- 1 -              Rev 1476/2017-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1476/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz T., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu H. K. i D. K. u K., protiv tuženika D. P. iz P., kojeg zastupaju punomoćnice D. N. i M. N. T., odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu u S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika E. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik I. Ć., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1015/2014-3 od 4. svibnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Glini poslovni broj P-123/2011-18 od 18. ožujka 2014., u sjednici održanoj 28. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužitelju 300.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate, po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude, toč. II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 15.625,00 kuna i umješaču u iznosu od 625,00 kuna, sve u roku od 15 dana, dok je preostali dio zahtjeva za naknadu troškova tuženika i umješača odbijen.

 

2. Drugostupanjskom presudom pod st. I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, dok je st. II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj je predložio da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška i troška sastava revizije, podredno da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete s naslova pravične novčane naknade zbog smrti djeteta za koju tužitelj tvrdi da je pretrpio jer njegovom sinu koji je zatečen u nesvjesnom stanju zbog intoksikacije alkoholom nije pružena puna medicinska pomoć sukladno pravilima struke uslijed čega je umro.

 

8. Tužitelj se u reviziji poziva na postojanje relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i to onih iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. st. 2., čl. 219. i čl. 221.a ZPP koje da su učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom, a nastavno podnositelj osporava i izloženi materijalnopravni zaključak sudova u postupku koji je prethodio reviziji.

 

8.1. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a što znači da sud utvrđuje samo one činjenice za koje stranke u postupku drže da su odlučne za njihov pravni odnos. Samo iznimno, a kako je to propisano u st. 2. tog čl. sud je ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. ZPP), ako zakonom nije drukčije određeno. Kako u konkretnom slučaju nije bilo riječi o nedopuštenim raspolaganjima stranaka, suprotno navodima revidenta drugostupanjski sud nije preispitivao činjenice koje nisu sporne među strankama već je prihvatio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda (čl. 375. st. 5. ZPP) zbog čega u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 7. st. 2. ZPP. Nadalje, nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 219. i čl. 221.a ZPP. Naime, kako tužitelj nije pružio dokaze za svoje navode iznesene u tužbi i tijekom postupka zbog čega je pravilno primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221.a ZPP odbijen tužbeni zahtjev, pa utoliko suprotna razlaganja u reviziji nemaju opravdanja i ne mogu se prihvatiti.

 

8.2. Revizijske navode tužitelja kojima kroz bitnu povredu odredaba parničnog postupka ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sve imajući na umu da ovaj sud odlučuje na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku pred nižestupanjskim sudovima.

 

9. Tužitelj tvrdi da je pretrpio neimovinsku štetu zbog smrti djeteta jer njegovom sinu koji je zatečen u nesvjesnom stanju zbog intoksikacije alkoholom nije pružena adekvatna medicinska pomoć sukladno pravilima medicinske struke zbog čega je nastupila njegova smrt.

 

9.1. Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji odbili su tužbeni zahtjev uz izražavanje pravnog shvaćanja da tužitelj nije dokazao uzročnu vezu između utvrđene štetne radnje odnosno propusta liječnika tuženika (liječničke greške) i nastale štete (smrti S. P.). Naime, polazeći od utvrđenja da iz nalaza i mišljenja fakulteta Sveučilišta u Z. i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. sc. I. B. K. proizlazi da je dr. I. M. koji je postupao u času intervencije i raspolagao činjenicom da je sada pok. S. P. uz alkohol eventualno konzumirao i diazepam, da je tada trebao, osim učinjenog, poduzeti hitan prijevoz pacijenta u jedinicu intenzivnog liječenja, gdje bi se onda postupalo na način opisan kod teškog otrovanja alkoholom, međutim, da usprkos i ovakvom postupku (odnosno propustu liječnika) koji nije osigurao odgovarajući medicinski nadzor pacijenta koji je bio poremećenog stanja svijesti nije moguće sa sigurnošću utvrditi da bi tada bio izbjegnut smrtni ishod, nižestupanjski sudovi ocijenili su da nema uzročne veze između štetne radnje (propusta liječnika) i  nastale štete (smrti tužiteljeva sina).

 

9.2. Činjenica da je liječnik dr. I. M. propustio osigurati odgovarajući (medicinski) nadzor nad sada pok. S. P. ne može se uzročno-posljedično dovesti u vezu s njegovim smrtnim ishodom zbog čega da tužitelj nije dokazao da je smrt S. P. nastala kao posljedica utvrđene štetne radnje odnosno liječničke pogreške, a ne njegove konzumacije alkohola i lijekova. Iz navedenih razloga, nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev radi naknade neimovinske štete jer tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje, propusta pri pruženoj intervenciji od strane hitne medicinske službe i dežurnog liječnika te štetne posljedice, smrti pok. S. P.

 

9.3. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

9.4. Pretpostavke odgovornosti za štetu jesu postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta i uzročna veza između štetne radnje i štete.

 

9.5. Sukladno navedenim zakonskim odredbama, činjeničnim utvrđenjima u postupku koji je prethodio reviziji te pravnog zaključka nižestupanjskih sudova da tužitelj nije dokazao da između propusta liječnika (time što nije osigurao odgovarajući medicinski nadzor pacijenta koji je bio poremećenog stanja svijesti) i štetne posljedice (smrti njegova sina) postoji uzročno posljedična veza, pravilno su i prema shvaćanju revizijskog suda nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili izloženi zahtjev tužitelja za naknadu štetu kao neosnovan obzirom da tužitelj nije dokazao jednu od osnovnih pretpostavki za naknadu štete. Iz navedenih razloga, tuženik nije dužan tužitelju naknaditi utuženu tražbinu.

 

10. Zbog svega, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

 

Zagreb, 28. travnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.