- 1 -              Revd 3779/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3779/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. D. G. i dr. do 5. zastupanih po punomoćniku T. T., odvjetniku u Z. protiv tuženika: 1. R. H., OIB: …, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko - upravnom odjelu, 2. Grada S., S., OIB: …, 3. Tenis kluba S., S., OIB: … i 4. Športski objekti - S., S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu 1. - 5. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-676/2019-3 od 26. ožujka 2020., ispravljene rješenjem istoga suda, poslovni broj Gž-676/2019-6 od 24. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-71/2015 od 13. siječnja 2017., na sjednici održanoj 28. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Dopušta se 1. – 5. tužiteljima podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-676/2019-3 od 26. ožujka 2020., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-676/2019-6 od 24. rujna 2020., u dijelu kojim je odbijena žalba 1. – 5. tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-71/2015 od 13. siječnja 2017. za sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Jesu li općine u SFRJ ex lege stekle pravo korištenja građevinskog zemljišta 16. travnja 1973. stupanjem na snagu Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta (NN 14/73, 15/79 i 54/80) te jesu li tada uknjiženi ovlaštenici i nositelji izgubili pravo korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu, a koje je pravo bilo upisano na temelju odredbi čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (SL 52/58)?

 

2. Primjenjuje li se na prestanak prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, u odnosu na uknjižene ovlaštenike prava na temelju odredbi čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (SL 52/58), odredba čl. 130. Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta (NN 14/73, 15/79 i 54/80)?

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužitelji 1. – 5. (dalje: tužitelji) su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-676/2019-3 od 26. ožujka 2020., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-676/2019-6 od 24. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-71/2015 od 13. siječnja 2017., u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, zbog pitanja koje tužitelji smatraju važnima za odluku u sporu, jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

 

3.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelji postavljaju slijedeća pravna pitanja:

 

„1. Da li su Općine u SFRJ dana 16.04.1973.godine ex lege stekle pravo korištenja građevinskih zemljišta u društvenom vlasništvu stupanjem na snagu Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta (NN 14/73; 15/79; 54/80)?

 

2. Da li su dana 16.04.1973.godine ex lege uknjiženi ovlaštenici i nositelji izgubili pravo korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu čije pravo je valjano i na temelju zakona upisano u zemljišne knjige temeljem odredbe čl.38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta i to stupanjem na snagu Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta (NN 14/73; 15/79; 54/80)?

 

3. Da li se na prestanak prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu u odnosu na uknjižene ovlaštenike prava temeljem odredbe čl.38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta primjenjuju odredbe čl.125-128. ili odredba čl.130. Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta (NN 14/73; 15/79; 54/80)?

 

4. Da li se pravo upravljanja po čl.7. ZOGZ-a može identificirati s pravom korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu?

 

5. Da li se nepotpisani tekst ugovora -nacrt ugovora kojim Općina prenosi pravo upravljanja te uređuje odnose u pogledu korištenja i održavanja u smislu tada važećih zakonskih propisa ima smatrati valjanim pravnim poslom kojim se prenosi pravo korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu?

 

6. Da li je Sud ocjenjujući pravno pitanje zakonitosti prijenosa i stjecanja prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom. vlasništvu u smislu odredbi čl.362. i čl.365.st.4. ZOVDSP dužan ocjenjivati da li je pravo korištenja stečeno i preneseno na valjanom pravnom temelju i na propisani način?

 

7. Kada Republika Hrvatska tužiteljima osporava pravo korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu čije pravo je valjano i na temelju zakona upisano u zemljišne knjige sudova Republike Hrvatske temeljem odredbe čl.38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, a Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu tužitelje upućuje na pokretanje sudskog postupka radi utvrđenja postojanja takovog prava, da li se Republika Hrvatska ima smatrati jednom od pasivno legitimiranih strana u postupku?“

 

3.2. Kao razlog važnosti 1. – 3. postavljenog pitanja tužitelji ukazuju na više odluka revizijskog suda (Rev-262/11 od 21. siječnja 2015. i dr.) u kojima je zauzeto različito pravno shvaćanje nego u pobijanoj presudi u pogledu prestanka prava korištenja podruštvovljenog građevinskog zemljišta, u vezi 4. - 6. postavljenog pitanja na odluke revizijskog suda (Rev-461/09 i dr.), dok u pogledu 7. postavljenog pitanja ističu da nema prakse revizijskog suda, međutim da tužitelji imaju osnovan pravni interes da meritorna odluka u ovom sporu bude pravno obvezujuća i za Republiku Hrvatsku, budući da je Republika Hrvatska, u postupku koji se prethodno vodio pred Europskim sudom za ljudska prava, pravo tužitelja osporila.

 

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio kako su pitanja naznačena u prijedlogu (1. - 4.) za dopuštenje revizije, a koja se u bitnom svode na pitanja navedena u izreci ovog rješenja, važna za odluku u ovome sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci u pogledu prestanka prava korištenja podruštvovljenog građevinskog zemljišta odstupa od shvaćanja revizijskog suda.

 

5. Slijedom izloženog, u pogledu tih pitanja, ispunjene su pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a 1. ZPP. i dopuštanje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 385.a st.1. podst. 1, u svezi čl. 387. st 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

6. Međutim, odgovor na peto postavljeno pitanje ovisi o okolnostima ovog konkretnog slučaja, pa to nije pitanje važno i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, dok odgovor na šesto postavljeno pitanje nije važno za odluku u ovom sporu jer se načelno odnosi na pretvorbene propise po Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dok je u konkretnom slučaju riječ o pretvorbi društvenog vlasništva na temelju posebnog zakona. Za sedmo postavljeno pitanje predlagatelji nisu iznijeli valjane razloge važnosti naznačenog pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP koji bi opravdavali intervenciju revizijskog suda putem izjavljene revizije.

 

7. Budući da se ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije prema odredbi čl. 387. st. 5. ZPP u pogledu preostalih naznačenih pitanja nije bilo mjesta dopuštanju revizije.

 

Zagreb, 28. travnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v. r.