Poslovni broj: 44 Pž-2085/2019-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 44 Pž-2085/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja U. O. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P., R. & L. d.o.o. u Z., protiv 1. tuženika H. C. d.o.o., OIB …, Z., i 2. tuženika L. U. B., OIB …, M., kojeg zastupaju punomoćnici D. L. i B. F., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Makarskoj, radi isplate iznosa od 25.218,01 kn, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3276/2015 od 10. siječnja 2018., 27. travnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3276/2015 od 10. siječnja 2018. u dijelu kojim je tuženicima naloženo solidarno isplatiti tužitelju iznos od 25.518,01 kn i troškove postupka u iznosu od 16.710,00 kn u roku od 8 dana.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3276/2015 od 10. siječnja 2018. u dijelu kojim je tuženicima naloženo tužitelju na iznos od 25.518,01 kn platiti zakonske zatezne kamate od 9. rujna 2014. do isplate po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora te se sudi:

 

Nalaže se tuženicima H. C. d.o.o. iz Z. i L. U. B. iz M. solidarno tužitelju U. O. d.d. iz Z. platiti zakonske zatezne kamate na iznos od 25.518,01 kn za razdoblje od 9. rujna 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom je tuženicima naloženo solidarno tužitelju platiti iznos od 25.518,01 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora od 9. rujna 2014. do isplate te im je naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 16.710,00 kn, sve u roku od 8 dana. Sud je tako presudio nakon što je iz rezultata dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj utuženi iznos kao osiguratelj isplatio svom osiguraniku za štetu koju je tužiteljev osiguranik pretrpio na svom vozilu u štetnom događaju 3. kolovoza 2014. koji se dogodio na lokaciji državne ceste D-512 u M. 600 m udaljeno u smjeru V. kada je vozač A. P. naletio na krdo manjih divljih svinja koje su pretrčavale cestu smjerom zapad-istok kojom prilikom na vozilu registarske oznake M…-…-B… nastala oštećenja, u vezi kojih je tužitelj kao osiguranik isplatio štetu u utuženom iznosu svom osiguraniku. Utvrđeno je da je vozač predmetno automobila u vrijeme prometne nezgode upravljao dozvoljenom brzinom od oko 50 kn/h, kako je to utvrdio vještak prometne struke M. V. u svom nalazu i mišljenju od 5. ožujka 2013., te je utvrđeno da vozač nije mogao izbjeći nalet na divlje svinje kočenjem, a u trenutku nezgode kod vozača nije bilo prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, pa stoga vozač nije odgovoran za nastanak prometne nezgode.

 

2. Sud ocjenjuje odgovornost tuženika Hrvatskih cesta d.o.o. kao pravne osobe koja upravlja javnom cestom primjenom odredbe čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC) jer je tom odredbom propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu, ako javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Utvrđen je propust prvotuženika postaviti odgovarajuću signalizaciju i znakove koje će sudionike u prometu upozoriti na opasnost od mogućeg naleta divljači na javnu cestu, iako je tuženik L. U. B. obavijestio tuženika H. C. d.o.o. o učestalom prelaženju krupne divljači preko ceste prije nastanka štetnog događaja, a u trenutku štetnog događaja nesporno nisu postojali prometni znakovi koji upozoravaju na takvu opasnost.

 

3. Tuženik L. U. B. je bio dužan sukladno odredbi čl. 83. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16 i 41/16) poduzeti mjere za sprječavanje štete od divljači, koje su propisane odredbom čl. 75. tog Zakona, a postoji i odgovornost drugotuženika na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) jer se radi o opće opasnoj stvari. Stoga je tuženike sud obvezao solidarno na naknadu štete tužitelju pri čemu se pozvao i na odredbu čl. 963. ZOO-a kojom je propisano da isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja do visine isplaćene naknade prelaze sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

 

4. Tuženik H. C. d.o.o. podnosi žalbu protiv presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odredaba Zakona o cestama, ističući da lovačko društvo na dionici ceste na kojoj se dogodila šteta nije tražilo postavljanje odgovarajućeg znaka prije prometne nezgode, da je sud propustio navesti razloge na temelju čega je utvrdio da je tužitelj vozio prilagođenom brzinom, jer se radi o odlučnoj činjenici za pitanje o odgovornosti tužiteljevog osiguranika, pri čemu ističe da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi kao je naletna brzina iznosila 50 kn/h što je i dopuštena brzina ograničena prometnim znakom na tom mjestu, a da je u vrijeme štetnog događaja bila noć i mjesto je bilo neosvijetljeno pa se poziva na sudsku praksu iz koje proizlazi da maksimalna dopuštena brzina predstavlja dopuštenu brzinu u idealnim uvjetima pri danjem svjetlu i suhom kolniku, a sud nije naveo razloge zbog čega smatra da se vozač kretao dozvoljenom brzinom, odnosno je li prilagodio brzinu uvjetima na cesti. Smatra da vozač za štetu prouzročenu motornim vozilom odgovara na temelju objektivne odgovornosti pa je tužitelj trebao dokazati da se vozač mogao osloboditi odgovornosti u ovoj pravnoj stvari, odnosno da je mogao izbjeći prometnu nesreću primjenom prometnih pravila. Izostankom tih razloga sud je ostvario bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada su dosuđene kamate od dana kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom, ističući da za to sud nije dao nikakvo materijalnopravno obrazloženje, da kamate teku od zakašnjenja, a da tuženik dolazi u zakašnjenje tek trenutkom podnošenja tužbe, da nije odgovoreno na odlučno pitanje je li osiguratelj isplatom naknade za osiguranje stekao nenovčano potraživanje materijalne štete ili novčano potraživanje materijalne štete, pa je i stoga počinjena bitna povreda postupka kao što je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, slijedom čega predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na žalitelja Hrvatske ceste d.o.o. odnosno presudu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.

 

5. Tuženik L. U. B. žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom presudu preinačiti u odnosu na tog tuženika te tužbeni zahtjev odbiti, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovan postupak prvostupanjskom sudu. Ističe da je odgovornost za štetu na tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. sukladno odredbi čl. 50. st. 2. Zakona o cestama, jer iz isprava u spisu proizlazi da je žalitelj kao osoba koja gospodari lovištem još 8. travnja 2011. zatražila od tuženika H. C. d.o.o. postavljanje prometne signalizacije i opreme o čemu su sačinjeni zapisnici obavljenim pregledima za nekoliko opasnih dijelova državne ceste D-8 kao i državnu cestu D-512 na kojoj se dogodio štetni događaj. Ističe da u vrijeme štetnog događaja nije provodio skupni lov niti izazvao kretanje divljači pa nije ni odgovoran za nastalu štetu slijedom čega predlaže kako je navedeno.

 

6. Žalbe nisu osnovane, osim u dijelu u odnosu na odluku o zateznim kamatama.

 

7. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama žalbenih navoda, pri čemu je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4, 8,. 9, 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Presuda je pravilna i zakonita u odnosu na odluku o glavnoj stvari i o trošku postupka, dok ju je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti u odnosu na odluku o dosuđenim zateznim kamatama.

8. U odnosu na žalbu tuženika H. C. d.o.o.

 

Nisu osnovani žalbeni navodi na koje ukazuje žalitelj, presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, već ima jasne razloge o ocjeni izvedenih dokaza, o činjenicama koje je iz toga sud utvrdio, a potom i o primjeni materijalnog prava koje je pravilno primijenjeno osim u odnosu na odluku o zateznim kamatama. Naime, u bitnom žalitelj smatra da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama prema kojima se treba procjenjivati odgovornost tužiteljeva osiguranika odnosno vozača vozila osiguranog po tužitelju, odnosno je li taj vozač vozio prilagođenom brzinom pri čemu se poziva na utvrđenja sudskog vještaka da je naletna brzina iznosila oko 50 km/h što je i maksimalno dopuštena brzina na predmetnom dijelu državne ceste. Ti žalbeni navodi nisu osnovani, jer je sud pravilno utvrdio odlučnu činjenicu da je vozač vozila M…-…-B… A. P. u vrijeme prometne nezgode s obzirom na vremenske uvjete, vrstu i stanja kolnika upravljao dozvoljenom brzinom i da nije mogao izbjeći nalet na divlje svinje koje su naišle na kolnik s desne strane, kočnjem, s obzirom na to da je takva utvrđenja u svom nalazu iznio sudski vještak za cestovni promet, analize prometnih nesreća i procjenu motornih vozila M. V. Tuženik, iako je načelno osporio taj nalaz, nije predlagao niti dopunsko saslušanje vještaka niti eventualno provođenje drugih dokaza za svoje tvrdnje o neprilagođenoj brzini vozača osiguranog vozila, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno o toj odlučnoj činjenici zaključio iz nalaza sudskog vještaka i njegova mišljenja, o čemu je dao valjane razloge i pri tome nije ostvario bitnu povredu postupka na koju se poziva žalitelj.

 

9. Žalitelj pri tome pogrešno ukazuje na odredbe čl. 1063. ZOO-a, kojom odredbom je propisana predmnijeva uzročnosti za štetu koja je nastala u vezi s opasnom stvari tj. da šteta potječe od te stvari, jer bi se odredba o objektivnoj odgovornosti za štetu prouzročenoj motornim vozilom imala primjenjivati za slučaj kada bi treća osoba zahtijevala štetu od vlasnika motornog vozila ili od njegovog osiguratelja, što ovdje nije slučaj.

 

10. Također je neosnovan žalbeni razlog o pogrešnoj primjeni materijalnog prava glede dospijeća tužiteljevog zahtjeva za isplatu iznosa kojeg je kao osiguratelj isplatio svom osiguraniku. Naime, isplatom iznosa kojeg je tužitelj kao osiguratelj isplatio svom osiguraniku 8. rujna 2014. na ime naknade imovinske štete, kako proizlazi iz isprava u spisu i nije sporno između stranaka, za tužitelja kao osiguratelja nastala je i imovinska šteta ona dospijeva danom nastanka slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da tužitelju pripadaju zatezne kamate na zatraženi iznos od prvog dana od dana isplate štete svom osiguraniku.

 

11. Međutim, pri tome je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava glede primijenjene stope zatezne kamate, jer se između parničnih stranaka ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, već o izvanugovornom odnosu odgovornosti za štetu i to u odnosu na tuženika H. C. d.o.o. po osnovi krivnje, a u odnosu na tuženika L. U. B. po osnovi objektivne odgovornosti za štetu opasne stvari, i stoga je ovaj sud, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, preinačio odluku o zateznim kamatama kako je navedeno u izreci.

 

12. Zbog navedenog je u odnosu na tuženikovu žalbu presuđeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a.

 

13. U odnosu na žalbu tuženika L. U. B.

 

Nije osnovana žalba tuženika L. U. B. iz M., jer nisu ostvareni žalbeni navodi na koje se taj žalitelj poziva, osim u odnosu na odluku o zateznim kamatama, koju je sud pravilnom primjenom materijalnog prava, pazeći na isto po službenoj dužnosti, preinačio kako je navedeno već u razlozima o žalbi tuženika H. C. d.o.o.

 

14. Žalitelj ne može uspješno otkloniti svoju odgovornost za štetu koja kao objektivna postoji s obzirom na nespornu činjenicu da žalitelj gospodari lovištem na području kojeg je na državnoj cesti D-512 došlo do predmetnog štetnog događaja, pozivom na odgovornost tuženika Hrvatske ceste d.o.o. po osnovi krivnje zbog propusta postave odgovarajućih signalizacija. Naime, žalitelj kao lovačka udruga koja gospodari navedenim lovištem odgovara po načelu uzročnosti, jer divljač predstavlja opasnu stvar, Hrvatske ceste d.o.o. odgovaraju kako je navedeno po načelu krivnje, a u takvom slučaju onda tužitelj kao osoba koja je isplatila štetu svom osiguraniku može solidarno tužiti oba tuženika koji su odgovorni za istu štetu kako je to propisano odredbom čl. 1107. st. 4. ZOO-a.

 

15. Zbog navedenog je i žalbu tuženika L. U. B. iz M. valjalo ocijeniti neosnovanom u odnosu na glavnu stvar i odluku o troškovima, a preinačiti u odnosu na dosuđene kamate slijedom čega je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.

 

Sudac

Jagoda Crnokrak