- 1 -

 

Broj: Jž-532/2020

 

 

 

                                 

 

 

 

                                              R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća  te  Mirjane Margetić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog F.M. i dr. zbog prekršaja iz članka 39a. stavak 1. točka 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.),  odlučujući o žalbi tužitelja MUP-a, Policijske uprave zadarske, I Policijske postaje podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 18. listopada 2109., broj Pp 20 J-790/19,  na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2021.

 

 

r i j e š i o     j e

 

 

              Prihvaća se žalba tužitelja MUP-a, Policijske uprave zadarske, I Policijske postaje, ukida se pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Prvostupanjskom presudom okrivljeni F.M. i D.Š. su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 kuna svaki zbog prekršaja iz članka 39a. stavak 1. točka 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, pobliže opisanog u izreci pobijane presude pod točkom I, a ako u roku određenom pobijanom presudom plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

 

Istom presudom okrivljenicima je izrečena zaštitna mjera zabrane posjećivanja košarkaške dvorane Krešimir Ćosić u Zadru, Splitska broj 3 u trajanju od jedne godine.

 

Navedenom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna svaki.

 

2. Nadalje, istom presudom okrivljeni M.K., D.H.Š. i maloljetni L.K. su na temelju članka 182. stavak 1. točka 4. Prekršajnog zakona oslobođeni optužbe zbog prekršaja iz članka 39a. stavak 1. točka 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, pobliže opisanog u izreci pobijane presude pod točkom II te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

              3. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama. U odnosu na okrivljenog F.M. i D.Š. žalitelj navodi da je izrečena kazna preblaga, odnosno ne odgovara osobama počinitelja te da se ovako izrečenom kaznom neće postići svrha kažnjavanja i da sud nije uzeo u obzir da su obojica već pravomoćno osuđivani za istovrsna djela prekršaja pa bi kazna morala biti stroža, zaštitna mjera je potpuno neprimjerena počinjenom djelu prekršaja, odnosno njezinom primjenom se neće otkloniti uvjeti koji omogućuju i poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja i da je bilo potrebno izreći zaštitnu mjeru kao što je predloženo u optužnom prijedlogu, a osim toga postoji proturječnost izreke i razloga presude u pogledu odluke odlučnih činjenica, odnosno izrečena im je zaštitna mjera zabrane posjećivanja košarkaške dvorane Krešimir Ćosić dok se u obrazloženju navodi da se radi o zaštitnoj mjeri zabrane prisustvovanja svim košarkaškim utakmicama KK Zadar na području Republike Hrvatske, sud je i krivo primijenio materijalno pravo jer se radi o prekršaju iz članka 39a. stavak 1. točka 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima a u odnosu na pet okrivljenika iz točke 3. istog Zakona kao što je to navedeno u optužnom prijedlogu.

 

U odnosu na okrivljene M.K., D.H.Š. i maloljetnog L.K. žalitelj navodi da je pogrešno primijenjeno načelo in dubio pro reo i da je trebalo prije donošenja odluke izvesti dokaz uvidom u izvješće o pregledu video zapisa kojeg je sastavio policijski službenik J.P. koji osobno pozna svakog od okrivljenika tako da ih je pregledavajući video zapis i prepoznao, sud nije ocijenio niti je donio bilo kakav zaključak o ovom dokaznom prijedlogu te napominje da je u svojstvu svjedoka trebalo pozvati policijskog službenika J.P. koji bi uvidom u video zapis na nesporan način razjasnio događanja tijekom športskog natjecanja.

 

              Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

              4. Žalba je osnovana.

 

5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu.

 

Odredbom članka 90. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da se sudske odluke ne mogu temeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način, a stavkom 2. točke 2. istog Zakona propisano je, između ostalog, da su nezakoniti oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni zakonom.

 

U konkretnom slučaju prvostupanjski sud odluku o krivnji okrivljenog F.M. i D.Š. temelji, između ostalog, na njihovoj obrani, a na čijem iskazu prvostupanjski sud nije mogao temeljiti osuđujuću presudu u smislu članka 172. stavka 4. Prekršajnog zakona.

 

Naime, odredbom članka 172. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da kada se okrivljenik prvi puta ispituje zbog prekršaja za koji je alternativno propisana kazna zatvora, sudac ga je dužan upozoriti o pravu na branitelja i očitovanje okrivljenika o branitelju unijet će se u zapisnik, što je prvostupanjski sud propustio učiniti.

 

6. Nadalje, u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije potpuno i točno utvrđeno, kako to osnovano prigovara žalitelj.

 

Pored toga što prvostupanjski sud nije pravilno, odnosno na zakonom propisan način prije ispitivanja upozorio okrivljene M.K., D.H.Š. i maloljetnog L.K. u smislu članka 172. stavka 2. Prekršajnog zakona nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je izveo pogrešan zaključak da nije dokazano da su počinili djelo za koje se optužuju.

 

Naime, sud je dužan provesti sve dokaze radi nespornog utvrđivanja činjeničnog stanja i na temelju izvedenih dokaza sukladno članku 88. stavku 1. Prekršajnog zakona potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi i činjenice koje idu u korist okrivljenika i koji ga terete, a prvostupanjski sud nije proveo niti cijenio dokaz ispitivanja policijskog službenika J.P. u svojstvu svjedoka.

 

7. Zbog navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 206. Prekršajnog zakona ukinuti pobijanu presudu, sa tim da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti nedostatke na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem te nakon provedenog dokaznog postupka i ocjenom u postupku svih provedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

 

Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 28. travnja 2021.

 

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 6 primjeraka: za spis, okrivljenike i tužitelja.