- 1 -              Rev 1030/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1030/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz Đ., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u Đ., protiv tuženika U. o. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. E., odvjetnik u O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 1741/16-2 od 16. veljače 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu broj Pn- 129/15-25 od 6. srpnja 2016., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete za izgubljenu zaradu iznos od 21.722,73 kuna za razdoblje od 25. listopada 2010. do 11. studenog 2011., s pripadajućom zateznom kamatom, a za razdoblje od 12. studenog 2011. do zaključno s mjesecom siječnjem 2012. iznos od 11.466,06 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u izreci presude suda prvog stupnja. Sa zahtjevom iznad dosuđenog tužitelj je odbijen,te je dužan naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 54.706,30 kuna.

 

2. Presudom suda drugog stupnja žalba tužitelja djelomično je odbijena kao neosnovana, a djelomično prihvaćena te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu rente u mjesečnom iznosu od 3.822,00 kuna počev od 1. veljače 2012 pa dok za to postoje zakonski uvjeti, dok je preinačena odluka o trošku na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 4.000,00 kuna. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbe.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Tužitelj određeno ne navodi koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka bila učinjena u postupku pred nižestupanjskim sudovima, odnosno u čemu se ista sastoji, pa sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski razlog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud cijeni paušalno iznesenim.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tuženikov osiguranik u Đ. skrivio prometnu nesreću 20. ožujka 2007. u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede,

 

- da je tužitelj pokrenuo postupak naknade štete kod Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem P-1562/07 protiv tuženika, a koji je okončan povlačenjem tužbe, obzirom da su stranke sklopile izvansudsku nagodbu 17. veljače 2010. kojom je, pored ostalih vidova imovinske i neimovinske štete, tuženik tužitelju tada priznao i isplatio štetu u vidu izmakle zarade za vrijeme bolovanja,

 

- da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje - Područna služba u O. od 23. studenog 2011. zbog ozljede izvan rada zbog profesionalne nesposobnosti za rad priznato pravo na invalidsku mirovinu počev od 4. kolovoza

2011. tj. od prvog idućeg dana od dana zaključenja bolovanja,

 

- da si je tužitelj kao vlasnik obrta za prijevoz i trgovinu isplaćivao poduzetničku plaću te da je bio na bolovanju 25. listopada 2010. pa do ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu,

 

- da je tužitelj rješenjem Ureda državne uprave ... Županije - Službe ... -Ispostava Đ. od 3. svibnja 2012. sa danom 3. svibnja 2012. odjavio obrt zbog ispunjavanja uvjeta za odjavu obrta i da je potom osnovao društvo J. p.,

 

- da je odlazak tužitelja u invalidsku mirovinu u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, ali da kod tužitelja zbog zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi radna sposobnost nije značajno umanjena,

 

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje - Područna služba u O. od 28. svibnja 2014. odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi prihvatili su dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razliku između tužiteljeve neto plaće i bolovanja u razdoblju od 25. listopada 2010. do 11. studenog 2011. u iznosu od 21.722,73 kuna, koje bolovanje se odredilo zbog pogoršanja zdravstvenog stanja kao posljedica prometne nezgode, koju razliku s istog osnova je tužitelj dobio za ranije razdoblje jer mu je tuženik priznao u nagodbi, kao i iznos od 11.466,06 kuna na ime razlike neto plaće i mirovine za mjesec studeni, prosinac 2011. i siječanj 2012.

 

Nadalje, tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom na ime rente zbog izgubljene zarade u visini razlike između prosječne neto plaće ostvarene i posljednja tri mjeseca prije nastanka štetnog događaja i prosječno isplaćene invalidske mirovine počev od 1. veljače 2012., obzirom da tužitelj nije dokazao da je kao vlasnik i nositelj obrta od 1. veljače 2012. do 3. svibnja 2012. isplaćivao plaću kao obrtnik, a niti da je kao nositelj obrta upravljao s motornim vozilima kao profesionalni vozač. Za razdoblje nakon odjave obrta nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev obzirom da ne postoji uzročno posljedična veza između ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i potpune ili djelomične nesposobnosti za rad vlasnika obrta i profesionalnog vozača, te obzirom da tužitelj nije dokazao da uslijed profesionalne nesposobnosti ne postoji potpuna ili djelomična nesposobnost za rad na drugim poslovima.

 

10. U reviziji tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza, no tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu mogle biti uzete u razmatranje, jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

11.1. Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su na temelju čl. 1095. st.2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) u cijelosti odbili tužbeni zahtjev koji se odnosi na rentu.

 

Odredbom čl. 1095. st. 2. ZOO propisano je da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu štete.

 

11.2. Sukladno utvrđenom činjeničnom stanju kod tužitelja je nastala profesionalna nesposobnost za rad na poslovima profesionalnog vozača, no tijekom postupka iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da zbog posljedica ozljeđivanja u prometnoj nezgodi radna sposobnost tužitelja nije značajno smanjena.

 

Naime, oštećenik nema pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade, kada se isti nije niti pokušao zaposliti kao osoba s preostalom radnom sposobnošću, jer je ta okolnost izvan uzroka prometne nezgode u kojoj mu je nastupila šteta (takav stav izrazio je ovaj sud u nizu svojih odluka, primjerice Revx-713/11 od 14. prosinca 2011.). Svaki oštećenik je dužan nastojati da mu šteta bude što manja i u tom smislu poduzimati radnje u skladu sa svojim mogućnostima i prema potrebama.

 

11.3. Obzirom da tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za primjenu citirane zakonske odredbe čl. 1095. st. 2. ZOO za utuženo razdoblje u pogledu zatražene buduće rente pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev odbili u tom dijelu, pri čemu suprotne tvrdnje revidenta nisu osnovane.

 

12. Slijedom navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.