Poslovni broj: 17 Gž-2465/2020-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-2465/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. osiguranje d.d., Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. V., odvjetnici u O. društvu V. & P. d.o.o., Z., Prilaz …, protiv tuženika R. Š. iz D., …, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-445/2020-6 od 23. listopada 2020., dana 28. travnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I.              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-445/2020-6 od 23. listopada 2020.

 

              II.              Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 156,25 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor tužitelja podnijet dana 22. listopada 2020. na rješenje o plaćanju sudske pristojbe posl. broj P-445/2020-3 od 19. listopada 2020.

 

2.     Protiv rješenja žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3.     Žalba nije osnovana.

 

4.     Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio da je tužitelj dana 17. listopada 2020. u elektroničkom obliku podnio tužbu, te da na istu u trenutku podnošenja nije platio sudsku pristojbu u visini polovice iznosa pristojbe utvrđene Tarifom sudskih pristojbi. Također, utvrdio je da je tužitelj rješenjem posl. broj P-445/2020-3 od 19. listopada 2020. pozvan da plati sudsku pristojbu na tužbu i to u iznosu od 1.157,00 kn koji puni iznos pristojbe je tužitelj dužan platiti obzirom da prilikom podnošenja tužbe u elektroničkom obliku nije platio polovicu iznosa pristojbe utvrđene Tarifom sudskih pristojbi. Obzirom da je rješenje kojim je tužitelj pozvan na plaćanje sudske pristojbe na tužbu osnovano donijeto, sud prvog stupnja je prigovor tužitelja primjenom odredbi čl. 4. toč. 1. u svezi s čl. 29. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18 – dalje: ZSP) pobijanim rješenjem odbio.

 

5.     Utvrđenja i pravna shvaćanja suda prvog stupnja kao pravilna prihvaća i ovaj sud. Naime, pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje da obveza plaćanja sudske pristojbe na tužbu, pa makar ona bila podnijeta u elektroničkom obliku, predstavlja pristojbenu obvezu koju je podnositelj tužbe plaća na podnesak, a ne na odluku. To iz razloga što se pristojba plaća na tužbu dakle, na podnesak, a ne na rješenje o pristojbi kojim se tužitelj poziva da plati sudsku pristojbu. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da sud prvog stupnja nije primijenio odredbu čl. 7. st. 3. ZSP koju je u konkretnom slučaju trebao primijeniti, te da je time materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

 

6.     Također, pravilno je sud prvog stupnja primijenio i odredbe čl. 4. toč. 1. ZSP i odredbu čl. 7. st. 1. ZSP kada je tužitelju naložio da plati sudsku pristojbu u punom iznosu propisanom Tbr. 7.1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 53/19 – dalje: TSP).

 

7.     Naime, odredbom čl. 7. st. 1. ZSP propisano je da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.

 

8.     Dakle, sukladno čl. 7. st. 1. ZSP, za podneske koji su podnijeti u elektroničkom obliku sudska pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice iznosa propisnog odredbama TSP. To znači da za plaćanje sudske pristojbe na podnesak u visini polovice propisanog iznosa moraju biti ispunjene dvije pretpostavke. Prva, da je podnesak podnijet u elektroničkom obliku, te druga, da je pristojba plaćena trenutkom podnošenja podneska. U konkretnom slučaju, tužitelj, iako je tužbu podnio u elektroničkom obliku, prilikom podnošenja iste nije platio sudsku pristojbu u visini polovice propisnog iznosa tako da je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je tužitelju naložio da na tužbu plati puni iznos pristojbe propisan Tbr. 7.1. TSP.

 

9.     Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja su i žalbeni navodi tužitelja da je tužbu podnio neradnim danom, te da stoga nije mogao prilikom podnošenja platiti i sudsku pristojbu. Naime, i odredbom čl. 4. toč. 1. ZSP i odredbom čl. 7. st. 1. ZSP propisano je da pristojbena obveza za podnesak nastaje u trenutku njihovog podnošenja, dakle, neovisno o tome da li je podnesak podnijet radnim ili neradnim danom. Stoga žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je tužbu podnio neradnim danom ne utječu na pravilnost pobijanog rješenja.

 

10. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19), žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

 

11. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 28. travnja 2021.

 

 

Sudac:

Robert Jambor