijele kazne nije potrebno, ocijenivši da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženi neće ubuduće činiti kaznena djela te je optuženom izrekao djelomičnu uvjetnu osudu tako što je odredio da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 1 (jedna) godina a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja u trajanju od 4 (četiri ) godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da će veći sama izdržana kazna zatvora te djelomična uvjetna osuda na preostali dio kazne utjecati na optuženog, ali i na sve ostale počinitelje kaznenih djela da ista ne čine odnosno da usklade svoje ponašanje s društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će se istovremeno ojačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela ali i opravdanosti kažnjavanja. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo odnosno društveno prihvatljivo ponašanje. Odlučujući o duljini roka provjeravanja za uvjetovani dio kazne, sud je imao na umu već ranije navedene okolnosti na strani optuženog ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo činjenje odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, smatrajući rok kušnje od 4 godine primjerenim za ispunjenje svoje svrhe.
25. ODO u Zagrebu, Građansko upravni odjel, kao zakonski zastupnik oštećene RH postavilo je imovinskopravni zahtjev protiv optuženog u iznosu i na način naveden u izreci presude, koji imovinskopravni zahtjev je sud u cijelosti usvojio. Naime, oštećena RH nije mogla ostvarivati imovinskopravni zahtjev u odnosu na trgovačko društvo H. g. d.o.o. obzirom je to društvo brisano iz trgovačkog registra dana 02. travnja 2013. (listovi 486. do 490.) te nema pravnog sljednika, a za koje društvo je nedvojbeno da je štetnom radnjom optuženika pribavilo imovinsku korist u vidu neplaćanja poreza na dobit u iznosu od 2.420.000,00 kuna. Člankom 252. stavkom 5. Zakona o trgovačkim društvima propisano je da zahtjev za naknadu štete mogu postaviti vjerovnici društva ako ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva protiv odgovorne osobe društva ako isti grubo povrijedi dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. Ovaj uvjet ispunjen je samom činjenicom počinjenja kaznenog djela od strane optuženog. Budući je optuženi štetnom radnjom (počinjenjem kaznenog djela) protuzakonito raspolagao sredstvima koja su prihod Državnog proračuna Republike Hrvatske i neovlašteno ih koristio i time oštetio Državni proračun RH, valjalo je na temelju odredbe članka 1045., 1085. i 1086. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 29/18) prihvatiti imovinskopravni zahtjev oštećene Republike Hrvatske u iznosu i na način kako je to određeno u izreci presude (točka V.).
26. Optuženom je, na temelju citiranih zakonskih odredbi, određeno da je dužan snositi troškove kaznenog postupka u iznosu od 4.703,27 kuna, od čega 4.000,00 kuna predstavlja paušal, čija visina je određena obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka, dok iznos od 703,27 kuna predstavljaju putni troškovi svjedoka (M.3 P. 88,00 kuna, V. S.3 415,27 kuna i D.2 H. 200,00 kuna). Prilikom donošenja odluke o obvezivanju optuženika za plaćanjem troškova kaznenog postupka sud je imao u vidu njegove imovinske i obiteljske prilike i to činjenicu da je vlasnik ušteđevine u neodređenom novčanom iznosu, da je tijekom postupka angažirao 2 branitelja, kao i da nije obveznik uzdržavanja trećih osoba, zbog čega je stava da plaćanjem troška u navedenom iznosu neće biti dovedena u pitanje njegova životna egzistencija.
U Zagrebu, 28. travnja 2021. godine.
Zapisničar : SUDAC:
Marija Živković, v.r. Darijo Lokas, v.r.
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Županijski sud u Vukovaru kao sud II stupnja.
DNA:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu na broj K-DO-44/13;
2. Optuženi M.1 V.1 –Z.;
3. Branitelj optuženika odvjetnik I.1 S.1 - pretinac;
4. Branitelj optuženika odvjetnik N. M. – pretinac;
5. ODO Građansko upravni odjel na broj …;
6. U spis.