- 1 -              Rev 448/2021-2

Broj: Rev 448/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika S. T. (u nastavku teksta: tužitelj) iz S. I. Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u S. I. Z., protiv tuženika-protutužitelja K. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnica S. P. M., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tužitelja za ponavljanje postupka pravomoćno završenog presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2826/12-47 od 29. travnja 2014. ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj Pr-2826/12-62 od 17. lipnja 2015., koji su potvrđeni presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1576/2014-2 od 17. ožujka 2015., koje su preinačene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1208/2015-4 od 23. svibnja 2017., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je u točki I. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđena nedopuštenom tuženikova odluka broj 5110/166 od 10. travnja 2009. kojom je tuženik dao tužitelju izvanredni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. studenoga 2005. i odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava od 6. svibnja 2009., te utvrđeno da radni odnos tužitelja nije prestao. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto poslovođe toplinskih i kompresorskih postrojenja sa pravima i obvezama po ugovoru o radu od 1. studenoga 2005., odnosno ukoliko kod tuženika više nema takvog mjesta, onda je poslodavac dužan vratiti tužitelja na poslove koji prema svojem sadržaju odgovaraju poslovima koje je tužitelj obavljao prije nedopuštenog prestanka radnog odnosa, pri čemu takvi poslovi ne mogu biti vrednovani manje od poslova koje je tužitelj obavljao prema postojećem ugovoru o radu, dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku da za razdoblje nezakonitog prestanka radnog odnosa isplati tužitelju naknadu bruto plaće u iznosu od 230.168,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenom u tom dijelu izreke. Točkom IV. i V. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju neoporezivi regres, uskrsnicu i božićnicu u ukupnom iznosu od 9.700,00 kn, kao i novčanu potporu radi smrti člana uže obitelji u iznosu od 3.000,00 kn, sve to s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenom u tom dijelu izreke. Točkom VI. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojemu se traži isplata naknade za prijevoz u iznosu od 26.770,00 kn te je u točki VII. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka od 34.062,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Posebnim rješenjem sadržanim u istoj odluci odbačena je protutužba na sudski raskid tužiteljeva ugovora o radu sa danom 10. travnja 2009.

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijene su žalbe stranaka i potvrđeni presuda i rješenje suda prvog stupnja.

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Revr-1208/2015-4 od 23. svibnja 2017. prihvatio reviziju tuženika i preinačio obje nižestupanjske presude na način da je tužbeni zahtjev odbio.

4. Tužitelj je prvostupanjskom sudu podnio prijedlog za ponavljanje postupka na temelju članka 421. stavak 1. točka 8. i 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/17 i 70/19 - dalje: ZPP).

5. Prvostupanjski sud održao je ročište za raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka (članak 428. stavak 1. ZPP), nakon čega je predmet dostavljen ovome sudu kao višem sudu, radi donošenja odluke.

6. Prijedlog za ponavljanje postupka nije osnovan.

7. Naime, tužitelj navodi da se odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1208/2015-4 od 23. svibnja 2017. temelji na rješenju o izvršenju Općinskog suda Sv. Ivan Zelina I-303/95 (novi broj Pu Ovr-1055/2016 Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru) koja je ukinuta rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Pu Ovr-1055/016 od 29. lipnja 2018., izvršenje (ovrha) u tom predmetu je obustavljeno i ukinute su sve provedene radnje, te je P. b. Z. d.d. naloženo vratiti novčana sredstava koja se nalaze na računu izdvojenih sredstava K. d.d. na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj I-3030/95 u iznosu od 188.684,73 kn na račun K. d.d. S obzirom na to, smatra da njegovo ponašanje vezano uz dug (ovrhu) nije bilo neprimjereno, odnosno da nije postojao razlog za opravdani otkaz.

7.1. Ujedno smatra, kako to iz obrazloženja prijedloga proizlazi, da ta odluka predstavlja novu činjenicu u smislu članka 421. stavak 1. točka 10. ZPP-a.

8. U presudi ovog suda poslovni broj Revr-1208/2015-4 ocijenjeno je da tužiteljevo neprimjereno ponašanje u svezi s postojećom ovrhom predstavlja opravdani razlog za otkaz u smislu članka 107. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05) jer može dovesti do gubitka povjerenja u takvog radnika, slijedom čega su preinačene nižestupanjske presude i odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu.

8.1. Dakle, presuda revizijskog suda ne temelji se na stanju koje samo po sebi proizlazi iz rješenja o ovrsi poslovni broj I-303/95, već na zaključku da je tužiteljevo ponašanje vezano uz taj ovršni postupak bilo toliko i tako neprimjereno da upravo ono predstavlja opravdani razlog za otkaz.

8.2. Slijedom toga, preispitivanje primjene materijalnopravnog prava u odnosu na zaključak o neprimjerenosti takvog ponašanja zbog nove okolnosti navedene u prijedlogu za ponavljanje postupka i u vezi s tim opravdanosti razloga za otkaz, na što zapravo tužitelj upire u prijedlogu, ne može biti osnovan razlog za ponavljanje postupka.

9. Stoga je, na temelju odredbe članka 428. stavak 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 27. travnja 2021.