Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 74/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. V. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika C. o. d.d., Z., OIB: ... i 2. tuženika D. v. M. p., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica V. C. K., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-463/2019-2 od 29. kolovoza 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3873/18-222 od 3. travnja 2019., u sjednici održanoj 28. travnja 2021.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-463/2019-2 od 29. kolovoza 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3873/18-222 od 3. travnja 2019., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice S. V. iz Z., OIB: ..., kojim traži da sud naloži I tuženoj C. o. d.d., Z., OIB: ... i II tuženiku D. v. M. p., Z., OIB: ..., da solidarno tužiteljici naknade štetu u iznosu od 475.000,00 kn.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice S. V. iz Z., OIB: ..., kojim traži da sud naloži I tuženoj C. o. d.d., Z., OIB: ... i II tuženiku D. v. M. p., Z., OIB: ..., da solidarno tužiteljici s osnova rente za tuđu pomoć i njegu u razdoblju od 18.2.2000. do 31.3.2016. isplate iznos od 83.364,04 kn.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice S. V. iz Z., OIB: ..., kojim traži da sud naloži I tuženoj C. o. d.d., Z., OIB: ... i II tuženiku D. v. M. p., Z., OIB: ..., da solidarno tužiteljici plaćaju rentu za tuđu pomoć i njegu u mjesečnom iznosu od 903,11 kn od 1.4.2016. nadalje.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice S. V. iz Z., OIB: ..., kojim traži da sud naloži I tuženoj C. o. d.d., Z., OIB: ... i II tuženiku D. v. M. p., Z., OIB: ..., da solidarno tužiteljici naknade štetu s osnova izgubljene zarade u iznosu od 530.692,85 kn.
V. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice S. V. iz Z., OIB: ..., kojim traži da sud naloži I tuženoj C. o. d.d., Z., OIB: ... i II tuženiku D. v. M. p., Z., Lašćinska 17, OIB: ..., da solidarno tužiteljici plaćaju s osnova izgubljene zarade mjesečni iznos od 3.872,65 kn od 1.5.2016. pa nadalje.
VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice S. V. iz Z., OIB: ..., kojim traži da sud naloži I tuženoj C. o. d.d., Z., OIB: ... i II tuženiku D. v. M. p., Z., OIB: ..., da solidarno tužiteljici s osnova troškova liječenja i prijevoza do liječnika u razdoblju do 1.2.2003. isplate iznos od 35.000,00 kn.
VII. Odbija se zahtjev tužiteljice S. V. iz Z., OIB: ..., za naknadom parničnog troška.
VIII. Nalaže se tužiteljici S. V. iz Z., OIB: ..., da II tuženiku D. v. M. p., Z., OIB: ..., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 116.288,75 kuna u roku od 8 dana dok se odbija II tuženik sa preostalim zatraženim troškom.“
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova parničnog postupka i troškova revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. U revizijskom stupnju postupka je prijeporno pravo tužiteljice na naknadu štete zbog ozljede na radu ili u svezi s radom. S tim u vezi je prijeporna pravilna primjena odredaba Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96, 94/96 – dalje: ZZR) i općih odredaba o odgovornosti za štetu iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO) koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08).
7. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:
- da je tužiteljica bila zaposlenik 2. tuženika na radnom mjestu odgajateljice, a koji je s 1. tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti,
- da iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužiteljica kao djelatnica 2. tuženika, tijekom radnog vremena 18. veljače 2000. pretrpjela ozljedu na način da se prilikom rada s djecom u odgojnoj skupini spotakla o didaktički materijal (kocku) i pala na gležanj,
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je na dan štetnog događaja priskočila dvojici dječaka koji su se posvađali igrajući se drvenim konstruktorom za vrijeme slobodnih aktivnosti djece, da je u jednom trenutku stala na jednu kockicu i uganula gležanj desne noge, te da nije pala jer se uspjela rukama uhvatiti za stol, ali da joj je noga odmah natekla, da nije mogla ostaviti djecu bez nadzora, pa da je pozvala u pomoć kolegicu C. M. M. koja njenu povredu nije shvatila ozbiljno, dok joj je u pomoć priskočila kolegica V. B. koja joj je donijela oblog,
- da iz iskaza svjedokinje V. B. proizlazi da je začula tužiteljicu kako je zove u trenutku kada je prolazila hodnikom, nakon čega je ušla u prostoriju u kojoj se nalazila tužiteljica i zatekla tužiteljicu kako sjedi za stolom, te joj je rekla da se poskliznula odnosno pala preko kockice i pokazala joj natečeni gležanj, te je svjedokinja otišla po hladni oblog i donijela ga tužiteljici,
- da nitko osim tužiteljice nema neposrednih saznanja o štetnom događaju i da je tužiteljica bila sama u sobi s djecom.
8. Analizirajući iskaz tužiteljice o okolnostima i mjestu štetnog događaja sudovi nižeg stupnja su našli razlike u iskazu tužiteljice s popunjenom prijavom o ozljedi na radu, te su zaključili da je iskaz tužiteljice glede samog nastanka štetnog događaja nevjerodostojan i nepodudaran navodima iz tužbe i prijave o ozljedi na radu, a imajući na umu da tužiteljica u tužbi navodi kako je pala jer da se spotakla na didaktički materijal, što se također navodi i u prijavi o ozljedi na radu kao način nastanka štetnog događaja, dok u samom iskazu proširuje navode tako da spominje dvojicu dječaka koji su bili u svađi te da ih je htjela razdvojiti. Pri tome, u iskazu tužiteljica jasno navodi da je pozvala kolegicu C. M. M. u pomoć, koja da njenu povredu nije shvatila ozbiljno, iz čega su sudovi nižeg stupnja zaključili da je tužiteljica s djecom bila sama i da kolegica C. M. M. nije vidjela sam štetni događaj, te da nije bila očevidac kako je to (pogrešno) navedeno u prijavi o ozljedi na radu.
8.1. Na temelju navedenog, sudovi nižeg stupnja su zaključili da tužiteljica nije dokazala nastanak štetnog događaja na radu ili u svezi s radom, pa time niti odgovornost tuženika za štetu u smislu odredbe članka 102. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 137/04) u vezi s člankom 15. ZZR, zbog čega su njezin zahtjev za naknadom štete odbili.
9. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
10. Suprotno revizijskim navodima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer se pobijana presuda može ispitati.
10.1. Neosnovano tužiteljica tvrdi da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP jer prihvaćanjem ocjene dokaza koju je izveo sud prvog stupnja, sud drugog stupnja nije počinio navedenu relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
10.2. Sud drugog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 7. stavak 1. i člankom 221.a ZPP obzirom da je pravilno primijenjena odredba o obvezi tužiteljice da iznese relevantne činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev za naknadu štete.
11. Nadalje, tužiteljica u reviziji navodi i da je sud zanemario činjenicu postojanja prijave o ozljedi na radu kao javne isprave, koju izdaje i sadržaj ovjerava poslodavac, pa je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 230. ZPP kada nije prihvatio dokaznu snagu javne isprave, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.
11.1. Tužiteljica pogrešno tumači pojam privatne isprave, pridajući joj značaj javne isprave. Naime, samo javna isprava, odnosno isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti i isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu, dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje sukladno odredbi članka 230. stavak 1. ZPP, a istu dokaznu snagu prema stavku 2. iste odredbe imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama.
11.2. Poslodavac nije državno tijelo ili pravna osoba koja prijavu o ozljedi na radu izdaje u obavljanju javnog ovlaštenja koje mu je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu, stoga isti nije niti u mogućnosti izdati javnu ispravu. Isti je u mogućnosti i obvezi, po prijavi radnika da je isti pretrpio ozljedu na radu, sastaviti prijavu o ozljedi na radu. Stoga prijava o ozljedi na radu predstavlja privatnu ispravu, koja za razliku od javnih isprava, ne dokazuju istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, zbog čega se privatne isprave, kao dokazna sredstva, vrjednuju i ocjenjuju u sklopu svih ostalih provedenih dokaza.
12. Tužiteljica u reviziji navodi i da je sud u parničnom postupku vezan aktima koja su donijela nadležna upravna tijela i nije ovlašten preispitivati pravilnost upravnih akata, pa je shvaćanje suda drugog stupnja suprotno shvaćanju koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev x-437/13 od 9. srpnja 2013.
13. Sud drugog stupnja je zauzeo shvaćanje da navodi tužiteljice da joj je odlukom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje priznata ozljeda na radu s osnove liječenja od 18. veljače 2000. do 27. lipnja 2001., nisu od utjecaja, obzirom da iz utvrđenih činjenica tijekom postupka proizlazi da tužiteljica nije dokazala da se ozlijedila na radu.
14. Međutim, pravilno ističe tužiteljica da je revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje da je sud vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku i da se ne može preispitivati pravilnost takve odluke u sudskom postupku.
15. U konkretnom slučaju sud je vezan pravomoćnim upravnim rješenjem – rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 2. listopada 2003. iz kojeg proizlazi da je tužiteljici priznato pravo s osnova liječenja zbog ozljede na radu za razdoblje od 21. veljače 2000. do 27. lipnja 2001. (a ne nakon 28. lipnja 2001. što će sud u nastavku postupka imati u vidu).
16. Tako i ovaj sud u odlukama broj Revr-127/06 od 9. svibnja 2006., Revr-160/08 od 4. veljače 2009., Revr-1547/10 od 26. siječnja 2011., Rev-196/10 od 21. veljače 2012. i dr.
17. Kako su sudovi nižeg stupnja imali pogrešni pravni pristup u rješavanju spora predmeta, činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno pa zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je prihvatiti reviziju tužiteljice i na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
18. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP ukinuti i odluku o troškovima postupka.
19. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP.
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.