Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev-x 1150/2016-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Z., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. i L., u Z., protiv tuženika Stečajne mase iza P. d.d. u stečaju, OIB: ..., Z., kojeg zastupa stečajni upravitelj I. G., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1422/16-2 od 30. ožujka 2016., ispravljene rješenje o ispravljanju poslovni broj Gž-1422/16-5 od 28. listopada 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6072/14-88 od od 22. prosinca 2015., u sjednici održanoj 28. travnja 2021.
p r e s u d i o j e
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev protiv prednika tuženika P. d.d. Z., i kojim je naloženo pravnom predniku tuženika isplatiti tužitelju 1,648.637,95 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu 255.096,40 kn.
2. Drugostupanjskom presudom ispravljenom rješenjem o ispravljanju poslovni broj Gž-1422/16-5 od 28. listopada 2016. preinačena je prvostupanjska presuda tako što je navedeni tužbeni zahtjev odbijen te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosima 323.575,76 kn i 26.750,00 kn.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložio da se drugostupanjsku presudu preinači ili podredno da se tu presudu ukine.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. U ovom predmetu postupak je vođen protiv pravnog prednika tuženika P. d. d. nad kojim je pokrenut i proveden stečajni postupak te je upisana stečajna masa iza P. d.d. u stečaju, Z., OIB: ..., koja je pravni sljednik tuženika i koja je stupila u pravni položaj tuženika preuzimanjem postupka od strane stečajnog upravitelja podneskom od 12. ožujka 2019.
7. Zbog toga je postupak koji je u ovom predmetu bio prekinut nastavljen u odnosu na pravnog sljednika tuženika.
8. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
9. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je novčani zahtjev i to na ime stjecanja bez osnove za sve tražbine počev od 5. studenoga 1997. do početka 1999., a do tada u razdoblju od veljače 1997. do 4. studenoga 1997. na ime neplaćene zakupnine za korištenje nekoliko poslovnih prostora tužitelja koje je tuženik koristio kao zakupnik.
10. Naime, predmetni postupak koji je najprije pokrenut putem mandatne tužbe 22. rujna 1999. za neplaćanje zakupnine, preinačen je tek podneskom od 18. listopada 2005. i to za, kako je rečeno, sve mjesečne tražbine od 5. studenoga 1997. na ime stjecanja bez osnove, imajući na umu da su prema čl. 35. st. 2. Zakona o zakupu poslovnog prostora ("Narodne novine" broj 91/96 – dalje: ZZPP) po sili zakona tada raskinuti svi predmetni ugovori o zakupu poslovnog prostora.
11. Drugostupanjski sud je preinačavajući drugostupanjsku presudu odbio tužbeni zahtjev u bitnom zbog toga što je glede dijela zahtjeva koji je preinačen nastupila zastara zbog isteka zakonskog petogodišnjeg roka (tužba je podnesena 22. rujna 1999., a taj dio zahtjeva preinačen je tek 18. listopada 2005.), što prihvaća i revizijski sud.
12. Naime, do izvršene preinake tužitelj je taj dio zahtjeva za isplatu temeljio na činjeničnoj osnovi neplaćene zakupnine, dok je od preinake taj dio zahtjeva potraživao na ime stjecanja bez osnove, imajući na umu da je ugovor raskinut. U navedenom je riječ ne samo o promijenjenoj pravnoj, već i promijenjenoj činjeničnoj osnovi, budući da se radi o novom i drugačijem činjeničnom kompleksu, koji više svoj temelj ne nalazi u iznosu ugovorene zakupnine, već u iznosima koje je tuženik stekao neovlašteno koristeći poslovne prostore tužitelja.
13. Kada je riječ o objektivnoj preinaci tužbe (ovdje zbog promijenjene istovjetnosti, odnosno identiteta zahtjeva) u smislu čl. 191. st. 1. ZPP, od trenutka kada je preinaka izvršena teče nova parnica sa svim procesnopravnim i građanskopravnim učincima. Zbog toga se i pretpostavke o osnovanosti tog dijela zahtjeva tužitelja prema istaknutom prigovoru zastare imaju prosuđivati od trenutka kada je tužba preinačena, zbog čega je pravilno taj dio zahtjeva odbijen zbog toga jer je zastario.
14. U odnosu na drugi dio novčanog zahtjeva, za razdoblje prije 5. studenoga 1997., u pogledu kojeg je riječ o zahtjevu za isplatu zakupnine, ali povišene jednostranom odlukom tužitelja, treba reći da u tom dijelu revizijski sud prihvaća shvaćanje drugostupanjskog suda da tužitelj nije bio ovlašten jednostrano povisivati zakupninu (suglasno svojim internim aktima), već samo tražiti, zahtijevati njeno povišenje, što sve u konačnici ne samo da proizlazi iz samih ugovora o zakupu, već i iz pravne naravi ugovornog odnosa.
15. Konačno, za onaj dio zahtjeva koji je nominalno ugovoren i iskazan prema postojećim ugovorima u valuti dinar, dakle prije jednostranog povisivanja zakupnine, postojala bi obveza tuženika za isplatu, ali taj dio zahtjeva je prigodom konverzije u kune (ugovori su sklapani 60-ih godina prošlog stoljeća) potrebno podijeliti s brojem od 10.000.000 (odnosno obaviti pomicanje decimalnog zareza za sedam mjesta ulijevo). Budući da se tako dobiveni iznosi više ne mogu izraziti u važećoj valuti, dakle u kunama i lipama, pravilno je odbijen i taj dio zahtjeva, a kako je sve pobliže obrazloženo u pobijanoj presudi.
16. Na osnovu svega izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.
Renata Šantek, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.