Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split

P-200/18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja ad 1/
N. D. iz S., OIB: ….., ad 2/ mal. J.
D., OIB: …., zastupana po majci i zz N. D., a ova po
odvjetnicima u O. L., V. i partneri, ad 3/ P. D. iz S.,
OIB: …., one ad 1/ i 3/ zastupane po
odvjetnicima u O. L., V. i partneri, protiv tuženika J. Č. iz
S., OIB: …., zastupan po pun. K. B.,
odvjetniku u I., nakon održane glavne i javne rasprave zaključene zaključene

1. ožujka 2021. u nazočnosti tužiteljice pod 1 i punomoćnika V. L., odvj. u
S. i punomoćnika tuženika K. B., odvj. u I., objavljene 28.
travnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

"I/Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 165. 375,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče od:

- 1.3.2013. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.4.2013. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.5.2013. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.6.2013. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.7.2013. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.8.2013. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.9.2013. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.10.2013. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.11.2013. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.12. 2013. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.1.2014. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.2.2014. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.3.2014. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.4.2014. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.5.2014. na iznos od 2.625,00 kn

2 P-200/18

- 1.6.2014. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.7.2014. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.8.2014. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.9.2014. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.10.2014. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.11.2014. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.12.2014. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.1.2015. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.2.2015. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.3.2015. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.4.2015. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.5.2015. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.6.2015. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.7.2015. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.8.2015. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.9.2015. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.10.2015. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.11.2015. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.12.2015. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.1.2016. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.2.2016. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.3.2016. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.4.2016. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.5.2016. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.6.2016. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.7.2016. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.8.2016. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.9.2016. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.10.2016. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.11.2016. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.12. 2016. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.1.2017. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.2.2017. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.3.2017. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.4.2017. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.5.2017. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.6.2017. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.7.2017. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.8.2017. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.9.2017. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.10.2017. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.11.2017. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.12.2017. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.1.2018. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.2.2018. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.3.2018. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.4.2018. na iznos od 2.625,00 kn
- 1.5.2018. na iznos od 2.625,00 kn
i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je

3 P-200/18

prethodilo tekućem polugodištu, a za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do
konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3% poena.

II/Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici parnični trošak, zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate i to po
stopi određenoj čl. 29. Stavak 2. ZOO-a."

II.Dužne su tužiteljice u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 31.250,00 kn.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi da su tužitelji isključivi suvlasnici za po 20/192 dijela
nekretnine označene kao čest. zem. 2934/1 i 2934/2 K.O. S., u naravi stana u
prizemlju površine 115 m2 i dvorište u površine od 428 m2, koji stan se sastoji od wc
i 5 prostorija pogodnih za stanovanje i dvorišta od 428 m2 kao pripatka tom stanu.
Tuženik da je s pok. J. D., prednikom tužitelja, sklopio kupoprodajni ugovor
ovjeren kod javnog bilježnika B. J. 14. listopada 2004. i aneksa ugovora
ovjerenog kod javnog bilježnika S. Z. 16. listopada 2004. Prilikom
potpisivanja ugovora prednik tužitelja da je isplatio kupoprodajnu cijenu, dok je
obveza prodavatelja bila predati u posjed nekretninu i izdati tabularnu ispravu, što
nije učinio, pa su tužiteljice pred ovim sudom vodile postupak pod br. P-6999/09 koji
je pravomoćno okončan. Pravni prednik tužiteljice pok. J. D. da je podnio
optužni prijedlog protiv tužitelja te da je postupak vođen pred ovim sudom pod br. K-
141/07. Također, protiv tuženika da je pred Službeničkim sudom u S. vođen
postupak KLASA: UP-I-114-02/07-01/19. Tuženik da odbija predati tužiteljima posjed
navedene nekretnine radi čega su pokrenuli ovršni postupak koji se vodi pod br. Ovr-
3513/17. Stvar koju tuženik koristi da je vlasništvo tužitelja te pozivom na odredbu čl.

1120. ZOO-a tužitelji potražuju mjesečnu naknadu u iznosu od 3.000,00 kn sve do
iseljenja.

2.Podneskom od 24. svibnja 2018. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način
da potražuju mjesečni iznos od 2.625,00 kn, i to za razdoblje od ožujka 2013. do
svibnja 2018.

3.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Ističe
prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja s obzirom da je
kupoprodajni ugovor zaključio s pok. J. D.. Nadalje, ističe da ovršni
postupak radi predaje u posjed predmetne nekretnine nije dovršen, što bi bilo
prethodno pitanje za predmetni spor. Tužiteljice da nisu vlasnice predmetne
nekretnine, pa da ne mogu pozivom na odredbu čl. 1120. ZOO-a tražiti naknadu
štete ako je i ima. Tužiteljica ad 1/ da je u postupku P-6999/15 tvrdila kako je
predmet kupoprodaje bio stan u S., i kako im je tuženik predao
ključeve tog stana. Također, tužiteljice da ničim ne dokazuju kako bi u utuženom
periodu bile ograničene u korištenju nekretnine, odnosno da im je to tuženik
onemogućio. Opreza radi, tuženik se usprotivio i visini tužbenog zahtjeva.

4 P-200/18

4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa ovog suda P-6999/09, K-
141/07, spisa Službeničkog suda u S. br. 114-02/07-01/00019, ugovora o
kupoprodaji stana ovjerenog kod j. b. B. J. br. Ov-4615/04 od 14. listopada

2004., ugovora o aneksu kupoprodajnog ugovora sklopljenog 14. listopada 2004.
ovjerenog kod j.b. S. Z. br. Ov-16647/04 od 16. listopada 2004.,
pravomoćne presude ovog suda P-6999/09 od 25. travnja 2016., izvješća
Ministarstva financija, Porezna uprava, P. ured S., Ispostava S. K.:
034-04/18-01/560 OD 17. travnja 2018., izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda
u S., zk odjel u S. od 2. studenog 2019., te saslušanjem tužiteljica ad 1/ i 3/.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljica nije osnovan.

6.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako je 14. 10. 2004. zaključen ugovor o kupoprodaji, a 16. 10. 2004. aneks
tog ugovora, oba ovjerena kod javnog bilježnika, između tuženika kao
prodavatelja i pravnog prednika tužitelja pok. J. D., kao kupca,
- kako je predmet kupoprodaje 60/192 idealnog dijela čest zem 2934/1 i 2934/2
ZU 4723 KO S.,

- kako navedeni idealni dio, prema ugovoru predstavlja stan u prizemlju
(podrum) površine 115 m2, koji se sastoji od Wc-a i pet prostorija pogodnih za
stanovanje te dvorište površine 428 m2, kao pripatka tog stana,

- kako je ugovorena kupoprodajna cijena stana iznosila 63 tisuće eura u
kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate,
- kako je, prema čl. 3. ugovora, prilikom zaključenja istog izvršena prodavatelju
isplata ugovorene kupoprodajne cijene u cijelosti,

- kako je pok. J. D., pok. A. preminuo 2. 11. 2006. te su ga naslijedili
supruga N. D. (tužiteljica ad. 1), te tužene ad. 2 i 3, kao kćerke, svaka
za po 1/3 dijela,

- kako se prednik tužitelja pokušao uknjižiti kao suvlasnik kupljene nekretnine
za 60/192 idealna dijela, te je odbijen s tim zahtjevom, budući nije raspolagao
originalom ili ovjerenom preslikom ugovora o darovanju 60/192 dijela kupljene
nekretnine sklopljenog između A. Č., kao darovateljice i tada
upisane suvlasnice te tuženika kao daroprimca, čime nije mogao dokazati
izvanknjižni pravni slijed (što je utvrđeno pregledom spisa ovog suda P-
6999/2009,

- kako je prednik tužitelja protiv tuženika podnio optužni prijedlog zbog
kaznenog djela prijevare koji je vođen pred ovim sudom pod brojem K-141/07,
- kako je pok. J. D. u optužnom prijedlogu od 1. 12. 2004. naveo da ga je
tuženik prevario na način da mu je prodao stan u S.,
kojega mu je pokazao, ali da je u ugovoru od 14. 10. 2004. i aneksu istog
naveo oznaku stana u S., čime ga je kao kupca doveo u zabludu, što je
otkrio prilikom pokušaja uknjižbe,

- kako je kazneni postupak broj K-141/07 obustavljen pravomoćnom rješenjem

od 17. 12. 2008. zbog smrti J. D.,

- kako je protiv tuženika pred S. sudom u S. vođen postupak broj
UP/I-114-02/07-01/19 na zahtjev ravnatelja Porezne uprave zbog teške
povrede službene dužnosti, iz razloga što je svojim nedoličnim ponašanjem
počinio djelo koji ima obilježja kaznenog djela prijevare, a na teret mu se
između ostalog stavila i prodaja stana u S., odnosno

5 P-200/18

dovođenje u zabludu J. D. da je imao ovlasti prodati taj stan, te da je tuženik kažnjen prestankom državne službe,

- kako je pred ovim sudom vođen postupak broj P-6999/09 kojemu je 25. 4.
2016. donesena pravomoćna odluka kojom su tužiteljice ovlaštene zatražiti i
postići upis prava suvlasništava za po 20/192 idealna dijela nekretnina
označenih kao čest zem 2934/1 i 2934/2 ZU 4723 KO S. sa svim
pripadnostima i služnostima, uz istodoban ispis tog prava s imena tuženika
J. Č.,

- kako su tužiteljice ishodile upis svojih suvlasničkih dijelova od 20/192 dijela
svaka, dok su u preostalom dijelu kao suvlasnici upisani Č. A. pok.
J. za 1/32 dijela i Č. A. za 11/32 dijela,

- kako su tužene temeljem pravomoćne i ovršne presude ovog suda P-6999/09
od 25. 4. 2016. pokrenule pred ovim sudom ovršni postupak radi iseljenja
tuženika koji je vođen pod brojem Ovr-3513/17, te je rješenjem od 30. 11.
2017. određena predložena ovrha,

- kako je rješenjem Županijskog suda u S. B. G. O.-103/2018 od
4. 7. 2019. ukinuto rješenje ovog suda broj Ovr-3513/17 od 30. 11. 2017. te
odbijen prijedlog za ovrhu tužiteljica,

- kako je u bitnome, ovršni prijedlog tužiteljica odbijen naprijed navedenim
rješenjem ŽS u S. B. iz razloga što taj sud smatra kako
priložena ovršna isprava nije podobna za ovrhu iz razloga što su tužiteljice
suvlasnice nekretnine koja je predmet ovrhe za 60/192 dijela, a tuženik i
A. Č. svaki za 11/32 dijela, odnosno svaki za 60/192 dijela, dok
površina dvorišta na k. č. br. 2934/1 iznosi 83m2, a na k č. br. 2934/2 265 m2,
ukupno 348m2, pa površina dvorišta iz ovršen isprava (428m2) ne odgovara
zemljišno knjižnom stanju.

7.Sva naprijed navedena utvrđenja nisu sporna među parničnim strankama, te
proizlaze iz činjenica utvrđenih u postupcima vođenim pred ovim sudom broj P-
6999/09, OVr-3513/17 i K-141/07, kao i činjenica utvrđenih u postupku vođenom
pred S. sudom u S. K. U./I-114-02/07-01/19, koje je sud na
prijedlog stranaka pribavio, pregledao odnosno pročitao.

8.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženik dužan isplatiti
tužiteljicama utuženi iznos temeljem stjecanja bez osnove s obzirom da tvrde kako su
onemogućene u vršenju svojih vlasničkih prava raspolaganja predmetnom
nekretninom.

9.Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05,
41/08, 125/11 i 78/15) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična
šteta), sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti
(neimovinska štete).

10.Odredbom čl. 1089. st. 1. istog Zakona propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

11.Odredbom st. 2. istog članka propisano je da se visina naknade štete određuje
prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon
određuje što drugo.

6 P-200/18

12.Odredbom st. 3. istog članka propisano je da se pri ocjeni visine izmakle koristi
uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari
ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom
ili propuštanjem.

13.Odredba čl. 1120. ZOO –a propisuje da kad je netko tuđu stvar uporabio u
svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako
nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

14.Odredbom čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne
Novine“ RH br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01) propisano je da pravo
vlasništva na određenoj stvari ovlašćuje svog nositelja da s tom stvari i koristima od
nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno
tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. U tim granicama vlasnik ima pravo
posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

15.Prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati
vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve
koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih
nije zanemario.

16.Dakle, u smislu naprijed navedene zakonske odredbe ZV-a, pravo
raspolaganja obuhvaća pravo otuđenja i opterećenja stvari, dok je pravo korištenja
ovlaštenje na ubiranje plodova. Pravo korištenja ostvaruje se, između ostalog, i
davanjem u najam stvari, o čemu je u konkretnom slučaju riječ.

17.Na prijedlog tužiteljica sud je zatražio podatke o visini najamnine stana
površine 115 m2 s dvorištem 428m2, smještenog u prizemlju zgrade na području
grada S. za razdoblje ožujak 2013. do udovoljenja traženju suda.

18.Prema podacima Porezne uprave, P. ured S., I. S. od 20.

4. 2018., cijena iz ugovora za stanove površine 115m2 ili približno iste površine na
području grada S. za traženo razdoblje kretala se u rasponu od 2.250 do 3.000
kn.

19.Iz iskaza tužiteljica ad 1 i 2 proizlazi kako je njihov prednik zaključio s
tuženikom Ugovor o kupoprodaji stana, kako je navedeno u samom ugovoru, te kako
je tuženiku isplaćena kupoprodajna cijena. U sklapanju tog ugovora da nisu
sudjelovale, a poznato im je da je predaja posjeda trebala uslijediti po kupovini.
Međutim, tuženik da nije dao njihovom predniku ključeve stana. Nije im poznato tko
je u vrijeme sklapanja ugovora stanovao u tom stanu, te tvrde da ga sada koristi
tuženik sa svojom obitelji. Dodatno saslušana tužiteljica je izjavila da su u vrijeme
kupoprodaje u stanu koji je bio predmet iste, stanovali roditelji tuženika i njegova
braća. Nije joj poznato nalazi li se u prizemlju zgrade još kakva stambena jedinica.
Nije joj poznato niti tko je u posjedu dvorišta.

20.Iskaze tužiteljica 1 i 3 sud drži istinitim i uvjerljivim, a isti nisu u suprotnosti s
ostalim dokazima izvedenim u postupku. Predmetni ugovor zaključio je njihov prednik
kao kupac s tuženikom kao prodavateljem, a taj ugovor unatoč tvrdnji da je doveden
u zabludu nije pobijao, odnosno tražio utvrđenje istog ništetnim. Slijedom toga,

7 P-200/18

tužiteljice su sukcesori zatečenog pravnog stanja, prema kojem predmetna
nekretnina predstavlja njihovo vlasništvo u omjeru od 160/192 dijela, dok su u
preostalom dijelu suvlasnici za po 11/32 dijela Č. A. J. i Č.
A., a površina dvorišta, ne predstavlja površinu od 428m2, već 348m2, kako je
to navedeno i u odluci Ž. suda u S. B. G. O.-103/2018.
Nadalje, kako se to navodi i u citiranoj odluci, svaki suvlasnik ima pravo stvar
posjedovati i njome se koristiti zajedno s ostalim suvlasnicima razmjerno svom dijelu,
ne povređujući prava ostalih suvlasnika, radi čega u konkretnom slučaju nije moguće
temeljem ovršne isprave na koju se tužiteljica poziva, odrediti iseljenje ovršenika iz
160/192 idealna dijela.

21.Sukladno odredbama čl. 1089. st. 3 i 1120. ZOO-a sa stajališta odgovornosti
za naknadu štete u vidu izmakle koristi potrebno je da se ispune zakonom
predviđene pretpostavke, da korist nije ostvarena, da postoji određen stupanj
izvjesnosti da bi bila ostvarena (redovan tijek stvari), kao i dopuštenost osnove po
kojem bi bila ostvarena. Ove pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjenje da bi
došlo do odgovornosti za naknadu izgubljene koristi, o čemu sud odlučuje u svakom
konkretnom slučaju.

22.S obzirom da je u konkretnom slučaju ugovor o kupoprodaji dijela predmetne
nekretnine zaključen u listopadu 2004., da tuženik koristi predmetni stan zajedno s
ostalim suvlasnicima (majkom i bratom, kako proizlazi iz iskaza tužiteljice) za
stanovanje, da je ta činjenica poznata tužiteljicama od zaključenja ugovora,
najkasnije od trenutka podnošenja kaznene prijave protiv tuženika 2007., postavlja
se pitanje izvjesnosti očekivanja da bi po redovnom tijeku stvari tužiteljice mogle
ostvariti korist u zahtijevanom iznosu u tužbi, kao i valjanu pravnu osnovu po kojoj bi
bila ostvarena. Kako je to već navedeno, predmetna nekretnina nije podijeljena, u
suvlasništvu je tužitelja, tuženika, te A. Č., te u takvoj situaciji jedan od
suvlasnika ne može tražiti naknadu za korištenje nekretnine koja se nalazi u
suvlasništvu dok se ne provede dioba. Svaki suvlasnik ima pravo na korištenje cijele
stvari u opsegu svog suvlasničkog dijela.

23.Tužiteljice, kako proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe i tijekom postupka,
smatraju da su mogle ostvariti korist davanjem predmetnog stana u najam, te stoga
potražuju novčani iznos sukladno visini cijene najma stana slične površine na
području grada S.. Podaci o visini najamnine pribavljeni su od strane nadležnog
tijela, (Porezne uprave) te je tužbeni zahtjev uređen sukladno tim podacima.
Međutim, da bi koristila predmetni stan na način da ga daje u najam, što spada u
poslove izvanredne uprave, trebala bi ishoditi suglasnost svih suvlasnika, odnosno
bez njihove suglasnosti ne bi imala pravo na poduzimanje navedenog pravnog posla.
Ukoliko bi se smatralo da je riječ o poslovima redovne uprave, s obzirom na činjenicu
da nekretnina nije podijeljena, trebalo bi ishoditi većinu glasova svih suvlasnika u
smislu odredbe čl. 40. st. 1. i 2. ZV-a, koju tužiteljice nisu ishodile. Iz svega proizlazi
da nije dovoljno niti stupiti u posjed svog suvlasničkog dijela u situaciji kad nekretnina
nije podijeljena, jer do tog trenutka tužiteljice ne mogu izvršavati samostalna
raspolaganja obzirom kako nije sporno da među suvlasnicima ne postoji suglasnost
glede upravljanja zgradom.

24.U smislu naprijed citiranih odredaba ZOO-a, pravo na naknadu štete zbog izmakle koristi postoji jedino u slučaju da se izmakla korist mogla osnovano očekivati

8 P-200/18

prema redovnom tijeku stvari, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovim radnjom ili
propuštanjem. Prema naprijed navedenom, u konkretnom slučaju ne postoje
objektivne mogućnosti, niti su prema redovnom tijeku stvari, odnosno okolnostima
konkretnog slučaja, tužiteljice mogle očekivati ostvarivanje koristi u vidu najamnine
od stana koji je predmet kupoprodaje 2004. za utuženo razdoblje, zbog svih naprijed
navedenih okolnosti.

25.Radi navedenog, ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužiteljica
neutemeljen, zbog čega je odlučeno kao u izreci.

26.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a
tuženiku je obistinjen trošak kako slijedi: sastav odgovora na tužbu, zastupanje na
ročištima održanim 18. 2. 2020., 27. 1. 2020., 2. 12. 2019., 4. 11. 2019., 7. 10. 2019.,

25. 2. 2014., 10. 4. 2018., 23. 5. 2018., te na ročištu od 1. 3. 21., po 2.500 bodova,
što ukupno iznosi 25.000,00 kuna, uvećano za 6.250,00 kn PDV, tako da trošak
zastupanja iznosi 31.250,00 kn.

U Splitu, 28. travnja 2021.

S U D A C

Vica Roščić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba
se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa
presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja
-pun. tuženika
-u spis

Broj zapisa: eb2fa-53b2c

Kontrolni broj: 0ee38-30a20-080c3

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=VICA ROŠČIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.