1              Poslovni broj: Gž-1310/2020-3

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1310/2020-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Denis Pancirov-Parcen Borisa kao člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja I. K., G. Č., P. K., OIB … kojeg zastupa punomoćnik D. A., odvjetnik u D. protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Z., V.., OIB …, koje zastupa punomoćnica M. S., zaposlenica tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem 15.P-339/2020 od 10. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku pod posl.br. 15.P- 339/2020 od 10. srpnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je tužitelj I. K. isključivi vlasnik čest. zem. 1081/2 k.o. Č. pa je tuženik dužan trpjeti uknjižbu tužiteljeva prava vlasništva na ovoj nekretnini uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, sve temeljem ove presude u roku od 15 dana ( točka I izreke).

2. U odluci pod točkom II izreke naloženo je tuženiku da na ime parničnog troška isplati tužitelju iznos od 19.169,74 kn u roku od 15 dana.

3. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupanj na ponovni postupak i odlučivanje.

4. Tužitelj je odgovorio na tužbu tuženika te osporio navode žalbe i predložio žalbu tuženika u cijelosti odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nakon što je prvostupanjska presuda ispitana u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci iz slijedećih razloga.

7. Neosnovano žalitelj u žalbenim navodima ukazuje na propust suda glede savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza budući je prvostupanjski provedene dokaze cijenio po slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu ni nepravilno ni nezakonitost pobijane presude pa je žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8. ZPP-a na način kako je to obrazloženo u žalbi žalitelja ukazuje neosnovanim.

8. U provedenom postupku nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa žalbeni razlog bitne povrede postupka nije ostvaren.

9. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 1081/2 upisane u k.o. Č. te uknjižba prava vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu na ime tužitelja.

10. U postupku nije sporno da je na nekretnini označenoj kao 1081/2 k.o. Č. upisan kao vlasnik tuženik niti da je tužitelj na toj nekretnini u razdoblju od 1972. do 1978. godine izgradio kuću od kada je u neprekidnom posjedu nekretnine, u naravi kuće sa pripadajućim vrtom.

11. U ovoj fazi postupka ostalo je sporno je li tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na utuženoj nekretnini budući zahtjev za utvrđenje stečenog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini tužitelj temelji na činjenici kako predmetnu nekretninu, kao svoje vlasništvo na kojoj je izgradio i obiteljsku kuću, koristi više od 30. godina.

12. Naime, tužitelj je prvotno ustao tužbom protiv 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. i 2. tuženika Općina Ž. D. radi utvrđenja prava vlasništva 904/10888 dijela čest. zem. 1081. k.o. Č. i 216/12609 čest. zem. 1072. k.o. Č., što čini 904 m2 čest. zem. 1081 k.o. Č. i 216 m2 čest. zem. 1072 k.o. Č., što u naravi predstavlja kuću, okućnicu i pristupni put.

13. Nakon što je tijekom postupka između tužitelja i ranijeg 2. tuženika Općine Ž. D. sklopljena nagodba u postupku povrata pred Uredom državnom upravom ... županije 25. svibnja 2015., kojom je tužitelju vraćen ½ dijela utuženih nekretnine , nastalih cijepanjem čest. zem. 1072. i 1082/1 k.o. Č., u postupku je ostalo kao sporno raspraviti pitanje vlasništva nekretnine identificirane po vještaku mjerniku kao čest. zem. 1081/2.

14. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je u valjano provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- kako je rješenjem o eksproprijaciji od 06. veljače 1987. Općine D., Komitet za komunalne i stambene poslove, Ur broj … KŠ/SB u korist Općine D., radi izgradnje poslovnog, radioničkog i skladišnog prostora, u potpunosti eksproprirana nekretnina – zgrada u k.o. Č. i to stambena zgrada izgrađena bez odobrenja nadležnog organa za građenje na dijelu čest. zem. 343 i 344 neuknjiženog, a stvarnog vlasništva zgrade K. I. iz Č.,

- kako je točkom 3. citiranog rješenja određeno da korisnik stječe posjed nekretnina danom konačnosti rješenja s tim što ne može ući u posjed nekretnine odnosno pristupiti njihovom rušenju prije nego što se ustanovi njihova vrijednost,

- kako je rješenjem od 30. srpnja 1987. Skupštine Općine D. u korist općine oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika neizgrađeno građevinsko zemljište u k.o. Č. radi privođenja svrsi i to dio čest. zem. 343 i 344 k.o. Č.,

- kako je rješenjem od 30. svibnja 1988. Skupštine Općine D., u korist općine oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika građevinsko zemljište u k.o. Č., radi izgradnje interne pristupne industrijske ceste i to dio čest. zem. 343 površine 200 m2 i 344 površine 10 m2 i dio 348 površine 408 m2,

- kako iz zapisnika sastavljenog od strane Komiteta za komunalne i stambene poslove dana 07. listopada 1986. proizlazi da je na dijelu čest. zem. 343 i 344 k.o. Č. izgrađen stambeni objekt sa garažom vlasništva K. I., koja je kuća izgrađena 1972. godine bez građevinske dozvole, u kojoj prizemnoj zgradi, površine oko 100 m2 živi I. K. sa obitelji.

- kako je rješenjem Ministarstva pravosuđa Uprave za građansko pravo klasa: ….. od 1. prosinca 2006., poništeno djelomično rješenje prvostupanjskog tijela Ureda državne uprave u ... županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove Klasa: … , Ur. broj: … od 24. siječnja 2003. o pravu tužitelja na naknadu za čest. zem. 343,347., 344. i 348. sve k.o. Č., koje su ušle u sastav čest. zem. 1081. i 1082 k.o. Č., te da je predmet postupka povrata nekretnine oduzete trima rješenjima i to …., …. i ….,

- kako je rješenjem o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno
uređenje, gradnju i zaštitu okoliša klasa … od 31. prosinca 2013. ozakonjena završena samostojeća manje zahtjevna stambena zgrada i septička jama izgrađena na čest. zemlje 343, 1072, 1081 k.o. Č. (stara izmjera), odnosno na kat čest. 690/2, 691, 1247 k.o. Č. nova izmjera,

- kako je Očevidom na licu mjesta utvrđeno da obiteljska kuća tužitelja, zajedno sa pripadajućim vrtom u naravi predstavlja jasno određeni i ograđeni prostor međom kamenog zida s istočne i zapadne strane, predstavlja isključivi posjed tužitelja te da ni u kojem dijelu pregledane nekretnine nisu privedene bilo kakvoj drugoj namjeni,

- kako iz nalaza i mišljenja vještaka M. M. iz lipnja 2017.g. proizlazi da ograđeni posjed tužitelja u naravi predstavlja čest. zem. 1081/2 i čest. zem. 1132 k.o. Č. te da površina čest. zem. iznosi 1081/2 iznosi 950 m2, a dok površina č.zem.1132 k.o. Č. iznosi 231 m2,

- kako iz djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u ... županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove Klasa: …, Ur. broj: … od 24. siječnja 2003. proizlazi da su prvobitna čest. zem. 343 površine od 1863 m2, čest. zem. 344 površine 1381 m2, čest. zem. 347 površine 2277 m2 i čest. zem. 348 površine 1845 m2 u z.u. 90 k.o. Č. bile uknjižene kao vlasništvo tužitelja i V. K. za po 1/2 dijela da bi Odlukom Općine D. broj …. od 20. rujna 1985. podruštvovljena i upisana u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo s pravom korištenja do tada uknjiženih vlasnik,

- kako su predmet tog postupka dijelovi nekretnina čest. zem. 343 pov. 1120 m2, čest. zem 344 pov. čest. zem. 1371 m2, čest. zem. 347 pov. 1832 m2, čest. zem. 348 pov.200 m2 oduzeti u korist Općine D. rješenjem … od 3. srpnja 1987. radi privođenja zemljišta svrsi iz PUP-a „Servisna zona D.“ da bi iste ušle u sastav novoformirane čest.zem. 1081. k.o. Č., koja je dodijeljena neposrednom pogodbom R.O. za održavanje cesta „D.“ rješenjem Skupštine Općine D.,

- kako je provedbom prijavnog lista rješenjem pod brojem Z-3624/97 brisano društveno vlasništvo i pravo korištenja Općine D. uz istovremeni upis prava vlasništva Hrvatske uprave za ceste-pravne osobe za upravljanje državnim cestama Zagreb, pravnim prednikom tuženika.

15. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog i stvarnog stanja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev držeći kako je tužitelj još početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća na predmetnom zemljištu izgradio obiteljsku kuću od kada se nalazi u njegovom isključivom posjedu time da je dio u postupku ekspropriranog i oduzetog zemljišta priveden svrsi za koju je oduzet, dok dio na kojem je izgrađena kuća i koji predstavlja okućnicu, identificiran po vještaku mjerniku kao predmetna nekretnina, nije priveden svrsi niti je navedena nekretnina oduzeta iz posjeda tužitelja.

16. Pri tome se sud prvog stupnja pozvao na primjenu odredaba članka 28. stavka 2. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91; dalje u tekstu: ZOVO), u svezi s odredbom članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15; dalje u tekstu: ZVDSP) s obzirom da je tužitelj samostalan, aktivan i kvalificiran posjednik predmetne nekretnine od 1978. do danas, pa su se na strani tužitelja ispunile su se zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO u svezi s odredbom članka 388. stavka 2. ZV-a.

17. Kako se ovdje radi o stjecanju prava vlasništva nekretnina odgovor na pitanje je li tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine treba potražiti u materijalno pravnim propisima koji određuju stjecanje stvarnih prava.

18. ZVDSP u članku 388. stavak 1. propisuje da se stjecanje, promjene pravnih učinaka i prestanak stvarnih prava stupanjem na snagu tog Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drugačije određeno pri čemu stavak 2. istog članka propisuje da se stjecanje, promjena pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

19. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u neprekinutom posjedu nekretnine koja u naravi predstavlja njegovu obiteljsku kuću sa okućnicom od dana izgradnje 1978., kao i da je njegov posjed nastavljen i nakon donošenja rješenja o eksproprijaciji od 06.veljače 1987. te rješenja o oduzimanju iz posjeda od 30.srpnja 1987. i 30.svibnja 1988. koje je donijela SO D. Činjenica je da je rješenje o eksproprijaciji od 06.veljače 1987. poništeno, što u pravnom smislu, prema članku 115. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09; dalje u tekstu: ZUP), znači da se poništavaju sve pravne posljedice koje je rješenje (upravni akt) proizvelo, a navedena odredba, uz poništenje rješenja vezuje retroaktivni učinak "ex tunc", što upućuje na zaključak o poštenju posjeda tužitelja kao nužnoj pretpostavci za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

20. U navedenom sud prvog stupnja drži osnovanim zahtjev tužitelja jer je tužitelj dokazao da je u poštenom, samostalnom i zakonitom posjedu predmetne nekretnine od 1978., da mu nekretnina u naravi nije nikada oduzeta pa je posjed nastavio i nakon 1991. i nadalje, te je očito da je proteklo preko 20 godina, propisanih odredbom članka 28. stavka 2. ZOVO-a i članka 159.st.3. ZVDSP-a.

21. Suprotno navodima žalbe, ovaj sud prihvaća kao pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja iz razloga kako slijedi.

22. Naime, za postojanje stvarnopravnog odnosa i svih pravnih učinaka tih odnosa nastalih do stupanja na snagu ZOVO-a (1. rujna 1980.) mjerodavno je pravo važeće u vrijeme nastanka, a na pravne učinke koji nastaju kasnije primjenjuje se ZOVO (načelni stav 5/83 na XXIII Zajedničke sjednice SSVBS i VS Republika i pokrajina od 14. prosinca 1983.). U konkretnom slučaju radi se o nekretnini koja je podruštvljena u korist tadašnje Općine D. te dodijeljena neposrednom pogodbom R.O. za održavanje cesta „D.“, rješenjem Skupštine Općine D. broj: … od 30. svibnja 1986 ( list spisa broj 124) da bi provedbom prijavnog lista rješenjem pod brojem Z-3624/97 brisano društveno vlasništvo i pravo korištenja Općine D. uz istovremeni upis prava vlasništva Hrvatske uprave za ceste-pravne osobe za upravljanje državnim cestama Zagreb, pravnim prednikom tuženika.

23. O pravnom pitanju vremena može li se za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu računati i vrijeme posjedovanja u razdoblju od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. Vrhovni sud Republike Hrvatske se već izjasnio u odlukama broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5. studenoga 2019. i dr. a ono glasi:

„kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4., nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

24. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

25. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe članka 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage članak 29. ZOVO-a.

26. Nakon toga je ZVDSP-a., u članku 388. stavku 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

27. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo članak 388. stavak 4. ZVDSP-a iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.)

28. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske), ali i na presudama toga suda u predmetima J. protiv Hrvatske, R. i drugi protiv Hrvatske i G. protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi.

29. U konkretnom slučaju u postupku između stranaka nije bilo sporno kako je pravomoćnim rješenjem Uprave za imovinsko-pravne poslove Odsjeka za imovinsko- pravne poslove Klasa: … Ur. broj: . od 27. prosinca 1996. poništeno rješenje Općine D. broj: …. od 6. veljače 1987. o eksproprijaciji stambene zgrade bez odobrenja organa za građenje na dijelu čest. zem. 343. i 344 k.o Č., neuknjiženog vlasništva I. K. I. izvršeno u korist Općine D.

30. Iz sadržaja predmetnog rješenja proizlazi kako se upravo prednik tuženika u navedenom postupku nije protivio zahtjevu tužitelja ne sporeći činjenicu kako u odnosu na predmetni dio nekretnine na kojem je izgrađen objekt tužitelja nije privedeno svrsi rješenje o deposesiji neizgrađenog građevinskog zemljišta vlasništva tužitelja radi izgradnje poslovnog, radioničkog i skladišnog prostora u korist RO održavanje ceste D. iz D. te da se radi o posjedu tužitelja obzirom na ograđeni posjed tuženika, pa se utoliko, obzirom na utvrđenja suda na licu mjesta, u tom pravcu ukazuju bez osnove navodi žalbe.

31. S druge strane iz dostavljenog rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša klasa … od 31. prosinca 2013. , proizlazi kako je istim ozakonjena završena samostojeća manje zahtjevna stambena zgrada i septička jama izgrađena na čest. zemlje 343, 1072, 1081 k.o. Č. (stara izmjena), odnosno na kat čest. 690/2, 691, 1247 k.o. Č. nova izmjena, iz kojeg je razvidno da se radi o nekretnini – obiteljskoj kući oštećenoj u vrijeme Domovinskog rata .

32. Navedena okolnost ukazuje na osnovanost tvrdnji tužitelja o kontinuiranom posjedu i neometanom posjedu tužitelja koji je nastavljen i nakon, u međuvremenu ukinutog rješenja kojim je tužitelju eksproprirana predmetna nekretnina, čime je otpao pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva tuženika pa se u konkretnom slučaju ne radi o zaštiti prava trećih kao zapreci priznavanju prava tužitelja u odnosu na predmetnu nekretninu sukladno pravnom shvaćanju odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetima T., R. i dr i J. protiv Republike Hrvatske.

33. Naime, pravo vlasništva tuženika, odnosno njegova pravna prednika izvršeno je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku pod brojem Z-3624/97 od 3. ožujka 1998, kojim je kojim je brisano društveno vlasništvo i pravo korištenja tadašnje Općine D. uz istovremeni upis prava vlasništva Hrvatske uprave za ceste-pravne osobe za upravljanje državnim cestama Zagreb, pravnim prednikom tuženika. Predmetnim rješenjem prethodno je izvršena i provedba prijavnog lista UP-I-129/86 , kojim je uvrštena novoformirana čest. zem. 1081 k.o. Č., nastala od dijelova nekretnina oduzetih u korist Općine D. rješenjem … od 3. srpnja 1987. od tužitelja te dodijeljena neposrednom pogodbom predniku tuženika R.O. održavanje cesta D. koji je na predmetnoj nekretnini izgradio objekt zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. 150. Utoliko su bez osnove navodi žalbe u dijelu kojim se osporava pravo tužitelja uz obrazloženje kako je predmetna nekretnina nastala provedbom prijavnog lista, a temeljem kojeg su obuhvaćene i čest. zem. 1002/2, koja nije oduzeta tužitelju. Osim toga tuženik nije ovlašten u žalbenom stadiju isticati nove činjenice u smislu članka 352. stavak 1. ZPP-a, pri čemu iz spisa predmeta, odnosno Djelomičnog rješenja Službe za imovinsko pravne poslove Ureda državne uprave ... županije od 25. svibnja 2015., kojim se tužitelju vraća u vlasništvo dio nekretnina, a koji ne obuhvaća predmetnu nekretninu, proizlazi kako je ista nastala upravo provedbom Prijavnog lista izrađenom od H. g. d.o.o., koji je ovjeren u Područnom uredu za katastar D. (list spisa broj 148) u postupku povrata.

34. Kako je dakle u postupku utvrđeno da je tužitelj pravo vlasništva stekao na osnovu dosjelosti to je isti, temeljem odredbe članka 130. stavak 1. ZVDSP-a, ovlašten ishoditi upis stečen prava vlasništva kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja u pobijanoj presudi.

35. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe te kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavka 1.- ZPP-a.

36. Potvrđena je odluka o troškovima postupka budući je ista zasnovan na valjanoj primjeni odredbe članka 154. stavka 1. u svezi s odredbom članka 155. ZPP- a.

 

Split, 28. travnja 2021.