- 1 -              Revd 3106/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3106/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Biograda na Moru, (OIB: …), zastupanog po punomoćnici R. M., diplomiranoj pravnici zaposlenoj kod tužitelja, protiv tuženika M. P. iz B. n. M., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici J. S., odvjetnici iz B. n. M., radi utvrđenja da je tužitelj suvlasnik nekretnina, obvezivanja tuženika izdati tužitelju valjanu ispravu podobnu za uknjižbu - te isplate, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužitelja M. P. iz B. n. M., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici J. S., odvjetnici iz B. n. M., protiv protutuženika Grada Biograda na Moru (OIB: …), zastupanog po punomoćnici R. M., diplomiranoj pravnici zaposlenoj kod protutuženika, radi utvrđenja da je protutužitelj vlasnik nekretnina i obvezivanja protutuženika trpjeti upis, odlučujući o prijedlogu tuženika ujedno i protutužitelja da mu se dopusti revizija protiv dopunskog rješenja o parničnom trošku Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-1589/2019-6 od 8. lipnja 2020. kojim je preinačena odluka o parničnom trošku iz presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru posl. br. P-2904/2012 od 14. travnja 2014., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Tuženiku ujedno i protutužitelju se dopušta revizija protiv dopunskog rješenja o parničnom trošku Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-1589/2019-6 od 8. lipnja 2020. u odnosu na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pitanje:

 

“Je li sud ovlašten donijeti odluku da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka u slučaju kad samo jedna stranka u cijelosti uspije u sporu, a druga u cijelosti izgubi spor?”

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskim dopunskim rješenjem preinačena je odluka o parničnom trošku iz presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru posl. br. P-2904/2012 od 14. travnja 2014. i odlučeno da svaka stranka u ovome postupku “snosi svoj trošak”.

 

2. Tuženik ujedno i protutužitelj (dalje: tuženik) je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv tog drugostupanjskog rješenja dopusti revizija, a sve zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - a riječ je o pravnom pitanju o kojem postoji različita sudska praksa.

 

3. Tužitelj ujedno i protutuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

4. Prijedlog je osnovan.

 

5. Pobijano rješenje doneseno je 8. lipnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“,

 

- odredbe čl. 400. st. 2., prema kojoj: „Revizija protiv odluke suda drugog stupnja kojom je pravomoćno odlučeno o troškovima postupka je dopuštena ako su ispunjene pretpostavke iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona.”

 

7. Tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjskog rješenja dopusti revizija, pa je, uz navod da odluka o predmetnom parničnom trošku ovisi od pitanja važnog i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu postavio pitanje:

 

“Je li sud ovlašten donijeti odluku da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka u slučaju kad samo jedna stranka u cijelosti uspije u sporu, a druga u cijelosti izgubi spor?”

 

8. Postavljeno pitanje valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

9. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tuženika postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporeno rješenje temeljeno je na shvaćanju za koje se u primjeni tog pitanja (ipak) i sada može očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

 

10. Stoga je pravilno za zaključiti:

 

- da u odnosu na u prijedlogu postavljeno pitanje postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

 

- da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije moglo preispitati osporeno rješenje,

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

 

Zagreb, 27. travnja 2021.