- 1 -              Revd 1706/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1706/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B.-B. iz P., koju zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u P., uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice Lj. L. iz Z., i M. L. iz Z., koje zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada P., kojeg zastupaju punomoćnici S. B. i A. S., odvjetnici u P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-621/2019-3 od 12. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj P-162/2019 od 15. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1.Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-621/2019-3 od 12. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj P-162/2019 od 15. siječnja 2019.

 

2.Tuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio isti odbaciti, kao nedopušten.

 

3.Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

4. U odnosu na pitanja utjecaja činjenice vođenja upravnog postupka radi naknade za oduzeto zemljište na početak tijeka zastarijevanja potraživanja koje je predmet ovog spora odnosno na prekid zastarijevanja te u krajnjem slučaju na nemogućnost zastarijevanja takvog zahtjeva u duhu prakse Europskog suda za ljudska prava, valja reći da tužiteljica kod postavljanja tih pitanja polazi od činjenica koje nisu utvrđene u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga – da je u konkretnom slučaju vođen upravni postupak radi naknade zemljišta oduzetog na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Sl. list FNRJ 52/58 od 31. prosinca 1958.), pa ta pitanja nisu i ne mogu biti važna za odluku u sporu, a  samim time niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

5. U odnosu na postupovnopravna pitanja kojima tužiteljica problematizira sudsku ocjenu dokaza (isprava koje je tuženik dostavio u spis tijekom postupka), procesnu kvalifikaciju konkretne parnice koja je pokrenuta prije stupanja na snagu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 52/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 – dalje: Zakon o naknadi), ocjenu priznanja određenih spornih činjenica tijekom postupka, kao i u odnosu na pitanja kojima upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava te povredu ljudskih prava različitim pristupom naknadi za oduzetu imovinu kada se ista ostvaruje u obliku naturalne restitucije u odnosu na onu koja se daje u novčanom obliku, valja reći da je tužiteljica u odnosu na ova pitanja, sve i kad bi im se mogao dati značaj pravnih pitanja iz članka 385. stavak 1. ZPP, propustila određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da bi ta pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a kako joj to nalaže odredba članka 387. stavak 3. ZPP.

 

6. Konačno, u odnosu na pitanja kojima tužiteljica izjavi tuženika s ročišta 17. prosinca 1990., odnosno pisanoj  izjavi dogradonačelnika tuženika u nagodbenom prijedlogu vezanom uz pokušaj stranaka da ovaj spor riješe mirnim putem (naturalnom restitucijom, odnosno predajem drugog zemljišta odgovarajuće vrijednosti), pokušava dati značaj priznanja duga, ističe se kako tužiteljica u odnosu na ta pitanja nije izložila odgovarajuće razloge važnosti.

 

6.1.Naime, u odluci ovog suda poslovni broj Rev-493/03 od 17. ožujka 2004. izjava tuženika u tom postupku prihvaćena je kao priznanje duga u smislu odredbe članka 387. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), dok je u odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1096/05-2 od 25. listopada 2005. izraženo načelno shvaćanje o tome da se priznanjem duga, ako je ono uslijedilo po nastupanju zastare, zastarijevanje više ne može prekinuti, već da bi se takvo priznanje, ako su za to ispunjene materijalno pravne pretpostavke iz članka 365. i 366. ZOO, moglo smatrati odricanjem od zastare.

 

6.2. Polazeći od toga da pregovori ne obvezuju te da priznanje duga kojim bi se zastarijevanje prekinulo mora biti jasno, određeno i nedvosmisleno, sudovi su u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga otklonili prigovor tužiteljice da bi tuženik prethodno opisanim radnjama prekinuo zastaru, odnosno da bi se zastare odrekao, pa razlozi važnosti na koje se tužiteljica poziva, sugerirajući svojim pitanjima da bi te radnje ipak imale značaj priznanja duga, nisu komparabilni s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.

 

7. Slijedom svega navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 28. travnja 2021.

 

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Renata Šantek, v. r.