- 1 -              Rev 115/16-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 115/16-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. F. iz Z.,  OIB ..., koju zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik iz S. B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1432/15-2 od 15. listopada 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-14/09-33 od 29. srpnja 2015., u sjednici održanoj 28. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

„I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj platiti tužiteljici M. F. s osnova gubitka zarade za razdoblje od 01. srpnja 2004.g. do 31. srpnja 2015.g. i to:

 

              - za razdoblje od 01. srpnja – 31. prosinca 2004.g. mjesečni iznos od po 3.839,00 kn

              - za razdoblje od 01. siječnja – 31. prosinca 2005.g. mjesečni iznos od po 3.928,00 kn

              - za razdoblje od 01. siječnja – 31. prosinca 2006.g. mjesečni iznos od po 4.098,00 kn

              - za razdoblje od 01. siječnja – 31. prosinca 2007.g. mjesečni iznos od po 4.289,00 kn

              - za razdoblje od 01. siječnja – 31. prosinca 2008.g. mjesečni iznos od po 4.563,00 kn

              - za razdoblje od 01. siječnja – 31. prosinca 2009.g. mjesečni iznos od po 4.626,00 kn

              - za razdoblje od 01. siječnja – 31. prosinca 2010.g. mjesečni iznos od po 4.644,00 kn

              - za razdoblje od 01. siječnja – 31. prosinca 2011.g. mjesečni iznos od po 3.577,42 kn

              - za razdoblje od 01. siječnja – 31. prosinca 2012.g. mjesečni iznos od po 3.603,42 kn

              - za razdoblje od 01. siječnja – 31. prosinca 2013.g. mjesečni iznos od po 3.611,42 kn

              - za razdoblje od 01. siječnja – 31. prosinca 2014.g. mjesečni iznos od po 4.731,00 kn

              - za razdoblje od 01. siječnja – 29. srpnja 2015.g. mjesečni iznos od po 4.731,00 kn

              a sve to sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi određenoj Uredbom o visini zatezne kamate za razdoblje od 01. srpnja 2004.g. do 31. prosinca 2007.g., a od 01. siječnja 2008.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodni tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos od svakog prvog u mjesecu za protekli mjesec, do isplate.

 

              II. Nalaže se tuženici Republici H. da plati tužiteljici M. F. rentu po osnovu gubitka zarade u mjesečnom iznosu od 4.731,00 kn počevši od 29. srpnja 2015.g. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi i to tako da sve dospjele a neplaćene iznose rente plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena koja teče od svakog prvog u mjesecu za protekli mjesec do isplate, a dospjevajuće mjesečne iznose rente tuženica je dužna plaćati unaprijed do svakog 5.-tog u mjesecu za tekući mjesec.

 

              III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužiteljici M. F. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 32.450,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena koja teče od 29. srpnja 2015.g. do isplate, u roku od 15 dana.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe (točka II. izreke).

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženica je podnijela reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tuženica ukazuje revizijom, jer se pobijana presuda može ispitati. Obrazloženje presude sadrži razloge o činjenicama odlučnim za donošenje odluke. Suprotno revizijskim navodima tuženice ovaj sud nije našao da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

7.1. U odnosu na dio navoda kojima tuženica u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava djelomično iznosi činjenice i osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, treba reći da ovaj sud takve, činjenične navode, nije mogao uzimati u obzir, niti razmatrati ih kod odlučivanja o osnovanosti revizije. To stoga što je odredbom članka 385. stavak 1. ZPP propisano da reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu izgubljene zarade za razdoblje od 1. srpnja 2004. do presuđenja, a od presuđenja pa ubuduće zahtjev za isplatu rente na ime izgubljene zarade.

 

9. Sud prvog stupnja je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:

 

- da se 27. lipnja 2004. dogodila nezgoda kada je tužiteljica u šetnji nasipom u blizini rijeke S. nedaleko od naselja B. teško povrijeđena od aktiviranja minsko – eksplozivne naprave tzv. „prom 1“,

 

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila eksplozivne rane glave, vrata, trupa, obje noge s zaostalim metalnim stranim tijelima, traumatsku amputaciju lijeve noge u visini natkoljenice, traumatski šok i šok zbog iskrvarenja, što predstavlja osobito tešku tjelesnu ozljedu,

 

- da je pravomoćnom presudom broj P-467/05 od 2. siječnja 2008. utvrđena odgovornost tuženice,

 

- da je zbog zadobivenih ozljeda tužiteljici priznato svojstvo civilnog invalida rata II. skupine s 100% oštećenje organizma stalno uslijed ranjavanja od eksplozije zaostalog ratnog materijala s pravom na naknade po Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata,

 

- da je tužiteljica u razdoblju od 1. prosinca 2004. pa do 31. kolovoza 2014. ostvarila pravo na osobnu invalidninu, ortopedski dodatak, te dodatak za tuđu njegu i pomoć, te opskrbninu od 1. ožujka 2011. do 31. prosinca 2013. u mjesečnom iznosu od 1.097,58 kuna,

 

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je završila srednju školu za zanimanje suradnik u nastavi tijekom 1989., upisala Fakultet političkih znanosti u Z., da je nakon završene srednje škole radila kao trgovac u različitim trgovinama u B. B., da nikada nije radila u struci i da je tijekom ratnih događanja otišla u Njemačku, da je u periodu od 1993. do 1998. u Njemačkoj imala status izbjeglice, da je dobila radnu dozvolu i radila u privatnom vešeraju za hotele, uz koji je radila i drugi posao - čišćenje uredskog prostora „na crno“. U privatnom vešeraju ostvarivala je mjesečnu plaću između 1.500,00-2.500,00 DEM. Nakon što joj je istekao izbjeglički status da je dobila papire za boravak Njemačkoj, te je radila po zamjenama mjesec ili dva.

 

10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, sudovi nižeg stupnja su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice i ocijenili da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade u visini pobliže navedenoj u točki I. izreke, te mjesečna renta zbog izgubljene zarade (i to u iznosu od 4.731,00 kuna s zateznim kamatama) u smislu odredbe članka 195. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).

 

10.1. Sudovi nižeg stupnja, poklanjaju vjeru iskazu tužiteljice u pogledu njezina zaposlenja i ostvarivanja zarade do nastanka štetnog događaja, te zaključuju da iako tužiteljica nije imala zasnovan stalni radni odnos, pripada joj pravo na izgubljenu zaradu i rentu na ime izgubljene zarade, prema prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj neto plaći srednje stručne spreme sukladno podacima Državnog zavoda za statistiku. Naime, tužiteljica nakon štetnog događaja ima umanjenje opće životne aktivnosti od 90%, te je u potpunosti nesposobna za rad (pravomoćna presuda broj P-467/05 od 2. siječnja 2008.). Obzirom na dob tužiteljice (rođena 1970. godine), te osobne i opće okolnosti, sudovi nižeg stupnja zaključuju da se osnovano može očekivati da bi se tužiteljica zaposlila te počela privređivati u struci.

 

10.2. U pogledu visine izgubljene zarade i rente, sudovi nižeg stupnja zaključuju da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti podaci Državnog zavoda za statistiku prema mjestu prebivališta, a ne za područje Brodsko-posavske županije kako je to tijekom postupka tvrdila tuženica, obzirom da je tužiteljica promijenila adresu prebivališta, što je njezino osobno pravo (od 2011. živi u Z.).

 

10.3. Otklanjajući prigovor zastare istaknut od strane tuženice, sudovi nižeg stupnja zaključuju da u konkretnom slučaju nije protekao zastarni rok iz odredbe članka 376. stavak 1. i 2. ZOO.

 

10.4. U odnosu na prigovor tuženice da tužiteljica u predmetnom postupku, naknade koje je ostvarila po rješenju Ureda državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji kao civilni invalid rata (osobnu invalidninu, ortopedski dodatak, dodatak za tuđu pomoć i njegu i opskrbninu) ne može kumulativno potraživati s naknadom štete iz ovog postupka, sudovi nižeg stupnja zaključuju da je takav prigovor tuženice samo djelomično osnovan i to u odnosu na opskrbninu, jer se ostale naknade uračunavaju pri odlučivanju o novčanoj naknadi za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti i potrebe za tuđom pomoći i njegom.

 

10.5. Kako je tužiteljica naknadu na ime opskrbnine primala u razdoblju od 2011. do 2013., sudovi nižeg stupnja su iznos izgubljene zarade, umanjili za primjeni iznos na ime opskrbnine u navedenom razdoblju.

 

11. Izneseno pravno shvaćanje suda drugog stupnja prihvaća i ovaj sud.

 

12. Naime, odredbom članka 190. stavak 1. ZOO je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovanja štete, dosuditi naknadu u svoti koja je potrebna da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

 

13. Odredbom članka 189. ZOO je propisano da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi (stavak 1.), pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (stavak 3.).

 

14. Prema odredbi članka 195. ZOO tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (stavak 1.). Ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu (stavak 2.).

 

15. Sudovi nižeg stupnja su pravilno primijenili odredbu članka 195. stavak 1. i 2. ZOO kada su u cijelosti prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice na ime naknade štete za izgubljenu zaradu i rentu na ime izgubljene zarade. Naime, tužiteljica je tijekom postupka dokazala (članak 7. i članak 219. ZPP) da je zbog ozljeđivanja u štetnom događaju od 27. lipnja 2004., kod nje nastupila trajna nesposobnost za rad, zbog koje se ne bi mogla ponovno zaposliti i zbog koje ima gubitak zarade. Pored utvrđenja da tužiteljica i prije štetnog događaja nije imala trajan posao i da nije ostvarivala stalna ili redovita primanja, dok su posljedice ozljeda zadobivenih u štetnom događaju takve da su je sprečavale u radu, osnovan je njezin zahtjev za naknadu izgubljene zarade kao izmakle koristi ili dobitka koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (u smislu citiranih odredbi ZOO).

 

16. Naime, sukladno odredbi članka 189. stavak 3. ZOO potrebno je da u tom pravcu postoji izvjesnost (pojam izvjesnosti podrazumijeva određeni stupanj vjerojatnosti da bi se zaposlila prema redovnom tijeku stvari).

 

17. Pravilan je zaključak sudova nižeg stupnja s obzirom na dob tužiteljice (34 godina u vrijeme ozljeđivanja), osobne i opće okolnosti, da se u okolnostima konkretnog slučaja može osnovano očekivati da bi se tužiteljica zaposlila s završenim srednjim obrazovanjem.

 

18. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda ne bi bilo bitno da je tužiteljica u samom trenutku štetnog događaja bila zaposlena. Stoga nije osnovan niti prigovor tuženice u reviziji da se visina izgubljene zarade može jedino izračunati prema visini plaće koju je ostvarivala tužiteljica, ukoliko je bila zaposlena, u trenutku štetnog događaja.

 

19. Zarada izgubljena zbog nesposobnosti za rad nije propisom ograničena samo na određenu vrstu zarade (ostvarena u radnom odnosu ili izvan njega) niti bilo koji drugi propis ograničava oštećenika u pravu na naknadu štete zbog gubitka bilo koje zarade koju je oštećenik ranije ostvarivao, a koju zbog narušenja zdravlja više nije mogao ostvarivati.

 

20. Svaka zarada koju je dakle, tužiteljica ostvarivala ili je mogla ostvarivati, a zbog predmetne nezgode nije ostvarila, predmet je gubitka u njezinoj imovini odnosno pravna je osnova za naknadu štete u smislu odredbe članka 195. ZOO.

 

21. Pravilno su sudovi nižeg stupnja kod izračunavanja visine izgubljene zarade prihvatili izgubljenu zaradu prema prosječnoj mjesečno isplaćenoj neto plaći srednje stručne spreme sukladno podacima Državnog zavoda za statistiku prema mjestu prebivališta.

 

22. Prema ocjeni ovog suda kada oštećeni trpi štetu zbog nemogućnosti ostvarivanja zarade zbog trajne nesposobnosti za rad ta šteta ne može iznositi više od onog iznosa koji svaka osoba može ostvariti istom vrstom rada pod istim okolnostima podmirujući sve obveze na ime poreza, doprinosa i ostalih davanja koja se obvezno izdvajaju iz isplaćenih naknada za rad.

 

23. Nadalje, neosnovano tuženica prigovara i u pogledu zastare predmetnog potraživanja računajući početak tijeka subjektivnog zastarnog roka od nastanka štetnog događaja tj. od 27. lipnja 2004.

 

24. Prema odredbi članka 361. stavak 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a prema odredbi članka 376. ZOO potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

 

25. U konkretnom slučaju tužiteljica je saznala za štetu (visinu i opseg) kada se njezino zdravstveno stanje stabiliziralo (kada je liječenje završeno tj. polovicom 2006.). Zbog toga je pravilno stajalište sudova nižeg stupnja da za predmetno potraživanje nije nastupila zastara, jer je predmetna tužba podnesena 7. siječnja 2009. unutar zastarnih rokova iz članka 376. ZOO.

 

26. Na pravilnost pobijane odluke ne utječe revizijski navodi tuženice da je tužiteljica u razdoblju od 1. prosinca 2004. do 31. kolovoza 2014. ostvarila pravo na osobnu invalidninu, ortopedski dodatak, te dodatak za tuđu pomoć i njegu, koja primanja su joj se trebala uračunati u primanja po osnovi izgubljene zarade, jer su sva njezina primanja proizašla iz predmetnog štetnog događaja i s njim su uzročno-posljedično vezana.

 

27. Međutim, osobna invalidnina, koju je tužiteljica primala u razdoblju od 1. prosinca 2004. do 31. kolovoza 2014., uzima se u obzir pri utvrđivanju i dosuđivanju novčane naknade po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, a ne, kako to tuženica pogrešno smatra pri utvrđivanju i dosuđivanju rente po osnovi izgubljene zarade.

 

28. Naime, Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata („Narodne novine“ broj 33/92, 57/92, 77/92, 27/93, 58/93, 2/94, 76/94, 108/95, 108/96, 82/01, 94/01, 103/03) uređuju se posebna zaštita ratnih vojnih invalida, mirnodopskih vojnih invalida, civilnih invalida rata i nekih drugih kategorija osoba s oštećenjem organizma, gubitka člana obitelji i po osnovi materijalnih potreba korisnika (članak 1. i 2.). Civilni invalidi, uz uvjete propisane tim Zakonom imaju između ostalog pravo na osobnu invalidninu, ortopedski dodatak, dodatak za njegu i pomoć druge osobe, koji se utvrđuju u mjesečnoj svoti prema grupi oštećenja njegova organizma (čl. 14. - 19. Zakona).

 

29. Po svojoj svrsi i pravnoj naravi osobna invalidnina predstavlja svojevrsnu naknadu za oštećenje organizma koja ima za posljedicu smanjenje životne aktivnosti i upravo stoga što se tom invalidninom otklanjaju iste štetne posljedice kao i novčanom naknadom za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, osobna invalidnina se uračunava u novčanu naknadu za ovaj oblik štete. Naknada s osnova tuđe njege i pomoći te ortopedski dodatak uračunava se u naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege (tako i ovaj sud u odlukama broj Rev-593/09-2 od 10. listopada 2012. i broj Rev x-192/08-2 od 22. siječnja 2009.).

 

30. Stoga nisu osnovani revizijski navodi tuženice da se ukupno isplaćivane naknade tužiteljici po različitim osnovama imaju uračunati u iznos potraživanja na ime izgubljene zarade.

 

31. Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 28. travnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v. r.