Broj: Gž-890/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Drage Grubeše, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Krunoslave Dropulić, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja R. K. iz D. M…, s boravištem u R. Nj. Z…, … M., OIB …., koga zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik iz O., protiv tuženika G. K. iz O…, OIB …, koga zastupa punomoćnica B. P., odvjetnica iz O., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja i tuženika, protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 29. svibnja 2018., broj P-148/2018-7, u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2018.,

p r e s u d i o   j e

              Žalbe se odbijaju kao djelomično neosnovane i uvažavaju kao djelomično osnovane, te se presuda Općinskog suda u Osijeku od 29. svibnja 2018., broj P-148/2018-7 preinačava tako da preinačena glasi:

              I. Nalaže se tuženiku G. K. iz O…, OIB … da tužitelju R. K. iz D. M. ..., OIB …, isplati iznos od 6.512,80 EUR-a (šesttisućapetstodvanaesteuraosamdesetcenti) i 1.041,36 CAD (tisućučetrdesetjedan - dolartridesetšestcenti), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2014. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

              II. Preostali dio tužbenog zahtjeva odbija se kao neosnovan.

              III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

              "I/ Nalaže se tuženiku G. K. iz O…, OIB: … da tužitelju R. K. iz D. M. …, OIB: …, isplati iznos od 6.512,80 EUR-a (šesttisućapetstodvanaesteuraosamdesetcenti) i 1.041,36 CAD (tisućučetrdesetjedan- dolartridesetšestcenti) sve u kunskoj protuvrijednosti s kamatama koju A. b. (bivša S. b.) isplaćuje na devizne štedne uloge u valuti po viđenju tekućim od 14. siječnja 1997. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

              II/ S preostalim tužbenim zahtjevom preko dosuđenog tužitelj se odbija kao neosnovanim.

              III/ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

              Ovu presudu u dijelu u kojem nisu uspjeli u parnici pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tužitelj i tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13 i 89/14., dalje ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na  ponovno suđenje.

              Odgovori na žalbe nisu podneseni.             

              Žalbe su djelomično osnovane.

              U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženik u izjavljenoj žalbi ne navodi određeno koja je to bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena.

              Sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i istinito su utvrđene, tako da se neosnovano u žalbi tuženika navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

              U ovom stadiju postupka sporna je obveza tuženika da isplati tužitelju 1/2 novčanih iznosa koji su se nalazili na štednim računima kod S. b. d.d. koje je majka tužitelja i tuženika sada pok. F. K. Ugovorom o darovanju nekretnina i pokretnina od 14. siječnja 1997. darovala tuženiku, a koji ugovor je pravomoćno poništen međupresudom broj P-806/2011-11 od 21. veljače 2012., potvrđenom presudom ovog suda broj Gžx-44/2012-2 od 3. travnja 2014.

              U provedenom postupku utvrđeno je da su predmet Ugovora o darovanju bile i devizne štedne knjižice kod S. b. d.d., da je na štednom računu broj: … saldo iznosio 6.620,00 DEM, da je na računu broj: … saldo bio 2.082,72 CAD, a na računu broj: … da je saldo bio 18.855,98 DEM.

              Utvrđeno je zatim da na spomenutim računima više nema novčanih sredstava, da je novac podigao tuženik, da tužitelju kao nasljedniku iza pok. F. K. pripada 1/2 navedenih iznosa, dok druga polovina ostaje tuženiku, njegovom bratu, te da je tužitelj zahtjev za isplatu postavio još 2008. (str. 122 spisa), te da iznos od 25.475,98 DEM koliko je ukupno bilo DEM na štednim računima sada iznosi 13.025,66 EUR-a (1 EUR = 1.955, 83 DEM).

              Polazeći od izloženog s pravom je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja i naložio tuženiku isplatu 1/2 iznosa koji su se nalazili na predmetnim štednim računima.

              Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrečenom u rješenju broj Rev-x-273/2017-2 od 16. svibnja 2017. donesenom u ovom predmetu zastarijevanje potraživanja na ime primljenog u ispunjenju naknadno poništenog ugovora počinje teći prvog dana dostave presude kojom je ugovor poništen vjerovniku, a ne od dana kada je ugovorna stranka u ispunjenju ugovora nešto primila, sve sukladno odredbama čl. 210. st. 3. i čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO).

              Kako je presuda ovog suda broj Gžx-44/2012-2 od 3. travnja 2014. kojom je potvrđena međupresuda kojom je poništen Ugovor o darovanju dostavljena tužitelju 19. svibnja 2014., a zahtjev za isplatu postavljen i prije toga još 2008., to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja.

              Međutim, s pravom se u žalbi tužitelja navodi da tužitelj ima pravo na vraćanje deviza koje su bile na deviznim štednim računima koje je podigao tuženik, a ne njihove kunske protuvrijednosti kako je naložio isplatu prvostupanjski sud (čl. 210. st. 1. ZOO-a).

              Osnovano se i u žalbi tuženika ističe da je nezakonita odluka suda prema kojoj zatezna kamata teče od 14. siječnja 1997.

              Naime, uzimajući u obzir da je tužitelj kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze tek nakon što je Ugovor o darovanju pravomoćno poništen, to i zatezna kamata teče od prvog dana poslije dana kad je tužitelj kao vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a to je od 20. svibnja 2014., odnosno prvi dan nakon što je tužitelju dostavljena presuda ovog suda broj Gžx-44/2012-2 kojom je potvrđena međupresuda prvostupanjskog suda (19. svibnja 2014.).

              Stoga je djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja i tuženika preinačena presuda suda prvog stupnja, tako da je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.512,80 EUR-a i 1.041,36 CAD zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2014. do isplate.

              Odluka o parničnom trošku, suprotno žalbenim navodima tužitelja u skladu je s postignutim uspjehom u parnici (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

              Naime, iz priloženog spisa predmeta razvidno je da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda broj P-234/97-46 od 10. srpnja 2000. odbijen tužbeni zahtjev da se predmetni ugovor o darovanju utvrdi ništavim, da je presudom prvostupanjskog suda broj P-806/2011-30 od 11. veljače 2015., koja je u tom dijelu postala pravomoćna, odbijen tužbeni zahtjev da se naloži ponovni upis prava vlasništva majke tužitelja pok. F. K. na deviznim štednim ulozima kod S. b. d.d., te da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za uspostavu prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja u odnosu na nekretninu u P. P. upisanu u z.k.ul. … na k.č.br. … u površini od 596 m², u naravi kuća i dvor u mjestu, te da je tužitelj djelomično povukao tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu.

              S druge strane međupresudom broj P-806/2011-11 od 21. veljače 2012. poništen je Ugovor o darovanju nekretnina i pokretnina od 14. siječnja 1997. između sada pok. F. K. kao darovateljice i G. K. kao daroprimca, te je presudom prvostupanjskog suda broj P-806/2011-30 od 11. veljače 2015., koja je u tom dijelu postala pravomoćna, naložena uspostava prijašnjeg zk stanja na 1/2 nekretnine upisane u z.k.ul. … k.o. O., dok je pobijanom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu.

              Kako iz izloženog proizlazi da je uspjeh stranaka u postupku podjednak, kao i uspjeh sa izjavljenim žalbama, to se odluka prvostupanjskog suda da je svaka stranka dužna snositi svoje troškove postupka ukazuje na zakonu osnovana (čl. 154. st. 2. i 166. st. 2. ZPP-a).

              Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 373. ZPP-a).

Osijek, 11. listopada 2018.