1              Poslovni broj: II Kž-134/2021-5

 

Poslovni broj: II Kž-134/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kov-Iz-9/2021. (Kov-12/2021.) od 9. travnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog I. M. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. M., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni I. M. po branitelju, odvjetniku M. V. iz svih zakonskih razloga s prijedlogom da se "pobijano rješenje ukine, podredno da se pobijano rješenje preinači te istražni zatvor zamijeni mjerama opreza".

 

3. Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog I. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

6. Žalbom optuženik osporava tek opstojnost posebne istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

6.1. U odnosu na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, razmatrajući okolnosti počinjenja i težinu kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret kao i zapriječenu kaznu i iskazani visoki stupanj upornosti, bezobzirnosti i kriminalne volje u načinu počinjenja djela, neovisno o žalbenom navodu da vještačenjem nije utvrđeno da bi bio opasan za okolinu, ocjena je i drugostupanjskog suda kako na strani okrivljenika postoji konkretna i predvidiva opasnost da bi isti svojim boravkom na slobodi mogao ponoviti ili dovršiti pokušano kazneno djelo.

 

7. Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen niti dinamički princip, a protivno žalbenoj tvrdnji okrivljenika kako se protekom četiri mjeseca opasnost od ponavljanja kaznenog djela umirila, odnosno prestala te da nisu produbljeni razlozi koji opravdavaju bojazan za ponavljanje kaznenog djela već su isti tijekom istrage i otpali, jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora (nešto više od četiri mjeseca).

 

8. Stoga, prvostupanjski sud s pravom nalazi da na strani okrivljenog I. M. postoji konkretna i neposredna opasnost da će on boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, slijedom čega je, neovisno o njegovoj ranijoj neosuđivanosti, neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora, kao za sada jedine prikladne mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

 

8.1. Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi okrivljenika kojima upire na svoju dosadašnju neosuđivanost ne dovode u pitanje pravilnost pobijane odluke.

 

9. Stoga, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

 

10. Slijedom izloženog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog I. M. upućuje na zaključak da se, za sada, svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može otkloniti jedino primjenom mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

11. Slijedom svega iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 28. travnja 2021.