Poslovni broj: Usž-1230/21-2

 

 

Poslovni broj: Usž-1230/21-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. L. iz R., kojeg zastupa A. B., odvjetnik u V., protiv tuženika Sigurnosno-obavještajne agencije, Z., zastupanoj po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, R., radi uvida u spis, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1569/2020-8 od 25. veljače 2021. godine, na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2021.

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I.  Žalba se odbija.

II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1569/2020-8 od 25. veljače 2021. godine.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

 

                           

Obrazloženje

 

 

1.               Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tužene Sigurnosno-obavještajne agencije, KLASA: 011-03/14-01/9, URBROJ: 539-017011/1768-20-377 od 4. prosinca 2020. godine te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

              Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za razgledavanjem spisa.

2.               Prvostupanjsku presudu tužitelj pobija žalbom zbog nepravilno provedenog postupka u kojem je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog nedostataka zbog kojih se presuda ne može ispitati. Osporava navod tuženika sa rasprave da je više puta vršio uvid u spis te prigovara da tu tvrdnju sud nije raspravio niti je obrazložio razloge njezinog neraspravljanja. U žalbi navodi, kao bitno, da sud pogrešno utvrđuje da tužitelj više nema mogućnosti koristiti pravne lijekove jer ih je iscrpio i da već postoji pravomoćna odluka UsI-285/15 od 26. travnja 2017. donesena u istoj pravnoj stvari. Smatra da i dalje ima mogućnost korištenja pravnih lijekova koji se temelje na traženom u ovom postupku, a koji upravo ovise o činjeničnom stanju sa kojim tužitelj nije upoznat. Također, prigovara da sud nije naveo na temelju koje odredbe materijalnog prava je utemeljio uskraćivanje tužitelju uvida u spis te smatra da takva odredba ne postoji jer da tužiteljevo pravo uvida u spis nije uvjetovano pokretanjem nekog od pravnih lijekova. Nadalje, navodi da presuda UsI-285/15 nije donesena u istoj pravnoj stvari, već u predmetu obnove postupka. U tom predmetu tužitelj nije razgledao upravni spis jer je vjerovao državnim tijelima, ali je s vremenom promijenio mišljenje i utvrdio suprotno.

              Predlaže Sudu da uvaži tužbu i osporenu presudu poništi uz nadoknadu troškova za sastav žalbe.

3.              Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i u bitnom navodi da sud ispravno utvrđuje da je zahtjev usmjeren na preispitivanje stavljanja na raspolaganje tužitelja i prestanka službe koji je pravomoćno okončan 2004. godine. Smatra da je pravilno stajalište prvostupanjskog suda i da tužitelj nema pravni interes za uvid u spis predmeta pravomoćno okončanog 2004. godine. Slijedom navedenog, predlaže Sudu da odbije žalbu.

4.               Žalba nije osnovana.

5.              Tužitelj je 10. studenoga 2020. godine podnio zahtjev tuženiku za dostavljanje rješenja istražnog suca Županijskog suda u Rijeci broj: Kio-99/03 od 2. travnja 2003. i broj Kio-99/03 od 28. svibnja 2003. godine na kojima je vidljiv utisnuti štambilj tuženika i to ne iz razloga što nije upoznat sa njihovim sadržajem, budući da ih je zaprimio direktno od suda, već iz razloga što mu je potrebno da vidi da li je, kada je i na koji način tuženik primio navedena rješenja.

6.               Tuženik je osporenim rješenjem odbio zahtjev tužitelja pozivom na odredbu članka 84. stavka 1. i 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. – dalje: ZUP) smatrajući da tužitelj nije dokazao svoj pravni interes. Naime, tužitelj je rješenjem Protuobavještajne agencije, pravne prednice tuženika, od 29. kolovoza 2003. godine stavljen na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske koja je rješenjem od 29. listopada 2003. odbila njegov prigovor, a Upravni sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj: Us-10858/2003-6 od 27. svibnja 2004. godine odbio tužbu kao neosnovanu čime je rješenje o stavljanju na raspolaganje od 29. kolovoza 2003. postalo pravomoćno. Budući da je tužitelj tražio uvid u spis predmeta o stavljanju na raspolaganje koje je okončano i prestankom službe to tužitelj nije dokazao pravni interes koji bi mu omogućio da se obavijesti o postupku koji više nije u tijeku.

7.               Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZUP-a stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim zapisnika o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrta rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba.

8.               Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja prvostupanjski je sud održao raspravu čime je u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS) omogućio svim strankama da se izjasne i upoznaju sa svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su odlučna za zakonito rješavanje ove upravne stvari. Prvostupanjski je sud sukladno članku 33. stavku 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora te je nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.               I prema ocjeni ovog Suda pravilno je ocijenio tuženik, a potvrdio prvostupanjski sud, da tužitelj nije dokazao pravni interes za uvid u spis predmeta pravomoćno okončanog 2004. godine.

              Naime, pravni interes za uvid u spis nesporno ima stranka u postupku koji je u tijeku kako je to propisano i u članku 84. stavku 1. ZUP-a.

              Ispitujući zakonitost osporene presude u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj je Sud utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

10.              Zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe nije osnovan budući da tužitelj nije uspio sa žalbom.

11.               Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 28. travnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Boris Marković, v.r.