- 1 -

Broj:Jž-179/2020

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe xx d.o.o., okrivljenog V.M. kao odgovorne osobe u pravoj osobi i okrivljene A.B. koje brani odvjetnica I.M.G. iz xx i partneri, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 10. i stavka 2. te zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. točke 16. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 68/03, 31/10, 139/10, 16/20), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Rijeka, Službe civilne zaštite Pazin, Odjela inspekcije, podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 62.PpJ-5253/2017 od 10. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2021.,

      r i j e š i o  j e

Prihvaća se kao osnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Rijeka, Službe civilne zaštite Pazin, Odjela inspekcije te se ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba xx d.o.o. i okrivljeni V.M. kao odgovorna osoba u pravoj osobi su na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 10. i stavka 2. Zakona o privatnoj zaštiti, dok je okrivljena A.B. također na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođena od optužbe zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. točke 16. Zakona o privatnoj zaštiti, činjenično opisani u izreci prvostupanjske presude, dok su troškovi postupka pali na teret proračunskih sredstava s obrazloženjem da iz provedenih dokaza nije nesporno utvrđeno da bi okrivljenici počinili prekršaje uzimajući u obzir da je za utvrđivanje djela prekršaja ključan trenutak spoznaje kada su okrivljenici imali saznanja na kazneno djelo, na počinitelja kaznenog djela ili predmete koji su poslužili ili su nastali počinjenjem kaznenog djela za koje se goni po službenoj dužnosti odnosno prekršaja sa elementima nasilja te da prema stajalištu suda to nije trenutak kada je zaprimljen alarmni signal jer se može oglasiti i zbog tehničkih propusta uzrokovanih i elementarnom nepogodom.

2. Ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstvo civilne zaštite, Područni ured civilne zaštite Rijeka, Služba civilne zaštite Pazin, Odjel inspekcije pravodobno je podnijelo žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da je nesporno da u konkretnom slučaju okrivljenici nisu odmah izvijestili policiju, a da se radilo o kaznenom djelu „teške krađe“ iz članka 229. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19) niti se vodilo računa o sudskoj praksi sadržanoj u odlukama VPSRH presude broj Jž-1443/14 od 17. prosinca 2015. godine i Jž-1536/2017 od 7. studenog 2018. godine i da je neosporno da je alarmni centar pravne osobe zaprimio alarm o incidentom događaju sa štićenog objekta, a o čemu okrivljenici nisu odmah izvijestili policiju sukladno članku 47. Zakona o privatnoj zaštiti te predlažu da se iz navedenih razloga žalba prihvati.

3. Žalba je osnovana.

4. Razmotrivši predmet i navode žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da tužitelj osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te tumačenja odredbe članka 47. Zakona o privatnoj zaštiti.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljenike oslobodio od optužbe u nedostatku dokaza na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, iako iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da prvostupanjski sud smatra da radnja okrivljenika ne predstavlja prekršaj, a zbog čega je okrivljenike trebao osloboditi na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona.

6. U konkretnom slučaju problematika predmeta proizlazi iz tumačenja odredbe članka 47. Prekršajnog zakona u kojem je propisano da: „Dojavni centar pravne osobe i obrtnika dužan je odmah izvijestiti policiju o svim saznanjima koja ukazuju na kazneno djelo, na počinitelja kaznenog djela ili predmete koji su poslužili ili su nastali počinjenjem kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti, odnosno prekršaja sa elementima nasilja.“ dok se u obranama okrivljenika ističe da ima izrazito puno lažnih alarma zbog tehničkih pogrešaka što ne predstavlja kaznena djela i zbog čega bi došlo do nepotrebne intervencije policije, pa u tom smislu citirana zakonska odredba nije dovoljno precizirana i podložna je različitom tumačenju.

7. Međutim, osnovano ističe ovlašteni tužitelj da u konkretnom slučaju nije bilo razloga za odstupanje od sudske prakse sadržanoj u odlukama VPSRH presude broj Jž-1443/14 od 17. prosinca 2015. godine i Jž-1536/2017 od 7. studenog 2018. godine prema kojoj su okrivljenici bili odmah po zaprimanju dojavnog signala sa oštećenog objekta izvijestiti policiju, a što su propustili kao i operator dispečer i čime su postupili protivno članku 47. Zakona o privatnoj zaštiti kojeg treba tumačiti da je dojavni centar odmah po zaprimanju dojavnog signala sa sustava tehničke zaštite štićenog objekta dužan izvijestiti policiju jer je osnovana namjena protuprovalnog sustava pravodobna automatska detekcija provalničke aktivnosti te uključenje uređaja za uzbunjivanje i dojavu, iz kojeg razloga se trenutak saznanja koja ukazuju na kazneno djelo smatra trenutkom uključivanja alarma. Također je nesporna činjenica nužnosti pravodobnog i promptnog postupanja policijskih službenika kod počinjenja kaznenog djela za koje se goni po službenoj dužnosti odnosno prekršaja sa elementnima nasilja, a što uz činjenicu da zaštitar nije obučen, a niti to ulazi u njegov obim poslova, da utvrđuje i procjenjuje radi li se o počinjenju kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti odnosno prekršaju s elementima nasilja, jednako ukazuje na ispavanost takvog stava.

8. Stoga je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava te će u ponovljenom postupku respektirajući razloge ove odluke ponovno provesti prekršajni postupak te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku vodeći računa i o kontinuitetu prekršaja kako je to propisano člankom 3. Prekršajnog zakona te odredbama članka 96. stavka 1. točke 21. i stavka 2. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 68/03, 31/10, 139/10, 16/20) koji je stupio na snagu dana 20. veljače 2020. godine i koje su prekršajne odredbe za počinitelje blaže.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 28. travnja 2021. godine

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 7 (sedam) otpravaka: za spis, okrivljenicima, braniteljici i ovlaštenom tužitelju.