- 1 -              Rev-x 374/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 374/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. D. iz S., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u S., protiv tuženika C. o. d.d. Z., P. S., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1426/2017-2 od 14. prosinca 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-245/13 od 6. veljače 2017., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio nalaganje tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade materijalne štete s osnove izgubljene zarade - izmakle koristi za razdoblje od studenog 2003. do prosinca 2014. iznos od 370.218,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose na način kako je to određeno izrekom presude prvostupanjskog suda i odbijen je zahtjev za isplatu rente od 1. siječnja 2015. pa nadalje u visini 3.385,00 kuna, mjesečno. Ujedno je odbijen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

2. Presudom drugostupanjskog suda odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presude, iste preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, podredno ukine pobijane presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, te imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi i nisu u suprotnosti sa izvedenim dokazima posebno provedenim vještačenju, kako to tvrdi tužitelj, pa pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

7.1. U odnosu na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. ZPP valja reći da iste tužitelj ne obrazlaže, pa ovaj sud takve neobrazložene razloge nije uzeo u razmatranje. Naime, revizija je samostalan pravni lijek pa pozivanje tužitelja na bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržanih u žalbi ovaj sud nije razmatrao.

 

7.2. Naime, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP-a na koji revident ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo iako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident.

 

7.3. Sud odlučuje u koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

7.4. Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su postupajući u skladu s citiranim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u ovom konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući provedene dokaze utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor.

 

7.5. Također, navodi revizije u kojima podnositelj u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenice, drugačije ocjenjuje provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenog u obrazloženju te odluke predstavljaju činjenične prigovore koje nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7.6. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu izgubljene zarade odnosno rente zbog izgubljene zarade.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da se temeljem ugovora o djelu koji je sklopljen dana 13. veljače 2003. između I. d.o.o. S. kao naručitelja i tužitelja kao izvršitelja, naručitelj obvezao za obavljene poslove pripomoći na gradilištu za razdoblje do 30. ožujka 2003. isplatiti tužitelju iznos u visini 3.000,00 kuna,

 

- da tužitelj nije dokazao da bi ostvario bilo kakvu zaradu nakon prestanka školovanja u drugom razredu obrtničke škole osim naprijed navedenog, niti radom na crno,

 

- da se prema obavijesti HZZO-a tužitelj vodio u evidenciji nezaposlenih osoba ali samo u razdoblju od 12. rujna 2003. do 31. ožujka 2006., a nakon toga da nikad nije bio prijavljen na Zavodu za zapošljavanje,

 

- da tužitelj nije evidentiran niti u prijavama HZMO-a radi sticanja prava na mirovinsko osiguranje,

 

- da tužitelj nije postavljao zahtjeve niti za priznavanje prava prednosti pri zapošljavanju osoba s invaliditetom kod Ureda državne uprave SDŽ,

 

- da prema obavijestima D. S., Ustanove za zapošljavanje, rad i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom od 28. rujna 2016. u evidencijama te pravne osnove nema podataka da bi se tužitelj istoj obraćao i aplicirao na programe zapošljavanja i profesionalnu rehabilitaciju,

 

- da je tužitelj s obzirom na smanjenje životnih radnih aktivnosti koje su procijenjene u visini 30-31%, s obzirom na svoj psihologijski status i lokomotorni status, bio nesposoban za poslove koji se nazivaju "poslovi s posebnim uvjetima rada", ali sa preostalom radnom sposobnošću da je valjano mogao obavljati sve druge poslove,

 

- da je s obzirom na svoju preostalu radnu sposobnost trebao pokrenuti postupak ishođenja rješenja kod Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi utvrđivanja preostale radne sposobnosti s mogućnošću prekvalifikacije u cilju zapošljavanja i ostvarenja prava osobe s invaliditetom, i to postupak preko liječnika primarne zdravstvene zaštite što neosporno isti nije pokrenuo,

 

- da prema mišljenju stalne sudske vještakinje tužitelj može raditi sve poslovi koji nisu poslovi s posebnim uvjetima na radu za koje se traži potpuno uredan psihologijski i lokomotorni status te

 

- da se tužitelj tijekom cijelog vremena ni prije povrjeđivanja (osim razdoblja do 30. ožujka 2003.) nije pokušao zaposliti u okviru svoje radne sposobnosti odnosno nakon završenog liječenja, u okviru svoje preostale radne sposobnosti.

 

10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelju, prema odredbi čl. 195. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) ne pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade, odnosno rente zbog izgubljene zarade, jer isti nije dokazao da se ne može zaposliti sa preostalom radnom sposobnošću, pa slijedom toga nije dokazao niti da ima gubitak na zaradu.

 

11. U reviziji se iznosi razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, revident smatra da mu pripada pravo na naknadu izgubljene zarade, odnosno rente zbog izgubljene zarade, budući je isti prije same prometne nezgode bio zaposlen na temelju ugovora o djelu na određeno vrijeme, a zbog posljedica same nezgode došlo do profesionalne nesposobnosti za rad i u konačnici nemogućnosti zaposlenja.

 

12. Suprotno navodima tužitelja pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da kod tužitelja, zbog posljedica prometne nezgode, nije došlo do gubitka opće radne sposobnosti, već je kod istoga preostala radna sposobnost kojom je mogao raditi na drugim poslovima. Činjenica da se tužitelj nije ni pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, da se nije prijavio na Zavodu za zapošljavanje u svrhu traženja posla, a u okviru preostale radne sposobnosti, da nije pokrenuo postupak kod Zavoda za vještačenje profesionalno rehabilitaciju zapošljavanja osoba s invaliditetom radi utvrđivanja preostale radne sposobnosti s mogućnošću prekvalifikacije u cilju zapošljavanja i ostvarivanja prava osoba s invaliditetom, ukazuje da tužitelj nije ništa poduzeo da spriječi nastanak štete u vidu izgubljene zarade, a kraj činjenice da je prema nalazu sudske vještakinje mogao raditi sve poslove koji nisu poslovi s posebnim uvjetima na radu za koje se traži potpuno uredan psihologijski i lokomotorni status, te tijekom cijelog vremena ni prije povrjeđivanja (osim za razdoblje do 30. ožujka 2003.) nije se pokušao zaposliti u okviru svoje radne sposobnosti odnosno nakon završenog liječenja, ukazuje da tužitelj nije ništa poduzeo da spriječi nastanak štete u vidu izgubljene zarade.

 

13. Stoga tužitelju kao oštećeniku koji se nakon nezgode, neovisno o tome je li prije toga bio u radnom odnosu ili ne, nije niti pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću ne pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade (tako i ovaj sud u Rev 378/11-3 od 15. svibnja 2013., Rev-x 1106/11-2 od 11. travnja 2012.).

 

14. Prema odredbi čl. 195. st. 1. ZPP tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Prema stavku 2. istog članka ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvoja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovora osoba duža je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu.

 

14.1. Prema stavku 3. istog članka pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

 

15. Imajući na umu činjenična utvrđenja u nižestupanjskom postupku, kao i sadržaj odredbe čl. 195. ZOO i prema shvaćanju ovog suda pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev jer nisu ispunjene pretpostavke za dosuđivanje predmetne naknade izgubljene zarade odnosno rente za izgubljenu zaradu. Naime, tužitelj nije dokazao da je prije povrjeđivanja ostvarivao zaradu koju bi gubio za vrijeme nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, a sve kraj činjenice da se nije pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, da nije ništa poduzeo da spriječi nastanak štete u vidu izgubljene zarade pa mu stoga osnovano ne pripada pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade u skladu s odredbom čl. 195. ZOO.

 

16. Kako nisu ostvareni revizijski razlozi valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.