1

                            Broj: Jž-2919/2018

   

 

                                          

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M. O. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII Policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama od 6. prosinca 2018., broj: 97. Pp J-3644/18, u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII Policijske postaje Zagreb, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama od 6. prosinca 2018., broj: 97. Pp J-3644/18, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), oslobođeni su od optužbe okr. M. O. i okr. M. B. da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

2.              Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine te da se okrivljenici kazne po zakonu za prekršaj koji im se stavlja na teret i da ih se obveže na naknadu troškova prekršajnog postupka.

             

3.              Žalba je osnovana.

 

4.              Naime, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud, nakon provedenog dokaznog postupka, između ostalog, zaključio da je „dvojbeno da li je ovaj događaj netko vidio jer su I i II okrivljenici sukladno naveli da ovaj događaj nije mogao nitko vidjeti ni čuti iz razloga što je padala jaka kiša, prolaznika nije bilo, a radnici koji su obavljali preko puta poslove na pjeskarenju također nisu mogli čuti događaj. Dakle, sud nije mogao nedvojbeno utvrditi elemenat javnosti, a što čini bitno obilježje čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira pa je u nedostatku daljnjih dokaza okrivljenike oslobodio od optužbe“.

 

5.              Dakle, iz citiranog obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljenike oslobodio od optužbe smatrajući da u konkretnom slučaju nije ostvaren element javnosti, kao konstitutivno obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan, kako se to osnovano ističe u žalbi tužitelja. Ovo iz razloga što za određenje pojma javnog mjesta bilo koje kategorije uopće nije bitno jesu li druge osobe bile prisutne inkriminiranom događaju odnosno je li taj događaj netko drugi vidio. Kategorizacija javnih mjesta u smislu odredaba Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ovisi o većoj ili manjoj mogućnosti pristupa javnosti pa se javna mjesta dijele na realna (kod kojih se javnost pretpostavlja) i fiktivna javna mjesta (kod kojih se javnost utvrđuje), s time da su realna javna mjesta ona koja su po svojoj funkciji namijenjena javnosti, što posljedično dovodi do podjele na neograničeno otvorena javna mjesta i ograničeno otvorena javna mjesta.

 

6.              U ovom prekršajnom predmetu, optužbom je okrivljenicima bilo stavljeno na teret da su prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinili „na parkirališnom prostoru VB Centra“, koje mjesto događaja, prema kategorizaciji javnih mjesta u smislu odredaba Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ima karakter neograničeno otvorenog javnog mjesta, jer se radi o mjestu koje je bez ikakvih ograničenja namijenjeno neograničenom krugu osoba. U takvom slučaju, kada se inkriminirani događaj dogodio na neograničeno otvorenom javnom mjestu, konstitutivno obilježje prekršaja–javnost se samo po sebi podrazumijeva. Iz navedenog razloga, ne mogu se prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda zbog kojih je okrivljenike oslobodio od optužbe pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

7.              Slijedom navedenog, ne mogu se prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda zbog kojih je okrivljenike oslobodio od optužbe, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

 

8.              Osim navedenog, ovaj sud smatra da bi u dokaznom postupku bilo potrebno ispitati i osobu koju u svojoj obrani okr. M. O. naziva domarom, a koja osoba možebitno ima relevantna saznanja o inkriminiranom događaju, s obzirom da je ovaj okrivljenik u obrani naveo: „… ja sam krenuo prema uredu i odmah sam sreo jednog domara koji mi je rekao da će II okrivljena zatražiti intervenciju suda“. Ovaj sud smatra da bi takva obrana mogla upućivati da je ta osoba vidjela inkriminirani događaj, jer kako bi, u suprotnome, bez ikakvog objašnjenja od strane okr. M. O., ta osoba uopće mogla zaključiti da se radi o situaciji u kojoj postoji mogućnost da okr. M. B. zove policijske službenike.

 

8.              Također, prvostupanjskom sudu se napominje da okr. M. O. uopće ne tereti okr. M. B. da bi inkriminirane prilike vikala, kao što se to optužbom ovoj okrivljenici stavlja na teret. Okr. M. O.u svojoj obrani navodi da mu je okr. M. B. rekla, a ne vikala, „svinjo debela“, a što ova okrivljenica i priznaje i za koju uvredu se ispričala okr. M. O. Kod takvog stanja stvari proizlazi da okr. M. B. iznosi istinitu obranu, a u spisu predmeta nema podataka da bi bila zainteresirana neosnovano teretiti okr. M. O.

 

9.              U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, cijeneći razloge ove drugostupanjske odluke, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

10.              Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

     Zagreb, 28. travnja 2021.

 

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.