- 1 -              Rev 276/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 276/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača I. F., OIB …, odlučujući o reviziji vjerovnika Republike Hrvatske, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1145/2020-2 od 2. travnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj Sp-1714/2019-7 od 5. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija vjerovnika Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača (točka I. izreke), zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača (točka II. izreke), oslobođen je potrošač od preostalih obveza u odnosu na vjerovnike (kako je pobliže navedeno pod točkom III. izreke):

              1. osnova broj UP/I-415-02/2018-001/11809, izdavatelja Porezna uprava Z., Z.

- vjerovnik (1) Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, …, Z., Hrvatska, OIB:…

- vjerovnik (2) Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, …, Z., Hrvatska, OIB:…

zaprimljena 11.10.2018., glavnica: 5.653,73 kn, kamata: 808,97 kn, trošak: 0,00 kn

              2. osnova broj OVRV-33/19, izdavatelja Javni bilježnik, J. V. V.D.J.B., Z.

- vjerovnik (1) A. H. d.d., …, Z., OIB: …, zaprimljena 08.05.2019., glavnica: 6.704,00 kn, kamata: 1.626,82 kn, trošak: 3.071,50 kn

              3. osnova broj UP/I-415-02/2018-001/11811, izdavatelja Porezna uprava Z., Z.

- vjerovnik (1) Hrvatska obrtnička komora, …, Z., OIB: …

- vjerovnik (2) Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, …, Z., Hrvatska, OIB:…, zaprimljena 11.10.2018., glavnica: 1.294,46 kn, kamata: 198,50 kn, trošak: 200,00 kn

              4. osnova broj UP/I-410-02/14-02/158, izdavatelja Grad/Općina, Grad B. – Gradsko vijeće, B.

- vjerovnik (1) G. B. na M., …, B. na M., OIB: …, zaprimljena 30.01.2015., glavnica: 700,00 kn, kamata: 73,21 kn, trošak: 200,00 kn. Datum prestanaka izvršenja: 04.08.2018.

              5. Potraživanja vjerovnika Financijske agencije Z., …, OIB: …, koja se odnose na naknade za provedbu/izvršenje osnova za plaćanje u ukupnom iznosu od 350,00 kn, po osnovama:

- osnova broj UP/I-415-02/2018-001/11811, iznos 175,00 kn

- osnova broj UP/I-410-02/14-02/158, iznos 175,00 kn.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijene su kao neosnovane žalba vjerovnika Republike Hrvatske i vjerovnika A. H. d.d. Z. i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 1606/2020-2 od 5. studenog 2020. dopušteno je predlagatelju izjavljivanje revizije zbog sljedećih pravnih pitanja:

              „Može li se potrošač smatrati poštenim u smislu odredaba Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" broj 100/15, 67/18), ako po rješenju suda nije dostavio popis svoje imovine, ako iz pribavljenih podataka o imovini proizlazi da je potrošač zaposlen i da ostvaruje stalna mjesečna primanja?“

odnosno

              „Može li se smatrati, u smislu odredbe čl. 79.c. st. 3. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" broj 100/15, 67/18), da potrošač koji redovito prima plaću, a računi su mu blokirani, nema imovinu koju je kao pošten potrošač bio dužan iskazati u popisu svoje imovine?“

 

4. Na temelju odredbe članka 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) vjerovnik Republika Hrvatska je podnijela reviziju protiv drugostupanjskog rješenja, zbog navedenih pravnih pitanja, predlažući da ovaj sud preinači pobijano rješenje i obustavi jednostavni postupak stečaja potrošača nad imovinom potrošača I. F., podredno predlaže ukidanje nižestupanjskih rješenja i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

 

5. Potrošač nije podnio odgovor na reviziju.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Na temelju odredbe članka 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. U ovom postupku Financijska agencija (dalje u tekstu: FINA) je 27. ožujka 2019. podnijela sudu prvog stupnja prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača, na temelju odredbe članka 79.d st. 1. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“, broj 100/15 i 67/18 - dalje u tekstu: ZSP) te je sud prvog stupnja utvrdio:

              - da potrošač u razdoblju duljem od 3 godine ima evidentirane tražbine (u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA) radi prisilnog ostvarenja, ukupnog iznosa neplaćene glavnice 13.652,19 kn te da postoje potraživanja ovrhovoditelja iz osnova koje je FINA prestala izvršavati prema članku 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 68/18) iznosa glavnice 700,00 kn pa da zbrojeni iznos glavnica po osnovama iz članka 79.a st. 2. i 3. Zakona o stečaju potrošača iznosi 14.352,19 kn,

              - da potrošač u Očevidniku osnova za plaćanje ima evidentirana potraživanja FINA-e po osnovi naknade za provedbu/izvršenje osnova za plaćanje po osnovi broj UP/I-415-02/2018-001/11811, iznos 175,00 kn i po osnovi broj UP/I-410-02/14-02/158, iznos 175,00 kn,

              - da potrošač na dan 5.veljače 2020. nema evidentiranu niti jednu osnovu koju je FINA prestala izvršavati sukladno zahtjevu ovrhovoditelja/ odluci nadležnog tijela (osnove povučene s izvršenja ),

              - da potrošač nije dostavio popis svoje imovine,

              - da provjerom podataka iz Zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra te podataka o imovini potrošača koje je FINA dostavila sudu u elektronskom obliku, nije utvrđeno postojanje imovine kod potrošača koja bi se mogla unovčiti,

              - da vjerovnici potrošača nisu u povodu poziva iz oglasa objavljenog na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova obavijestili sud o postojanju druge imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa,

              - da je potrošač u 2019. ostvario dohodak od nesamostalnog rada, u iznosu od 25.248,62 kune na ime plaće te neoporeziv primitak od 6.687,66 kuna na ime naknade za vrijeme spriječenosti za rad, u 2018. je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 16.666,56 kuna na ime plaće te u 2017. dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 2.808,00 kuna na ime plaće,

              - da u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova nije evidentiran kao vlasnik motornog vozila, nije evidentiran kao vlasnik pokretnina u evidencijama Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo i Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture te nema evidentiranih poslovnih udjela i vrijednosnih papira,

              - da potrošač ima pet računa otvorenih kod banaka, od kojih su tri računa blokirana te sredstva nisu izuzeta, jedan račun je zaštićen, sredstva su u potpunosti izuzeta od ovrhe, te je jedan račun s oznakom oročena sredstva/stambeni štedni ulog, novčani polog po viđenju, otvoren 6. svibnja 2008. do isteka uručenja, valuta HRK, blokiran, sredstva nisu izuzeta,

              - da neprekidna blokada potrošača na dan 5. veljače 2020. iznosi 2219 dana, dakle više od tri godine.

 

9. Na temelju takvog činjeničnog utvrđenja sud prvog stupnja je ocijenio da su ispunjene zakonske pretpostavke za otvaranje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača te da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 10.000,00 kn, stoga da postoje uvjeti iz odredbe članka 79. g st. 1. ZSP za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog stečajnog postupka nad imovinom potrošača.

 

10. Drugostupanjski sud također smatra da je vrijednost imovine potrošača manja od 10.000,00 kn, odnosno da potrošač ne posjeduje imovinu koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa te ističe da je utvrđeno da je potrošač u razdoblju od 2017. - 2019. primao plaću, međutim da su računi potrošača blokirani (ima otvoren zaštićeni račun), a potrošač nema druge imovine (pokretnine i prava) koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa i čija vrijednost je veća od 10.000,00 kn. Drugostupanjski sud smatra neosnovanim žalbene navode kojima se vjerovnici pozivaju na nepoštenje potrošača, s obzirom da se u situaciji kada se potrošač ne očituje na poziv FINA-e iz članka 79. b ZSP pa se smatra da je suglasan da se provede jednostavni postupak stečaja nad njegovom imovinom na temelju odredbe članka 79. c st. 2. ZSP, ne primjenjuje zakonska presumpcija o nepostojanju ovršive imovine potrošača. Sud smatra da činjenica da se u konkretnom slučaju potrošač nije očitovao na poziv FINA-e niti dostavio popis imovine ne upućuje na njegovo nepoštenje unatoč utvrđenju da je u određenom periodu ostvarivao dohodak od nesamostalnog rada-plaću. Sud drugog stupnja ocjenjuje da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo (članak 79. g. st. 1. i 4. ZSP).

 

11. U svezi poštenja odnosno nepoštenja potrošača ovaj sud dopustio je vjerovniku podnošenje revizije glede pravnih pitanja koja su naprijed naznačena.

 

12. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja odgovoriti da potrošač na temelju odredbe članka 79.b st. 1. i 2. ZSP popis svoje imovine mora dostaviti na poziv FINA-e, a ne prema rješenju suda. Ocjena je revizijskog suda da se u okolnostima konkretnog slučaja potrošač u smislu odredaba ZSP može smatrati poštenim, iako nije dostavio popis svoje imovine (a niti se očitovao u roku od 15 dana od dana dostave poziva) obzirom je sud provjerom utvrdio da ovršiva imovina potrošača ne postoji, već da postoje određena primanja koja su minimalna (uzimajući u obzir godišnja primanja, obzirom je primjerice u 2019. ostvario iznos od 25.248,62 kune na ime plaće te neoporeziv primitak od 6.687,66 kuna na ime naknade za vrijeme spriječenosti za rad, što na mjesečnoj razini iznosi 2.661,36 kuna) i uplaćuju se na zaštićeni račun. I sam ZSP je u odredbi članka 2. st. 2. ZSP propisao da poštenje potrošača utvrđuje sud uzimajući u obzir ponašanje potrošača prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje tijekom sudskog postupka i razdoblja provjere ponašanja, u skladu sa ZSP.

 

13. Prema tome, ocjena (pa time i odgovor na pitanje) je li potrošač pošten ili nije pošten ovisi o utvrđenjima u svakom konkretnom slučaju, jer je sud pri toj ocjeni dužan uzeti u obzir ponašanje konkretnog potrošača u odnosu na kojeg je postupak pokrenut.

 

14. U odnosu na drugo postavljeno pitanje valja odgovoriti da se u konkretnom slučaju potrošač može smatrati poštenim u smislu odredbe članka 79.c st. 3. ZSP, obzirom su sudovi utvrdili da nema imovinu te su mu primanja minimalna i isplaćuju se na zaštićeni račun.

 

15. U Zakonu o stečaju potrošača postoje presumpcije kada se smatra da potrošač nije pošten (članak 14. st.5., članak 79.i st. 3., članak 79.m, al.5. ZSP), međutim ne postoji izričita presumpcija da će se smatrati da potrošač nije pošten ako ne dostavi popis imovine. Utvrđivanje poštenja potrošača zakon je prepustio sudu (članak 2.st.2. ZSP). Upravo zato odgovori na pitanja o poštenju potrošača i ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

16. Presumpcija nepostojanja imovine potrošača primjenjuje se samo u situaciji kada je potrošač dao izričitu suglasnost za postupak ali nije popisao imovinu (članak 79.c st. 3. ZSP). U opisanoj situaciji ako sud utvrdi (vanjskim provjerama ili iz dokaza koje dostave vjerovnici) da ovršiva imovina postoji, navedenog potrošača smatrati će se nepoštenim.

 

17. Stoga se u konkretnom slučaju ne može smatrati da potrošač nije pošten (jer nije dao niti izričitu suglasnost niti je dostavio popis imovine), kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi pa ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnose pravna pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

18. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe članka 393. st. 1. ZPP, u vezi s člankom 400. st. 3. ZPP, odbiti reviziju tuženika.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.