- 1 -              Revd 3122/2020-2

Broj: Revd 3122/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O.-K. d.d., OIB ... , O., kojeg zastupa punomoćnik V. I., odvjetnik u Odvjetničkom društvu O. d.o.o., Z., protiv tuženika E. Z. d.o.o., OIB ... , Z., kojeg zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B., I., Ž. d.o.o., Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6082/2018-2 od 18. svibnja 2020., u dijelu kojim je njom preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-426/2017-20 od 11. svibnja 2018., u sjednici održanoj 28. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se kao nedopušten.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6082/2018-2 od 18. svibnja 2020., u dijelu kojim je njom preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-426/2017-20 od 11. svibnja 2018.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio da se on odbaci ili odbije i tužitelja obveže na naknadu troška toga podneska.

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Postupivši prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Postavljenim pitanjem tužitelj problematizira čas nastanka tuženikove tražbine po osnovi isplate ugovorne kazne zbog jednostranog otkaza ugovora o zakupu, od čega pak ovisi pitanje dopuštenosti ovrhe radi njene naplate, a to s obzirom na pravila Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 108/12 i 144/12) o posljedicama propusta prijave tražbina nastalih prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe a pozivom na tvrdnju da je tuženik obavijest o otkazu ugovora primio prije otvaranja toga postupka nad tužiteljem.

6. Međutim, pitanje se zasniva na tvrdnjama o odlučnim činjenicama drukčijima od onih koje je utvrdio sud drugoga stupnja. Naime, iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da tužitelj kao zakupac, s obzirom na odredbu ugovora o zakupu sklopljenog s tuženikom kao zakupodavcem 1. listopada 2010. prema kojoj je ugovoreno pravo na jednostrani otkaz samo po isteku trajanja treće godine zakupa, nije ni mogao ugovor otkazati prije 1. listopada 2013., iz čega drugostupanjski sud zaključuje da je tuženikova tražbina nastala nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad tužiteljem i da stoga nije ni mogla biti predmetom prijave tražbine u tom postupku, neovisno o tome što je tužitelj prije otvaranja tog postupka poslao tuženiku obavijest o otkazu.

7. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredaba čl. 392. st. 1. i 6. i čl. 387. st. 5. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti kao nedopušten (t. I. izreke ovoga rješenja).

8. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (t. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 28. travnja 2021.