- 1 -              Revd 1130/2021-2

Broj: Revd 1130/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. L. Ž. iz Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik T. N., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. S. Ž. iz K., OIB: ... , 2. A. Ž. iz I., C. D., Republika Srbija, OIB: ... , 3. S. Ž. iz I., C. D., Republika Srbija i 4. R. T. iz P., Republika Srbija, radi utvrđenja da nekretnine ne ulaze u ostavinu, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1140/2018-2 od 17. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-2405/2016-17 od 4. lipnja 2018., u sjednici održanoj 28. travnja 2021.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1140/2018-2 od 17. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-2405/2016-17 od 4. lipnja 2018.

2. U odgovoru na taj prijedlog prvotuženik S. Ž. naveo je da „revizija nije potrebna.

3. Ostali tuženici nisu odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

5. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pitanje koje glasi: „Valja li smatrati formalno ispravnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 1. ožujka 1988. god. u pisanom obliku koji Ugovor je ovjeren u knjizi „Ovjera“ kod nadležnog suda 20. ožujka 1988. god. i koji Ugovor je sačuvan u arhivi Porezne uprave?“.

6. Tako formulirano pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredaba čl. 385. st. 1. i 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) jer polazi od tvrdnje o činjenici kakva u postupku nije utvrđena, naime, da predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju ima sav propisan sadržaj i oblik, dok su nižestupanjski sudovi odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva zasnovali na utvrđenoj odlučnoj činjenici da ispravu, ugovor o doživotnom uzdržavanju na koji se tužitelj poziva, uopće nisu potpisali ni primatelj uzdržavanja ni davatelj uzdržavanja.

7. Za dodati je da se tužitelj neosnovano kao na razloge važnosti postavljenog pitanja poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2305/11 od 14. prosinca 2012., ukazujući na to da u vezi s pitanjem postoji različita praksa županijskih sudova, jer je ta odluka donesena u činjeničnoj situaciji s kojom se ne može usporediti predmetna.

8. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 28. travnja 2021.