- 1 -              Revd 2691/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2691/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. J. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i Š. d.o.o. Z., protiv tuženika C. Z. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. G., odvjetniku u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., Z., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tuženika i tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-268/20-2 od 18. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-204/15-72 od 7. studenoga 2019., na sjednici održanoj 28. travnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbacuje se.

 

II.              Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se.

 

III.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.1.Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-268/20-2 od 18. veljače 2020., s kojim nije uspio u žalbenom postupku (toč. II. i IV. izreke), u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-204/15-72 od 7. studenoga 2019., radi slijedećih pitanja:

 

- Da li je sud dužan obrazložiti odluku na način da u obrazloženju izloži zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao i zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio?

 

- Da li je sud dužan provesti dokaz medicinskim vještačenjem putem vještaka medicine rada radi utvrđivanja uzročno posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete zbog ozljede na radu te novim medicinskim vještačenjem, jer vještaci, unatoč prigovorima tuženika i umješača tijekom postupka prilikom ocjenjivanja uzročno posljedične veze te posljedica koje trpi tužitelj, kao i kod utvrđenja tuđe pomoći i njege te na prava na rentu, nisu razgraničili posljedice ozljeđivanja od posljedica nastalih zbog patoloških promjena kralježnice tužitelja, a što je genetski uvjetovano i za koje tuženik ne odgovara?

 

- Da li i kod kojeg postotka smanjene životne aktivnosti (u postupku je utvrđeno 14% smanjene životne aktivnosti za koji zbog štetnog događaja odgovara tuženik) tužitelj ima pravo na rentu te da li je u slučaju osporene visine rente sud dužan provesti dokaze, osobito da li tužitelj prima naknadu s osnova tuđe pomoći i njege po propisima socijalnog osiguranja, u kojem iznosu i od kada?

 

- Da li, ako tuženik uspije u parničnom postupku u omjeru koji je veći od 70%, sud dužan prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, a ne utvrditi da svaka stranka snosi svoj trošak?

 

1.2. U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1631/15 od 13. svibnja 2015., U-I-885/2013 od 11. srpnja 2014., U-III-2097/2007 od 12. siječnja 2011., U-III-2494/2008 od 30. ožujka 2011., u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2690/92 od Rev-1957/98-2 od 12. lipnja 2001., Rev-1428/09-2 od 27. listopada 2010., Rev-402/04-2 od 21. rujna 2005., te u odlukama Županijskog suda u Zadru broj Gž-638/17-2 od 19. prosinca 2017., Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2116/18-2 od 16. siječnja 2020. i Gž-1864/18-2 od 9. travnja 2019. te Okružnog suda u Dubrovniku broj Gž-911/85 od 23. lipnja 1986.

 

2. Tužitelj je također podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-268/20-2 od 18. veljače 2020., s kojim nije uspio u žalbenom postupku, a kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-204/15-72 od 7. studenoga 2019. radi slijedećih pitanja:

 

- Može li postojanje degenerativnih promjena na kralježnici osobe koja pretrpi ozljedu na radu ili ozljedu u prometnoj nezgodi utjecati na posljedično umanjenje naknade štete na način da se takvo umanjenje obrazloži upravo postojanjem degenerativnih promjena?

 

- Može li postojanje degenerativnih promjena na kralježnici osobe koja pretrpi ozljedu na radu ili ozljedu u prometnoj nezgodi utjecati na visinu naknade štete na način da u određenom slučaju (postupku) sud ne umanji visinu naknade štete, a u kojem drugom da naknadu štete umanji?

 

- je li obveza drugostupanjskog suda očitovati se, makar sporadično, na sve žalbene navode tužitelja?

 

- Jesu li Općinski radni sud u Zagrebu u odluci Pr-204/15 od 7. studenog 2019. i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž R-268/2020 od 18. veljače 2020. ispravno ocijenili provedeni postupak te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenili materijalno pravo kada su naložili tuženiku da tužitelju isplati iznose navedene u pobijanim odlukama?

 

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje tuženika tužitelj isti prijedlog smatra neosnovanim. Traži naknadu troškova za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

4. Prijedlozi parničnih stranaka za dopuštenje revizije su nedopušteni.

 

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

6.1. Naime, prvo pitanje tuženika nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je odgovor na to pitanje sadržan u odredbama čl. 338. st. 4. ZPP, koja odredba je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti.

 

6.2. Niti drugo i treće postavljeno pitanje tuženika nisu važna pitanja za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer ono na što tuženik u postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (kada u postupku postoji potreba za novim medicinskim vještačenjem, kod kojeg postotka smanjene životne aktivnosti tužitelj ima pravo na rentu te prima li tužitelj naknadu s osnova tuđe pomoći i njege po propisima socijalnog osiguranja) je činjenične naravi i potpuno je vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja.

 

6.3. Četvrtim postavljenim pitanjem tuženik preispituje zakonske pretpostavke za odlučivanje o troškovima postupka po osnovi razmjernog uspjeha tuženika u parničnom postupku od preko 70%, dok to u ovom konkretnom predmetu nije slučaj (s obzirom da se prilikom utvrđivanja uspjeha u sporu uzima i uspjeh tužitelja u pogledu osnove i u pogledu visine zahtjeva). Stoga od odgovora na tako postavljeno pitanje, kojim se ne preispituje pobijana odluka kroz stvarni omjer uspjeha tuženika već kroz netočno naznačen omjer uspjeha tuženika samo u pogledu visine zahtjeva, ne ovisi ishod spora pa u tom smislu to pitanje, ovako kako je formulirano, nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije tuženika nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u toč. I. izreke.

 

8. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja, revizijski sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, unatoč postavljenim pravnim pitanjima, nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, riješeno kao u toč. II. izreke.

 

10. Tužitelju nisu dosuđeni traženi troškovi na ime odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta radnja nije bila radnja potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke.

 

Zagreb, 28. travnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.