1              Poslovni broj: II Kž-131/2021-5

Poslovni broj: II Kž-131/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. C. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 3. u vezi sa stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog D. C. i optuženog M. Č., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-22/2021. (K-2/2021.) od 8. travnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog D. C. i optuženog M. Č. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon potvrđene optužnice protiv optuženog D. C. i optuženog M. Č. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 3. u vezi sa stavcima 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. C. i optuženog M. Č. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

 

2. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je optuženi D. C. po branitelju, odvjetniku E. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene kaznenog zakona s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku odredi jamstvo koje će zamijeniti istražni zatvor, a podredno, da se pobijano rješenje ukine radi ponovnog odlučivanja.

 

3. Žalbu je podnio i optuženi M. Č. po branitelju, odvjetniku P. B., bez navođenja zakonske osnove pobijanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, a podredno da se preinači na način da se protiv optuženika istražni zatvor zamijeni mjerama opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 1., 3. i 7. ZKP/08.

 

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Razmatranjem razloga pobijanog rješenja ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. C. i optuženog M. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

7. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da su optuženi D. C. i optuženi M. Č. počinili kazneno djelo koje im se optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, čime je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.

 

7.1. U tom smislu, u žalbi ponovljena vlastita analiza i osobna ocjena značaja i vjerodostojnosti pojedinih dokaza od strane optuženika, nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, s obzirom na to da je analizu i ocjenu dokaza, po provedenoj raspravi, ovlašteno dati raspravno vijeće pri odluci o kaznenoj odgovornosti optuženika. Za odluku o postojanju osnovne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora potreban je dostatan stupanj osnovane sumnje o počinjenju terećenog kaznenog djela, koji ovdje svakako postoji i temelji se na dokazima koje prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri iznosi u razlozima pobijanog rješenja.

 

8. Nadalje, nasuprot žalbenim navodima oba optuženika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na oba optuženika postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega u slučaju ukidanja mjere istražnog zatvora koja opasnost se ne može prevenirati blažim mjerama ili jamstvom.

 

8.1. Naime, optuženi D. C. ima državljanstvo R. H., B. i H. te R. S., prijavljeno prebivalište u Š. K., a boravište u B. i H., te su kod njega pronađeni osobni dokumenti B. i H. na ime D. D..

 

8.2. Optuženi M. Č. je državljanin R. S. na čijem teritoriju ima prebivalište, a radi na M. te osobnim, obiteljskim i poslovnim vezama nije vezan uz R. H.

 

8.3. Kada se navedeno poveže sa činjenicom da je optuženi D. C. uhićen u blizini granice s B. i H., a optuženi M. Č. sa granicom R. S., uzevši u obzir i težinu kaznenog djela za koje se na razini osnovane sumnje terete kao i zapriječenu kaznu, sve navedene okolnosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će optuženici u slučaju puštanja na slobodu pobjeći kako bi postali nedostupni pravosudnim tijelima R. H.

 

9. U tom smislu bez utjecaja su na pravilnost pobijane odluke navodi optuženog D. C. da on namjerava prebivati u C. jer mu supruga prebiva u mjestu C. gdje je otvorila i obrt te da mu je sin upisan u osnovnu školu u K., kao i navodi da mu je izričajem obrazloženja pobijanog rješenja prekršena presumcija nevinosti.

 

10. Paušalni i neosnovani su opetovani žalbeni navodi optuženog D. C. da je pobijanim rješenjem došlo do grubih kršenja temeljnih ljudskih prava, poglavito prava na slobodu i prava na pošteno suđenje pri čemu se ponovno poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-5857/2014. od 12. kolovoza 2014. za koju mu je već u ranijem rješenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, broj II KŽ-21/21. od 11. veljače 2021. ukazano da se ta odluka odnosi na istražnozatvorsku osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te da uopće nije primjenjiva na konkretan slučaj.

 

11. Optuženi D. C. se u žalbi ponovno poziva i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-4557/2011. od 13. listopada 2011. kojom odlukom je problematizirano produljenje istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega te utvrđena obveza za redovne sudove da u svakom konkretnom slučaju procijene postoji li takva opasnost i protekom određenog vremena, pri čemu valja provesti procjenu činjenica i okolnosti uvažavajući subjektivne i objektivne promjene okolnosti.

 

12. Visoki kazneni sud je utvrdio da prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv oba optuženika, a na temelju svih ranije izloženih osobitih okolnosti. Produljenje istražnog zatvora je razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. U tom smislu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.

 

13. Optuženi D. C. se u žalbi ponovno poziva i na odluku Europskog suda za ljudska prava Wemhoff protiv Njemačke te navodi kako se u slučaju postojanja opasnosti od bijega kao jedine osnove iz koje je istražni zatvor određen, isti mora zamijeniti adekvatnim jamstvom pri čemu ukazuje da je isto ponudio u iznosu od 300.000,00 kuna. I optuženi M. Č. u žalbi ističe da je ponudio jamstvo.

 

13.1. Međutim, s obzirom na sve ranije navedene osobite okolnosti na strani oba optuženika osobito težinu kaznenog djela za koje se na razini osnovane sumnje terete i zapriječenu kaznu, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da ponuđeno jamstvo nije dostatna garancija da optuženici neće pobjeći i tako postati nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

 

14. Protivno žalbenim navodima oba optuženika kojima upiru na povredu načela razmjernosti, ističući da se nalaze u istražnom zatvoru jednu godinu i jedan mjesec i da se mjera istražnog zatvora pretvara u izdržavanje kazne, ovaj sud utvrđuje da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavka 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

15. Slijedom svega iznesenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. C. i optuženog M. Č. upućuju na zaključak da se, za sada, svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može otkloniti jedino primjenom mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. te da se ista svrha ne bi mogla postići primjenom blažih mjera.

 

16. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 28. travnja 2021.