- 1 -              Revd 1853/2021-2

Broj: Revd 1853/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvar tužitelja V. K., OIB: ..., iz K., kojeg zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u K., protiv tuženika E. o. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik F. K. Š., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. & P. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-514/2020-5 od 24. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-46/2018-35 od 31. prosinca 2019., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-46/2018-47 od 15. srpnja 2020., na sjednici održanoj 28. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

I. Dopušta se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-514/2020-5 od 24. rujna 2020. zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Je li sud dužan, rješavajući kao prethodno pitanje, utvrditi pravo oštećenika (tužitelja) na osobnu invalidninu na temelju Zakona o socijalnoj skrbi i pravo na naknadu za tjelesno oštećenje po propisima mirovinskog osiguranja, kao i njihovu visinu, ako tužitelj ne prima te naknade i odbija pokrenuti postupak kod nadležnog tijela radi njihova ostvarenja te potom za tako utvrđenu naknadu, kapitaliziranu u punom iznosu (visinu), umanjiti tužitelju pripadajuću pravičnu novčanu naknadu pretrpljene štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje?“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-514/2020-5 od 24. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-46/2018-35 od 31. prosinca 2019., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-46/2018-47 od 15. srpnja 2020. zbog tri pravna pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže prijedlog odbaciti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelju.

3. Prijedlog je djelomično osnovan.

4.1. Tuženik u prijedlogu postavlja slijedeća pitanja:

„1. Je li postupanje oštećenika, putnika u motornom vozilu, koji je stradao u prometnoj nesreći izazvanoj djelovanjem alkohola na vozača u koncentraciji od 2,45 g/kg apsolutnog alkohola u krvi vozača, a koji oštećenik je prethodno prometnoj nesreći zajedno u društvu sa vozačem konzumirao alkohol te je pristao na vožnju u tim okolnostima iako je znao da je vozač pod utjecajem alkohola, predstavlja razlog za djelomično oslobođenje imatelja opasne stvari od odgovornosti na temelju odredbe čl. 1067. st. 3. i čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u omjeru od 50%, i je li za pitanje odgovornosti imatelja opasne stvari odlučno samo to je li on, odnosno osoba za koju on odgovara, poduzeo sve mjere opreznosti radi izbjegavanja nastanka štetnog događaja ili su od jednakog značaja i mjere opreznosti poduzete od samog oštećenika te je li pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj drugostupanjskoj odluci o doprinosu tužitelja u omjeru od 30% za nastanak štetnog događaja zbog pristanka na vožnju sa vozačem pod utjecajem alkohola u okolnostima da je on zajedno s vozačem prije prometne nesreće konzumirao alkohol, u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem iznesenim u odlukama Vrhovnog suda Rev- 1397/07 i Rev-493/1993 o doprinosu oštećenika od 50% u podjednakim okolnostima slučaja?

2. Je li u primjeni odredbi čl. 1067. st. 3. i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima pravni stav drugostupanjskog suda iznesen u osporenoj presudi o doprinosu oštećenika, putnika u motornom vozilu, u omjeru od 30% zbog pristanka na vožnju sa vozačem pod utjecajem alkohola u situaciji kada je oštećenik prije toga zajedno u društvu sa vozačem konzumirao alkohol, u proturječnosti sa pravnim stajalištem koje je u podjednakoj činjeničnoj i pravnoj situaciji iznio Vrhovni sud RH u odlukama Rev- 1319/07 od 10.06.2008. i Rev-493/1993 o postojanju doprinosa oštećenika koji je pristao na vožnju sa alkoholiziranim vozačem sa kojim je prethodno zajedno konzumirao alkohol u omjeru od 50%?

3. Je li Sud dužan kao o prethodnom pitanju sam utvrditi pravo oštećenika (tužitelja) na osobnu invalidninu po Zakonu o socijalnoj skrbi i naknadu za tjelesno oštećenje po propisima o mirovinskom osiguranju ako isti ne prima te naknade i odbija pokrenuti postupak kod nadležnog tijela Centra za socijalnu skrb i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje radi ostvarivanja tih prava, te tako utvrđenu naknadu kapitaliziranu u punom iznosu (visinu) uračunati na način da utvrđenu visinu neimovinske štete pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje utvrđene po kriteriju duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti umanji za cjelokupni iznos?“

4.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja ističe da je pravno shvaćanja iz pobijane odluke u suprotnosti s pravnim shvaćanje revizijskog suda izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, i to u vezi s prvim i drugim pitanjem posebno ukazuje na odluke ovog suda broj Rev-493/93 i Rev-1319/07, a u vezi s trećim pitanjem na odluke Rev-3258/2015 i dr.

5. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da je treće postavljeno pitanje u prijedlogu tuženika, a koje se u bitnom svodi na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. To stoga što je riječ o pravnom pitanju važnom za rješenje spora, a i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da predlagatelj ukazuje na odluke revizijskog suda od kojih odstupa pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

6. U odnosu na preostala postavljena pitanja valja reći da ta pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna pravna pitanja iz razloga što su ona usko vezano uz utvrđene okolnosti ovog konkretnog slučaja, a njime se preispituje pravilnost primjene materijalnog prava upravo u tom konkretnom slučaju, što predlagatelj opširno obrazlaže ukazujući na odluku revizijskog suda donesenu u drugom činjeničnom kontekstu. Međutim, na tako postavljena pitanja nije moguće dati jednoznačan odgovor odnosno kao odgovor zauzeti načelno pravno shvaćanje koje bi bilo primjenjivo u većem broju, činjenično i pravno podudarnih slučajeva jer odgovor ovisi o ocjeni izvedenih dokaza i utvrđenim odlučnim okolnostima u svakom pojedinačnom slučaju. Na to ukazuje i tužitelj u svom odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, citirajući odluke ovog suda u kojima je zauzeto različito pravno shvaćanje u pogledu doprinosa oštećenika vlastitoj šteti. Stoga, 1. i 2. postavljeno pitanje nije važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, već samo za odluku u konkretnom sporu, a to samo po sebi nije dostatan razlog za intervenciju revizijskog suda putem revizije.

7. Tužitelju nisu dosuđeni traženi troškovi na ime odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta radnja nije bila radnja potrebna za vođenje postupka (čl.

155. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 28. travnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.