Broj: Gž-237/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Branke Guljaš predsjednika vijeća, te sudaca Drage Grubeše suca izvjestitelja i člana vijeća i Krunoslave Dropulić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika T. J. iz O., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. N., odvjetnik iz O., protiv protutuženice-protutužiteljice N. E. iz T., …, OIB … i II-tuženice A. E. iz O., …, OIB …, koje zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz O., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, rješavajući žalbe tužitelja-protutuženika i I i II-tuženica-protutužiteljica, protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 15. prosinca 2017., poslovni broj P-713/2017-9, u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2018.,

p r e s u d i o   j e

              I/ Žalba tuženica-protutužiteljica se djelomično uvažava, pa se presuda suda prvog stupnja br. P-713/2017-9 od 15. prosinca 2017. djelomično preinačuje pod toč. I/, tako da preinačena glasi:

              Utvrđuje se da Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 1. rujna 2010. kojim je I-tuženica-protutužiteljica N. E. prenijela na II-tuženicu A. E. vlasništvo na nekretninama upisanim u zk.ul.br… k.o. T. i to: kč.br…, u naravi kuća, dvor i or., ul. … , sa 2a i 3 m2, gubi pravni učinak prema tužitelju T. J. za iznos od 2.000,00 EUR prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze koji vrijedi tog dana, a od 1. siječnja 2018. prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno HNB i koji vrijedi na dan dospjelosti sa zateznim kamatama od 12. studenog 2004. do 31. prosinca 2007. po stopi koje banka na devizne štedne uloge plaća po viđenju, a od 1. siječnja 2008., pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO, na iznos od 8.000,00 EUR prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno HNB koji vrijedi na dan dospjelosti, sa zateznim kamatama po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO, počev od 16. rujna 2010., pa do isplate, na iznos 109.797,70 kn sa zateznim kamatama počev od 24. veljače 2005., pa do isplate, na iznos od 32.250,00 kn sa zateznim kamatama počev od 19. prosinca 2009., pa do isplate, te na iznos od 138.764,20 kn sa zateznim kamatama počev od 10. veljače 2011., pa do isplate.

              Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na glavnicu od 138.764,20 kn za vremensko razdoblje od 16. rujna 2010. do 9. veljače 2011.

              II/ Žalbe tužitelja-protutuženika i tuženica-protutužiteljica na odluku o trošku odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja u odluci o trošku (toč. II/).

              III/ Strankama se ne dosuđuju troškovi sastava žalba.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Utvrđuje se  da  Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 1. rujna 2010. kojim je prvotuženica-protutužiteljica N. E. prenijela na drugotuženicu A. E. vlasništvo na nekretninama  upisanim u zk.ul. …, k.o. T. i to kč.br. …, u naravi kuća, dvor i oranica, ul …., površine 28 a i 3 m², gubi pravni učinak prema tužitelju T. J. za iznos od 2.000,00 EUR kunske protuvrijednosti sa zateznom kamatom počev od 12. studenog 2004. pa do isplate, za iznos od 8.000,00 EUR kunske protuvrijednosti sa zateznom kamatom počev od 16. rujna 2010. pa do isplate, za iznos od 109.797,70 kn sa zateznom kamatom počev od 24. veljače 2005. pa do isplate, za iznos od 32.250,00 kn sa zateznom kamatom počev od 19. prosinca 2009. pa do isplate i za iznos od 138.764,20 kn sa zateznom kamatom počev od 16. rujna 2010. pa do isplate.

II/ Nalaže se prvotuženici-protutužiteljici N. E. iz T., …. i drugotuženici A. E. iz O., …, da tužitelju T. J. solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 8.598,88 kn, u roku od 15 dana."

Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu pod toč. II/ izreke u odbijajućem dijelu odluke o trošku zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se odluka o trošku preinači u smislu žalbenih navoda i prizna trošak žalbe.

Tuženice pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu, te u odluci o trošku (toč. I/ i II/ izreke) zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13.) – dalje ZPP, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i dosudi trošak žalbe.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Žalba tuženica je djelomično osnovana.

Predmet spora je tužba vjerovnika radi pobijanja pravnih radnji dužnika – Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenom između I i II-tuženice 1. rujna 2010., sa zahtjevom da ta pravna radnja gubi pravni učinak radi namirenja dospjele tražbine tužitelja u iznosu od 2.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama od 12. studenog 2004., 8.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama na 16. rujna 2010., 109.797,70 kn sa zateznim kamatama od 24. veljače 2005., 32.250,00 kn sa zateznom kamatom od 19. prosinca 2009. i 138.764,20 kn sa zateznim kamatama od 16. rujna 2010., prema I-tuženici – svekrvi i II-tuženici – snahi (čl. 66. do 71. Zakona o obveznim odnosima – NN br. 35/05., 41/08., 25/11., 78/15.) – dalje: ZOO.

Tužitelj je u odnosu na tijek zatezne kamate postavio zahtjev pravilno, tj. do isplate, osim za tražbine od 2.000,00 EUR i 8.000,00 EUR. Budući zatezne kamate po samom zakonu teku do isplate, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, kada je u izreci pobijane presude dosudio, da pravna radnja gubi učinak i radi namirenja tražbine zatezne kamate do isplate na glavnicu od 2.000,00 EUR i 8.000,00 EUR.

Ispravno tuženice u žalbi prigovaraju da je prvostupanjska presuda u odnosu na valutu obveze na iznose od 2.000,00 EUR i 8.000,00 EUR donesena uz bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

No, ovaj sud je ukazanu bitnu povredu otklonio uz primjenu čl. 373a. st. 2. ZPP, na način kako je to odlučeno u izreci ove odluke.

Prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelj i I-tuženica zaključili 12. studenog 2004. predugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. T. uz ugovorenu cijenu od 35.000,00 EUR. Kupac je I-tuženici isplatio kaparu od 2.000,00 EUR, 8.000,00 EUR se obvezao isplatiti u roku od 30 dana, te preuzeo obvezu otplate kredita I-tuženice kod PBZ Z. – Podružnica O. po Ugovoru o kreditu od 30. ožujka 2001. U Aneksu Ugovora od 19. prosinca 2007. tužitelj i I-tuženica su ugovorili da će tužitelj izvršiti prijevremenu otplatu kredita s depozitom, te potvrdili da kupac 20. prosinca 2007. plaća prodavatelju depozit od 32.250,00 kn.

Spor između tužitelja i I-tuženice u svezi tužbe i protutužbe je pravomoćno okončan donošenjem presude ovog suda br. Gž-…. od 4. svibnja 2017. U tijeku parnice br. P-…. I i II-tuženica su 1. rujna 2010., tj. oko 15 dana nakon podnošenja tužbe tužitelja za isplatu 420.000,00 kn zaključile Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a II-tuženica se uknjižila vlasnicom na nekretnini iz zk.ul.br. … k.o. T., kč.br. …, kuća, dvor i or. sa 2803 m 2. rujna 2010. (Z-….).

Tuženice u žalbi prigovaraju da nisu bile ispunjene pretpostavke za prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja po paulijanskoj tužbi.

Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Ako je treća osoba dužnikov srodnik po tazbini do IV stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno (čl. 66. st. 1. i 2. ZOO i čl. 67. st. 1. i 2. ZOO).

Na II-tuženici, kao snahi I-tuženice je teret da ona i dužnik nisu znali u trenutku dužnikovog raspolaganja da se poduzetim radnjama nanosi šteta vjerovniku. Tuženice su u tijeku postupka samo uopćeno prigovarale da tražbina tužitelja nije dospjela i isticale da su Ugovor zaključile iz razloga što se I-tuženica razboljela i što njezin sin nije otac djeteta svoje supruge A. E. Tužitelj je učinio vjerovatnim da je poduzetim pravnim radnjama smanjena njegova mogućnost naplate tražbine, a tuženice nisu dokazale oborivu zakonsku pretpostavku da nisu poduzetom pravnom radnjom u trenutku sklapanja ugovora nanijele štetu vjerovniku. Stoga, ovaj žalbeni prigovor nije osnovan.

Budući je na nekretnini već postojalo založno pravo uknjiženo u korist PBZ Z. (Z-…..) da su tuženice dale izjavu da su slabog imovnog stanja, te su iz tog razloga oslobođene i od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj je dokazao vjerovatnost nenaplativosti tražbine odnosno insolventnost dužnika u odnosu na konkretnu tražbinu. Stoga i ovaj žalbeni prigovor nije osnovan.

Tražbine vjerovnika kod tužbe iz čl. 66. ZOO smatraju se dospjelom na naplatu, neovisno o tome da li su dospjele prije ili poslije sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, pa nije osnovan niti žalbeni prigovor tuženica koji se odnosi na zahtjev tužitelja za namirenje tražbina koje su nastale nakon sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

Također, žalbeni prigovor da je prvostupanjska presuda nezakonita u pogledu zateznih kamata dosuđenih na iznos od 109.797,70 kn počev od 24. veljače 2005. nije osnovan, jer je to u korist tuženica.

Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost u primjeni materijalnog prava ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio da je II-tuženica dužna trpiti namirenje zateznih kamata na glavnicu od 138.764,20 kn za vremensko razdoblje od 16. rujna 2010. do 9. veljače 2011. Budući je u pravomoćno okončanoj parnici br. P-…. utvrđeno da ova tražbina dospijeva 10. veljače 2011., preinačena je prvostupanjska presuda u tom dijelu i odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata za vremensko razdoblje od 16. rujna 2010. do 9. veljače 2011.

Odluka o trošku prvostupanjskog suda u dosuđujućem i odbijajućem dijelu je zakonita po osnovi i visini (čl. 154. st. 2. ZPP, čl. 155. ZPP i važeća Odvjetnička tarifa).

Tužitelj i tuženice određeno ne prigovaraju zakonitosti odluke o trošku prvostupanjskog suda.

Odluka o trošku žalba temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP.

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci odluke (čl. 368., čl. 373. i čl. 373a. st. 2. ZPP.).

Osijek, 25. listopada 2018.