1

                            Broj: Jž-2440/2019

 

 

                                          

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. V. P., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s ispostavom Primošten, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 29. srpnja 2019., broj Pp J-270/2019, u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s ispostavom Primošten, ukida se pobijana prvostupanjska te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 29. srpnja 2019., broj Pp J-270/2019, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. V. P. je oslobođen od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da isti padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda. 

 

2.              Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine, provede novi postupak i donese osuđujuća presuda.

 

3.              Žalba je osnovana.             

 

4.              U pravu je tužitelj kada u žalbi tvrdi da činjenično stanje, za sada, nije pravilno i potpuno utvrđeno.

 

5.              Naime, prvostupanjski sud je u dokaznom postupku ispitao svjedokinju N. K. Međutim, pri tom ispitivanju nije pravilno primijenio odredbe Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.), koje propisuju postupak i način ispitivanja svjedoka, a koje se, na temelju čl. 82. st. 3. i čl. 173. st. 1. Prekršajnog zakona, primjenjuju u prekršajnim postupcima.

 

6.              Iz zapisnika o glavnoj raspravi održanoj 27. prosinca 2018. (list 11 spisa), vidljivo je da svjedokinja N. K. nije odgovorila na pitanje suda da li se sjeća da je inkriminirane prilike odvezena na Hitni bolnički prijem u OB Šibenik, navodeći: „o tome ne želim iskazivati“. Sukladno čl. 286. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, svjedok nije obvezan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili bliskog srodnika kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti, o čemu je prvostupanjski sud, prije ispitivanja, pravilno poučio svjedokinju N. K. Svjedokinja nije navela zbog čega ne želi odgovoriti na pitanje prvostupanjskog suda, pa nije jasno smatra li, i na temelju čega, prvostupanjski sud da se radi o razlogu odbijanja svjedočenja koji bi bio obuhvaćen razlozima iz čl. 286. st. 1. Zakona o kaznenom postupku. Po ocjeni ovog suda, pitanje prvostupanjskog suda bilo je očito usmjereno na razjašnjenje činjenica koje proizlaze iz prijave OB Šibensko-kninske županije od 28. prosinca 2017., a što je odlučno za ocjenu krivnje okr. V. P. i nema elemenata za zaključak da bi se radilo o zakonskom razlogu za uskratu svjedočenja.

 

7.              Odredbom čl. 291. st. 2. Zakona o kaznenom postupku propisano je: „(2) Ako svjedok dođe, pa nakon što je upozoren na posljedice neće bez zakonskog razloga svjedočiti, sudac istrage njega može, na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika kazniti novčanom kaznom do 50.000,00 kuna, a ako i nakon toga odbije svjedočiti, može se zatvoriti. Zatvor traje dok svjedok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo ispitivanje ne postane nepotrebno, ili dok se kazneni postupak ne završi, ali najdulje mjesec dana.“ Dakle, citiranom zakonskom odredbom je jasno propisano da je svjedoka nužno upozoriti na posljedice (kazna do 50.000,00 kuna odnosno zatvaranje) ako bez zakonskog razloga odbije svjedočiti te je jasno propisano da je prvostupanjski sud, ako svjedok i nakon upozorenja odbije svjedočiti, u obvezi postupiti na način propisan u toj zakonskoj odredbi. Iz zapisnika o glavnoj raspravi održanoj 27. prosinca 2018. vidljivo je da prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi čl. 291. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, zbog čega je, po ocjeni ovog suda, činjenično stanje, za sada, ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

8.              Slijedom svega naprijed iznijetog, proizlazi da je žalba tužitelja osnovana pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

 

9.              U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući razloge ovog rješenja, provesti na pravilan način sve već provedene dokaze, a po potrebi provesti i druge, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

10.              Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

          Zagreb, 28. travnja 2021.

 

 

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.