Poslovni broj: 7 R2-60/2021-2

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Općinski sud u Virovitici po sucu Zoranu Mandiću u izvanparničnom postupku predlagatelja J. F.1 OIB: … i B. F. 2 OIB: … oboje iz P. , M. P. M. 52,  radi ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju, rješavajući po prijedlogu 28. travnja 2021.

 

r i j e š i o j e

 

              Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja J. F.1 i B. F.2 za ovjeru međusobnog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

Obrazloženje

 

1.J. F.1 i B. F.2, oboje iz P. M.P.M. 52, dostavili su ovome sudu dana 7. travnja 2021. prijedlog za ovjeru ugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

2. U svom prijedlogu navode da  dostavljaju ugovor o četiri primjerka i predlažu da su udovolji njihovom traženju, te da sud ovjeri ugovor sukladno Zakonu o obveznim odnosima.

 

3. Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju, utvrđeno je da je u ugovoru naznačeno da su predlagatelji bračni drugovi,  te se ugovorom o doživotnom uzdržavanju određuje da stranke u času smrti prenose u vlasništvo drugoj ugovornoj strani kao bračnom drugu cjelokupne svoje nekretnine i pokretnine koje su navedene u ugovoru, a za uzvrat se obvezuju međusobno doživotno uzdržavati osobno ili u slučaju potrebe putem trećih osoba.

 

4.Prijedlog nije osnovan.

 

5. Na osnovu ugovora priloženog u spis, sud je utvrdio slijedeće relevantne činjenice:

-          da su predlagatelji  J. B.1 i B. F.2 bračni drugovi,

-          da su predlagatelji napravili međusobni ugovor o doživotnom uzdržavanju u kojem je svaki od njih u  isto vrijeme primatelj i davatelj uzdržavanja,

-          da si stranke u trenutku svoje smrti prenose cjelokupnu svoju imovinu.

 

6. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su  odredbe Obiteljskog zakona ( NN 98/19  u daljnjem tekstu ObZ-a)  Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05 u daljnjem tekstu ZOO-a) kao i Zakona o nasljeđivanju ( NN 48/03).

 

7. Odredbom čl. 31. st. 2. Obiteljskog zakona određeno je, da su bračni drugovi dužni jedan drugomu biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati, te održavati skladne bračne i obiteljske odnose.

 

8. Zakon o obveznim odnosima ugovor o doživotnom uzdržavanju  u čl. 579.  definira ugovor o doživotnom uzdržavanju kao ugovor kojim se  obvezuje jedna strana ( davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega ( primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti , a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

 

9. Čl. 273. ZOO-a regulira pobude za sklapanje ugovora i glasi:

" 1. Pobude iz   kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost.

2. Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

3. Besplatan ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja.

4. Odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje se i na pobude za sklapanje ugovora."

 

              10. Čl. 322. ZOO-a određuje da  je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju je propisuje što drugo.

 

              11. Zakon o parničnom postupku , čl. 3. st. 3. glasi;

              " Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su  u suprotnosti s prisilnim  propisima i pravilima javnog morala."

 

12. Uzimajući u obzir sadržaj ugovora i odredbe citiranih propisa sud je utvrdio da stranke kao bračni drugovi imaju zakonsku obvezu međusobno se uzdržavati, pa nije bilo potrebe ovu istu regulirati i ugovorom.

 

13. No, Zakon o obveznim odnosima u odredbama koje reguliraju ugovore o doživotnom uzdržavanju ne sadrži subjektivna ograničenja o tome tko bi bio ovlašten zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, niti  kao davatelj a niti kao primatelj  uzdržavanja. Dakle, nema zapreke da bračni drugovi budu stranke u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

 

14. Uzajamni ugovor o doživotnom uzdržavanju u kojem je svaka strana istovremeno i primatelj i davatelj uzdržavanja je kontradiktoran i nelogičan, a životno je i logično da će se od ova dva ugovora realizirati jedan jer se oba ne mogu obostrano ispunjavati u slučaju nemoći jednog od bračnih drugova. Na koncu obveza ispunjenja ugovora završava sahranom po mjesnim običajima, te održavanjem groba, a ovu obvezu ne mogu ispuniti obje strane.

 

15. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o uzajamnom ugovoru gdje su oba bračna druga, odnosno ugovorne strane i davatelji i primatelji uzdržavanja, a ugovorom, odnosno ugovorima, se prenosi cjelokupna imovina jednog bračnog druga na drugoga, sud je utvrdio da predmetni ugovor nije sklopljen sa svrhom doživotnog uzdržavanja, već da za zaključenje ugovora postoje druge pobude.

 

16. Kako se zbog raspolaganja cjelokupnom imovinom nakon smrti primatelja uzdržavanja neće provoditi ostavinska rasprava, sud je zaključio kako je ugovor sklopljen sa pobudom da se isključe zakonski i nužni nasljednici od mogućnosti nasljeđivanja, a koju pobudu sud nalazi nedopuštenom i protivnom odredbama Zakona o nasljeđivanju. Ova nedopuštena pobuda prisutna je kod obje strane.

 

17. Dakle, obzirom da je osnovna pobuda obje stranke za zaključenje ugovora bila isključenje zakonskih nasljednika od mogućnosti nasljeđivanja a ne davanje uzdržavanja, sud je našao da je riječ o ništetnom ugovoru  sukladno odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima,  slijedom čega je  riješeno kao u izreci.

 

U Virovitici 28. travnja 2021.

 

Sudac:

 

Zoran Mandić

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pismenog prijepisa ovog rješenja. Žalba  se podnosi pismeno putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

 

Dostaviti:

1. J. F.1, iz P. M.P.M.52
2. B. F.2,  iz P. M.P.M. 52,