- 1 -              I Kž 308/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 308/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. H. zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika i ošt. trgovačkog društva M. g. d.o.o. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2019. poslovni broj K-29/18, u sjednici održanoj 28. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika, opt. J. H. i ošt. trgovačkog društva M. g. d.o.o., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. J. H. zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11. te ga je na temelju čl. 246. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

2. Na temelju odredbe čl. 77. KZ/11 u vezi čl. 560. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – u nastavku ZKP/08-17.) od opt. J. H. je oduzeta imovinska korist u iznosu od 1.693.780,08 kuna.

 

3. Utvrđeno je da je novčani iznos od 1.693.780,08 kuna imovina Republike Hrvatske.

 

4. Optuženiku je naloženo da Republici Hrvatskoj uplati 1.693.780,08 kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

5. Na temelju odredbe čl. 158. ZKP/08-17. A. b. A. je se sa svojim imovinsko pravnim zahtjevom upućena na parnični postupak.

 

6. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-17. optuženik je presuđen na platež paušala u iznosu od 1.000,00 kuna.

 

7. Protiv te su presude žalbe podnijeli državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da se optuženik „osudi i za u Presudi, izostavljene radnje iz činjeničnog opisa optužnice, te da ga se osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju“, optuženik putem branitelja I. F. G., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, odnosno podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, ili da se preinači u odluci o kazni na način da mu se izrekne uvjetna osuda, te ošt. TD M. g. d.o.o. putem stečajnog upravitelja N. J., ne navodeći konkretnu žalbenu osnovu iz koje pobija prvostupanjsku presudu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da „II-stupanjski sud odluči o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu ili da napadanu presudu ukine i vrati ju u tom dijelu na ponovno odlučivanje“.

 

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

9. Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08-19.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

10. Žalbe su osnovane.

 

11. Osnovano optuženik i oštećenik pobijaju presudu suda prvog stupnja u dijelu koji se odnosi na odluku o oduzimanju imovinske koristi kojom je od optuženika na temelju čl. 77. KZ/11 u vezi čl. 560 ZKP/08-17. oduzeta imovinska korist u iznosu od 1.693.780,08 kuna i odluku o imovinskopravnom zahtjevu kojom je na temelju čl. 158. ZKP/08-17. A. b. A. sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnicu jer se u tom dijelu pobijana presuda ne da ispitati budući je izreka proturječna i nerazumljiva i budući u obrazloženju o tim odlučnim činjenicama nisu izneseni razlozi.

 

11.1. Naime, oštećenik u žalbi tvrdi da sud prvog stupnja na ovaj način nije odlučio o njegovom imovinskopravnom zahtjevu kojega je postavio u tijeku prvostupanjskog postupka na iznos od 9.328.541,51 kn i u obrazloženju nije dao razloge zašto zahtjev nije prihvatio. Iako to iz oštećenikove žalbe izrijekom ne proizlazi, radi se o prigovoru bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-17.

 

11.2. Optuženik u odnosu na ovaj dio presude izrijekom tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-17. jer je izreka u tom dijelu nerazumljiva i proturječna jer, ako je počinjenim kaznenim djelom oštećena tvrtka M. g. d.o.o., odnosno njen pravni slijednik, nejasno je kako je od optuženika oduzeta imovinska korist te je odlučeno da predmetni novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske.

 

11.3. Ovi žalbeni prigovori su osnovani jer se uistinu prvostupanjska presuda ne da ispitati budući je u izreci utvrđeno da je predmetnim kaznenim djelom oštećena tvrtka M. g. d.o.o. u iznosu od 1.693.780,08 kn te sud i pored imovinskopravnog zahtjeva kojega je od početka kaznenog postupka postavio bivši stečajni upravitelj tvrtke M. g. d.o.o. N. J. ( na temelju čl. 89. st. 1. toč. 13. Stečajnog zakona, „Narodne novine“ br. 71/15 i 104/17) i koji je kao zastupnik oštećene tvrtke sudjelovao u prvostupanjskom postupku, donosi odluku o oduzimanju imovinske koristi od optuženika u iznosu od 1.693.780,08 kn utvrđujući da se radi o imovine Republike Hrvatske i nalažući optuženiku da taj iznos uplati u proračun Republike Hrvatske, dok na parnicu upućuje kao oštećenika A. b. A. U obrazloženju prvostupanjske presude o svim ovim odlučnim činjenicama sud prvog stupnja ne iznosi razloge, osim što (str. 19., odlomci 5. i 6. ) navodi da je odluka o oduzimanju imovinske koristi koja je ostvaren počinjenim kaznenim djelom utemeljena na propisima citiranim u izreci, a da je A. b. A. (koja je imovinskopravni zahtjev postavila u podnesku od 11. lipnja 2019., list 920-922) upućena na parnicu s obzirom da se njen zahtjev temelji na okolnostima podizanja kredita koje su ispuštene iz činjeničnog opisa i iz razloga jer se taj zahtjev prema nalazu vještaka odnosi i na iznose kredita koji se ne tiču predmetnih inkriminacija.

 

11.4. Prema tome, osnovano se optuženik i oštećenik žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer je sud prvog stupnja na opisan način počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-17.

 

12. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je pogrešno sud prvog stupnja u pobijanoj presudi ispustio dio optužbe izmijenjene na raspravi održanoj 5. studenog 2019. (list 978-979) koji se odnosi na dio jedinstvenog produljenog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. i 1. u vezi čl. 52. KZ/11 jer da iz izvedenih dokaza proizlazi da je optuženik i kroz te ispuštene inkriminirane radnje ostvario obilježja produljenog kaznenog djela.

 

12.1. Ukazuje da pogrešno sud prvog stupnja, iz okolnosti da je sporni Ugovor o kreditu br. ... koji je ošt. TD M. g. d.o.o. sklopilo s A. b. d.d. iz L. na iznos od 1 milijun eura potpisao sin optuženika K. H., da je navedeni ugovor zaključen u prosincu 2012., dakle, dvije godine od blokade oštećene tvrtke i od prethodnih inkriminiranih radnji, da se ne radi o istom načinu postupanja i da krediti nije podignut sa svrhom obnove zgrade oštećenika u R., već da bi optuženik od navedene banke otkupio dionice druge pravne osobe, zaključio da se ne radi o kaznenom djelu koje bi bilo obuhvaćeno produljenim kaznenim djelom. Državni odvjetnik ističe da je optuženik i u odnosu na ispuštene inkriminacije postupao s istom svrhom, a to je da se materijalno nepripadno okoristi na račun društva M. g. d.o.o., kao što je to činio i kada je u periodu od 27. listopada 2008. do 14. lipnja 2008. s žiro-računa tvrtke i s bankomata podizao gotovinu društva koju je zadržao za sebe. Nadalje, kraj činjenice da je optuženik sredstva koje je oštećeno društvo dobilo s osnove navedenog kredita u iznosu od 1 milijun eura u cijelosti izdavanjem naloga banci transferirao na svoj tekući račun te ih zadržao za sebe, na koji je način oštetio društvo koje je vodio i o čijim se interesima bio dužan skrbiti, državni odvjetnik ističe da je pitanje namjene kredita nebitno.

 

12.2. Navedenim prigovorima državni odvjetnik je s uspjehom doveo u sumnju pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja.

 

12.3. Naime, sud prvog stupnja, obrazlažući zašto je iz činjeničnog opisa izostavio inkriminirane radnje koje se odnose na optuženikovo prisvajanje novca ošt. TD M. g. d.o.o u iznosu od 1 milijun eura na temelju kredita dobivenim od A. b. d.d. iz L., a prema Ugovoru broj ..., iznosi razloge zašto smatra da se te radnje ne mogu tretirati kao produljeno kazneno djelo (nije u pitanju jedinstvo radnji jer izostaju okolnosti jedinstvene namjere, vremenska i prostorna povezanost, isti način počinjenja).

 

12.4. Međutim, ti razlozi suda prvog stupnja kojima se argumentira ispuštanje tog dijela optužbe zbog toga što se te radnje ne mogu podvesti pod pojam produljenog kaznenog djela su irelevantni jer je odlučno pitanje radi li se o dokazanosti tog dijela optužbe ili ne. Jer, ukoliko su ti navodi optužbe dokazani, nije ih moguće, neovisno je li u pitanju stjecaj kaznenih djela, u konkretnom okolnostima izostaviti iz izreke osuđujuće presude.

 

12.5. Nadalje, u prvu je državni odvjetnik kada tvrdi da su pogrešni i razlozi koje sud prvog stupnja u vezi izostavljenih inkriminacija iznosi kao podredne („… sve kada bi se i prihvatila teorija o produljenom kaznenom djelu…“, str. 17., 3. odlomak), a zapravo su odlučni.

 

12.6. Naime, imajući u vidu već naprijed navedene okolnosti da je optuženik od kredita koji je oštećena tvrtka uzela od A. b. d.d. iz L. prema Ugovoru broj ... zadržao za sebe, činjenice zbog kojih sud prvog stupnja te radnje izostavlja iz činjeničnog opisa, da se nije radilo o kreditu koji je bio odobren sa svrhom adaptacije građevinskog objekta u R., već za kupnju dionica tvrtke L. r., da novac nikada nije sjeo na račun oštećene tvrtke, da tri rate otplate kredita u ukupnom iznosu od 29.445,10 eura nije banci uplatila oštećena tvrtka već optuženik i treća pravna osoba (B. I. M.) i da optuženik nije kod podizanja spornog kredita imao namjeru novac utrošiti u adaptaciju objekta u vlasništvu oštećenika, ne ukazuju, kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja, da nije dokazano da bi optuženik počinio ovu kaznenopravnu radnju (str. 15., prvi. odlomak), već bi, naprotiv, upravo te okolnosti ukazivale na osnovanost tog dijela optužbe. To stoga, jer, kada optuženik s unaprijed stvorenom namjerom da kupi dionice tvrtke L. r. na teret oštećene tvrtke podiže krediti i na taj ju način kreditno zadužuje, a znajući da se iz sredstava dobivenim kreditom neće vršiti adaptacija građevine u vlasništvu te tvrtke, upravo bi to sve ukazivalo na počinjenje predmetnog kaznenog djela.

 

12.7. Iz naprijed navedenih razloga osnovano se državni odvjetnik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na zaključke suda prvog stupnja koji se odnose na radnje koje su ispuštene iz dijela optužbe.

 

12.8. Osnovano se i optuženik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja radi provjere obrane optuženika i potpunog rasvjetljavanja spornih okolnosti podizanja novca sa žiro računa oštećene tvrtke trebao ispitati svjedoka J. G.

 

12.9. Naime, iako se ukazuju prihvatljivi i razboriti razlozi suda prvog stupnja, da ova osoba nije bila ovlaštena za raspolaganje novcem oštećene tvrtke koji su se nalazili na računu u H. A. A. B. d.d., već je to prema dokumentaciji te banke (list 960) bio optuženik te M. Š. i K. H. i da je stoga neuvjerljiva tvrdnja optuženika da je novce podizao J. G., kako bi se otklonila bilo kakva dvojba u tom pravcu, a s obzirom na žalbenu tvrdnju da se u banci, s obzirom na povjerenje koje je optuženik uživao kao značajni klijent banke, kršenjem procedure novac isplaćivan neovlaštenoj osobi, trebalo je u tom pravcu ispitati navedenog svjedoka.

 

13. Iz naprijed navedenih razloga, budući je sud prvog stupnja počinio navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka te je činjenično stanje pogrešno utvrdio, trebalo je pobijanu presudu prihvaćanjem žalbi državnog odvjetnika, optuženika i oštećenika ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ponovo izvesti do sada provedene dokaze, dokaze na koje je ukazano u ovoj odluci, a po potrebi i druge, te će na temelju savjesne i sveobuhvatne ocjene svih dokaza, kako pojedinačne, tako i na temelju ukupnog rezultata dokazivanja, donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku.

 

14.1. Pri tome će imati u vidu primjedbe na koje je ukazano u prethodnom dijelu obrazloženja vezi pitanja produljenog kaznenog djela i nemogućnosti ispuštanja tog dijela optužbe ukoliko se te tvrdnje tužitelja dokažu, te, i pored prijedloga državnog odvjetnika u optužnici, na nemogućnost oduzimanja imovinske koristi ukoliko se utvrdi da je predmetnim kaznenim djelom oštećena tvrtka M. g. d.o.o. koja je postavila imovinskopravni zahtjev.

 

14.2. Ukoliko budu dokazane tvrdnje optužbe i u vezi inkriminiranih radnji koje su bile ispuštene iz činjeničnog opisa produljenog kaznenog djela, treba imati u vidu da bi se ukazivalo da se i u tom dijelu radilo o šteti koju je pretrpjela firma M. g. d.o.o, a ne banka koja je toj tvrtki dala kredit i koja je optuženiku prodala dionice za iznos koji je ovaj protupravno pribavio i koja se u činjeničnom opisu optužnice uopće ne navodi kao oštećena tvrtka.

 

14.3. Za sva utvrđenja o odlučnim činjenicama, kako one koje se odnose na obilježja djela, tako i one koje se odnose na odluku o imovinskopravnom zahtjevu sud prvog stupnja će u obrazloženju iznijeti jasne i neproturječne razloge.

 

15. Iz naprijed navedenih je razloga, na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08-19., riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 28. travnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.