- 1 -              I Kž 139/2020-5

 

 

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 139/2020-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića, Damira Kosa, Perice Rosandića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. V., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog K. V., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 8. studenog 2019. broj K-37/2019, u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

 

Žalba optuženog K. V. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi K. V. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. Na temelju istog zakonskog propisa utvrđena mu je kazna dugotrajnog zatvora dvadeset devet godina, a na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. optuženom K. V. opozvane su dvije uvjetne osude i to jedna izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru od 14. travnja 2017., broj K-7/2017., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11., te mu je za to djelo uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i druga izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru od 20. kolovoza 2018. broj K-273/2018., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. i članka 34. KZ/11. te mu je za to djelo uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci. Potom je uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženi K. V. osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora trideset godina. U tu kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 27. listopada 2018. pa nadalje.

 

2.  Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom K. V. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a najdulje tri godine.

 

3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) oštećena J. R. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnicu.

 

4. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 560. stavkom 1. i 2. ZKP/08., utvrđeno je da novčani iznos 11.000,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi K. V. ostvario kaznenim djelom iz članka 111. točke 4. KZ/11. pa je optuženiku naloženo da navedeni iznos isplati Republici Hrvatskoj u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

5. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1., 6. i 7. ZKP/08. optuženom K. V. je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka o čijoj će visini biti odlučeno naknadno posebnim pisanim rješenjem.

 

6. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik osobno i to u dva podneska, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i suđenje. Žalbu je podnio i branitelj optuženika, odvjetnik M. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno preinači i optuženiku izrekne blaža kazna.

 

7. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

8. Budući da se optuženikove osobne žalbe i žalba njegova branitelja sadržajno podudaraju u žalbenim osnovama i razlozima, bit će razmotrene kao jedna žalba optuženika.

 

9. Žalba optuženika nije osnovana.

 

10. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženi K. V. nalazi u tvrdnji da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, jer da tijekom cijelog postupka nije pronađeno niti utvrđeno sredstvo kojim bi navodno optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo. S obzirom na to da na takvom sredstvu nisu izuzeti ni utvrđeni bilo kakvi tragovi, time je, smatra, ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

 

10.1. Protivno iznesenoj žalbenoj tvrdnji, prema ocjeni ovoga suda, pobijana presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama pa tako i razloge o zaključku prvostupanjskog suda o sredstvu kojim je počinjeno inkriminirano kazneno djelo, bez obzira na to što ono nije pronađeno. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka nedvojbeno proizlazi da su ozljede kod oštećenice nastale udarcima nekog tupotvrdog bridovitog sredstva kao i udarcima stisnutom šakom i da je počinitelj upravo na taj način i tim sredstvima počinio kazneno djelo. Pritom također treba naglasiti da se daljnjom tvrdnjom iz žalbe da sa sredstva počinjenja kaznenog djela nisu izuzeti tragovi ne ostvaruje istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08. kako to pogrešno smatra žalitelj. Riječ je isključivo o činjeničnom pobijanju prvostupanjske presude. O tomu će se detaljnije raspraviti u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zato nije ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

 

10.2. Ovaj sud je pobijanu presudu u tom dijelu ispitao i po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Utvrdio je da prvostupanjski sud nije počinio neke druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

11. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje optuženik ističe da je u svojoj obrani kao počinitelje kaznenog djela označio druge osobe i to braću S. i osobu prezimena P., pa da je sud, iako on to u postupku nije predlagao, po službenoj dužnosti trebao provjeriti takvu obranu, a ne je u tom dijelu ignorirati. Nadalje, ističe da psihijatrijski vještak nije imao niti uzimao u obzir prilikom izrade psihijatrijskog nalaza podatke o količini alkohola i opojnih droga u krvi optuženika tempore criminis, a to je utjecalo na ukupne rezultate tog vještačenja, kao i na stanje ubrojivosti optuženika što je prvostupanjski sud propustio u potpunosti utvrditi, pa je u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Konačno, žalitelj navodi da na tijelu pokojne oštećenice nisu pronađeni bilo kakvi kontaktni biološki tragovi koji bi potjecali od optuženika. To sve upućuje na zaključak da on nije počinitelj kaznenog djela za koji je proglašen krvim.

 

11.1. U okviru istaknute žalbene osnove optuženik u stvari ne iznosi ništa novo što već nije bilo predmetom raščlambe i ocjene prvostupanjskog suda. Optuženik samo polemizira sa razlozima prvostupanjske presude i ocjenjuje rezultat provedenih dokaza. Razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na počinjeno kazneno djelo, ovaj sud smatra da optuženik istaknutim žalbenim navodima nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

11.2. Protivno navodima žalbe, prvostupanjski je sud na temelju pravilne ocjene obrane optuženika, iskaza svjedoka J. R., Ž. R., B. Č., K. H. i M. M., kao i na temelju provedenog sudskomedicinskog, psihijatrijskog, biološkog i vještačenja tragova tekstilnih vlakana, te na temelju medicinske dokumentacije za oštećenicu i dokumentacije Z. b. o korištenju bankomata, njihovom savjesnom i kritičnom ocjenom, kako svakog za sebe, tako i njihovom međusobnom odnosu, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne i važne činjenice inkriminiranog kaznenog djela. Za takva svoja utvrđenja je u obrazloženju presude iznio veoma opširne, logične i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

11.3. S pravom prvostupanjski sud ne prihvaća obranu optuženika kao vjerodostojnu. To se posebno odnosi na dio u kojem optuženik tvrdi da sa kaznenim djelom nema veze. Optuženik tvrdi da je inkriminirane večeri došao u kuću pokojne žrtve te istu zatekao kako leži na podu i da je još davala znakove života. Navodi da je tada na vratu osjetio pištolj, pa kad se okrenuo, vidio je dva Roma prezimena S. i osobu prezimena P., koji su ga tražili PIN bankovne kartice oštećene V. J. koju je on od prije znao. Potom je pod njihovom prijetnjom otišao na bankomat u B. i podigao 5.000,00 kuna i onda taj novac po povratku predao navedenim osobama koje su ga čekale u kući oštećenice. Međutim, takva je obrana u suprotnosti sa svim ostalim provedenim dokazima.

 

11.4.  Naime, ovdje prije svega treba naglasiti da iz iskaza svjedoka J. i Ž. R., kćeri i zeta pokojne oštećenice, nedvojbeno proizlazi da nitko od njih nije znao PIN od bankovne kartice oštećenice, jer ga ona nikom nije davala jer je sama odlazila na banku i podizala novac. Zato je neživotno i nelogično da bi broj računa oštećenica dobrovoljno dala optuženiku kao svom susjedu. To pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud kada osnovano ne prihvaća taj dio obrane optuženika kao vjerodostojan. Nadalje, s pravom prvostupanjski sud ne prihvaća ni onaj dio obrane optuženika u kojem navodi da je sljedećeg dana pod prijetnjom osoba po imenu S. otišao vlakom u Z., gdje su ga oni dočekali i predali mu neke paketiće s drogom koje je morao raznositi po gradu, nakon čega se vratio s novcem koji im je predao. Osim toga, pravilno prvostupanjski sud ne prihvaća  obranu optuženika da je i novac koji je digao s računa oštećenice tog dana zajedno s bankovnom karticom predao tim S., koji su mu tada naložili da mora priznati kazneno djelo, kao da ga je osobno počinio.

 

11.5. Ovakva obrana optuženika suprotna je ne samo personalnim dokazima iz spisa, nego i materijalnim dokazima koje prvostupanjski sud pravilno raščlanjuje te potom razumno ocjenjuje utvrđujući na njima odlučne činjenice. U tom smislu treba naglasiti da optuženik na pitanje suda odakle poznaje osobu prezimena P. odgovara da su je tako zvali S. koje inače površno poznaje iz poslova vezanih za drogu još od 2017. Međutim, na poziv suda da predoči detaljnije podatke o istovjetnosti tih osoba optuženik je odbio konkretnije odgovoriti.

 

11.6. Stoga je neosnovan i promašen prigovor iz žalbe optuženika da je sud po službenoj dužnosti trebao provjeravati njegovu obranu u dijelu koji se odnosi osobe S. i P. Naime, optuženik uopće nije predlagao ispitivanje navedenih osoba u tijeku postupka. To konkretno ne predlaže ni sada u žalbi, nego zapravo samo sumarno konstatira da je sud te dokaze trebao izvesti po službenoj dužnosti, radi provjere navoda njegove obrane. Pritom optuženik očito ne vodi računa o tome da je upravo on svojim postupanjem u tome ograničio sud jer nije dao bilo kakve konkretne i korisne informacije koja bi prvostupanjskom sudu bila osnova za utvrđivanje istovjetnosti navedenih osoba i za provođenje tih dokaza u smislu provjere njegove obrane. Međutim, za naglasiti je da je prvostupanjski sud na temelju brojnih drugih u postupku izvedenih dokaza vrlo iscrpno i detaljno provjeravao vjerodostojnost i navode cjelokupne optuženikove obrane i pravilno zaključio da ista nije vjerodostojna jer da je dana u isključivo cilju izbjegavanja vlastite kaznene odgovornosti. To u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

11.7. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno nalazi, a to niti optuženik ne osporava, da se upravo on nalazi na snimkama nadzornih kamera kako diže novac na bankomatu u B. Optuženik ne osporava niti dokumentaciju Z. b. iz koje proizlazi da su s računa oštećenice podizani novci na bankomatu u dva navrata i to ... 2018. i to u B. i Z. i da je baš on podizao novac. Osim toga, nesporno je da su u kanti za smeće koja se nalazila na dvorištu kuće u kojoj je optuženik živio pronađeni bankovni izvodi i računi oštećenice. Optuženik nije znao objasniti kako se to našlo u kanti, ali je naveo da on to sigurno nije bacio. Da je baš optuženik dizao novac i zadržavao ga upravo za sebe, te da ga nije predavao nikom drugom, po pravilnom zaključku prvostupanjskog suda proizlazi iz činjenice da je novac uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta prilikom uhićenja oduzet upravo od optuženika i to iznos 1.191,00 kunu koji je imao kod sebe te daljnji iznos 3.200,00 kuna koji je pronađen u jakni optuženika koja se nalazila u njegovoj putnoj torbi. Ova činjenična utvrđenja da je optuženik imao novaca kod sebe potvrđuju i svjedoci M. M. i I. B. koje je optuženik ... 2018. dočekao u Z. na glavnom željezničkom kolodvoru i koji su se s njim družili sve do podneva ... 2018. U tom je razdoblju optuženik sve financirao, sve dok ih toga dana nije presrela policija i uhitila optuženika u dolasku na perone glavnog željezničkog kolodvora u Z.

 

11.8. S druge strane sud je, na temelju provedenog vještačenja tragova tekstilnih vlakana, utvrdio da je na radnim rukavicama i kapi koji su izuzeti iz putne torbe optuženika izdvojeno ukupno sedam tekstilnih vlakana kakva se nalaze na donjem dijelu trenirke žrtve V. J. Iz zapisnika o provedenom biološkom vještačenju proizlazi da su analizom tragova krvi na lijevoj tenisici optuženika i majici optuženika pronađeni DNA profili koji odgovaraju profilu žrtve V. J. Osim toga i na tragovima krvi izuzetih na plahtama iz kuće oštećenice pronađeni su DNA profili koji u potpunosti odgovaraju profilu optuženika, iako iz njegove obrane, a kako to logično nalazi i povezuje prvostupanjski sud, nedvojbeno proizlazi da on u kući oštećenice nije bio niti u jednoj drugoj prostoriji, osim hodnika i kupaonice. Ovakva detaljna utvrđenja prvostupanjskog suda i po ocjeni ovoga suda upućuju na nelogičnost, neživotnost i nevjerodostojnost optuženikove obrane.

 

12. Nadalje, treba reći da na temelju provedenog sudskomedicinskog vještačenja prvostupanjski sud utvrđuje da je žrtva V. J. u inkriminiranom događaju zadobila ozljede različitih organskih sustava. Riječ je o ozljedama u području glave, trupa i udova. Što se tiče nastanka samih ozljeda, sud zaključuje da su ozljede glave nastale udarcem nekim tupotvrdnim sredstvom, a to odgovara i udarcima stisnutom šakom. Za njihov nastanak bila su potrebna dva udarca sile slabog intenziteta. Ozljede trupa oštećenice nastale su kao posljedica pritiska na prednju stranu prsnog koša s posljedičnim razvojem afiksije, a riječ je o teškom narušenju zdravlja. Te ozljede odgovaraju pritisku koljenima od strane druge osobe. Ozljede oštećenice na području udova nastale su kao posljedica hvatanja i pritiska prstima od strane druge osobe. Većina ozljeda nastala je dok je oštećenica bila u ležećem položaju. Pritom točno vrijeme trajanja bolova koje je oštećenica trpjela nije bilo moguće precizno utvrditi. Iz nalaza vještaka psihijatra proizlazi da je optuženik tempore criminis bio zbog disocijalnog poremećaja ličnosti smanjeno ubrojiv, ali ne bitno.

 

13. Iz tako provedenih dokaza prvostupanjski sud pravilno i osnovano zaključuje da je u kuću žrtve V. J. došla osoba koju je oštećenica poznavala te mu otvorila vrata. Ovo jer su ulazna vrata u trenutku dolaska svjedoka Ž. R. (zeta oštećenice) pred kuću oštećenice bila zaključana odnosno nisu bila provaljena. Prvostupanjski sud nadalje osnovano zaključuje da niti iz jedne utvrđene okolnosti ne proizlazi da bi žrtva poznavala „navodnu“ braću S. i osobu P. i da bi im otvorila vrata. Prvostupanjski sud pravilno otklanja obranu optuženika u dijelu gdje tvrdi da je čuo vrisak i da je potom došao u kuću oštećenice. Jednako tako prvostupanjski sud osnovano smatra neuvjerljivim njegov iskaz da bi tri osobe u kući čekale da optuženik uđe u kuću i da pritom vidi oštećenu kako leži u kupaonici, potom da bi čekale da on klekne pored oštećenice i da skine odjeću s gornjeg dijela tijela, stavi majicu pod glavu oštećenice, pa da tek onda pristupe optuženiku na način da mu prislone pištolj na potiljak. Da je u tom dijelu obrana optuženika nevjerodostojna i proturječna sama sebi pravilno zaključuje prvostupanjski sud na temelju njezine detaljne raščlambe. Pravilno utvrđuje da majica koju je optuženik navodno stavio pod glavu oštećenice nije, kako je to tvrdio u obrani, pronađena u njegovoj putnoj torbi, nego je pronađena u kući u kojoj je živio, a na njoj su također pronađeni DNA tragovi žrtve V. J. Jednako tako, prvostupanjski sud s pravom ocjenjuje nevjerodostojno dio obrane optuženika u kojoj navodi da je žrtvu zatekao da leži na leđima i da je hroptala, jer iz zapisnika o očevidu i fotoelaborata proizlazi da je žrtva pronađena u ležećem položaju potrbuške.

 

14. Da je obrana optuženika neuvjerljiva, neživotna i nelogična prvostupanjski sud pravilno zaključuje iz daljnjih okolnosti. Tako prema tragovima nađenim na plahti u spavaćoj sobi žrtve, gdje optuženik tvrdi da nije bio, sud pravilno zaključuje da su oni nastali kada je optuženik pretraživao kuću oštećenice da bi pronašao novac, a ti su tragovi nastali premještanjem ormara i plahti iz ormara. Nadalje, da je optuženik počinitelj kaznenog djela sud pravilno zaključuje na temelju nedvojbene okolnosti da je slao poruke na mobitel svojim prijateljima K. H. i M. M. U tim je porukama optuženik tražio od njih da kažu, ako ih netko za njega pita, da je na moru. To navedeni svjedoci detaljno potvrđuju. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da optuženik nije imao nikakvog razloga za traženje lažnog alibija, ako zapravo nije počinitelj kaznenog djela.

 

15. Suprotno obrani optuženika, prvostupanjski je sud na temelju svih u postupku provedenih dokaza osnovano zaključio da je u inkriminirano vrijeme upravo optuženik ušao u obiteljsku kuću oštećenice, srušio je na pod pa je za vrijeme dok je ležala na leđima pritisnuo je koljenima u predjelu prsnog koša te joj zadao najmanje dva udarca šakom u glavu i najmanje dva udarca tupotvrdim bridovitim predmetom po čelu. Potom joj je rukom prekrio nos, a koljenima gnječio prsni koš, pa kad se žrtva onesvijestila, okrenuo je potrbuške, pritisnuo je koljenima u predjelu gornjeg dijela leđa te joj zadao još najmanje sedam udaraca u zatiljni dio glave tupotvrdim bridovitim sredstvom. Takva dinamika događaja proizlazi iz provedenog sudskomedicinskog vještačenja u odnosu na utvrđen način i mehanizam nastanka ozljeda koje je zadobila žrtva V. J., a koje ozljede u cijelosti potvrđuje i zapisnik o provedenoj obdukciji. Takvo postupanje optuženika, prema pravilnom zaključku prvostupanjskog suda, sadrži u sebi sve objektivne i subjektivne elemente kaznenog djela teškog ubojstva. U subjektivnom smislu prvostupanjski sud osnovano smatra da je optuženik postupao s izravnom namjerom. To proizlazi iz načina njegovog postupanja i mehanizma nastanka ozljeda koje su utvrđene kod oštećenice.

 

16. Da je upravo optuženik počinitelj kaznenog djela teškog ubojstva iz koristoljublja proizlazi i iz daljnje pravilne raščlambe suda o okolnostima i činjenicama iz kojih proizlazi da je prilikom uhićenja optuženika od njega oduzeto 1.191,00 kuna, a u jakni koja se nalazila u putnoj torbi optuženika na Glavnom kolodvoru pronađeno je 3.200,00 kuna. Svjedoci M. M. i I. B., kao i optuženik u obrani, naveli su da je optuženik podigao založeni „Playstation“ za 800,00 kuna te da je u N. Z. kupio marihuanu za 300,00 i speed za 250,00 kuna. Kada se tim iznosima pridoda, a nesporno je da je optuženik kupio joystick za 329,00 kuna i igricu „Playstation“ za 195,00 kuna, to sveukupno prelazi iznos 6.000,00 kuna. Kada se to sve poveže s tvrdnjama svjedoka M. i B. da je za njih troje optuženik plaćao sve troškove u Z., tada prvostupanjski sud s pravom ne prihvaća tezu iz obrane da je optuženik sa sobom ponio svoju ušteđevinu 4.500,00 kuna, jer iznos koji je pronađen kod njega poprilično premašuje iznos njegove navodne ušteđevine. Pravilan je zaključak suda da je riječ o novcu koji potječe od počinjenja kaznenog djela, jer je optuženik u dva navrata na bankomatu sa računa oštećenice podigao ukupno 10.000,00 kuna, a to ni optuženik ne osporava.

 

17. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud pravilno zaključuje o kvalifikatornoj okolnosti kaznenog djela iz članka 111. točke 4. KZ/11., a koja se odnosi na koristoljubive motive optuženika pri počinjenju kaznenog djela, smatrajući da optuženik upravo s tim motivom dolazi u kuću žrtve pa je usmrćuje radi pribavljanja materijalne koristi.

 

18. Stoga prigovori iz žalbe da tijekom postupka nije pronađeno sredstvo počinjenja djela i da na tijelu pokojne žrtve nisu pronađeni tragovi DNA optuženika, po ocjeni ovoga suda, ne dovode u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda. Stoga činjenično stanje nije ostalo nepotpuno utvrđeno. Na takav zaključak ovoga suda ne utječe ni tvrdnja iz žalbe da psihijatrijski vještak prilikom davanja nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir podatke o količini droge i alkohola u krvi optuženika, jer je nakon provedenog psihijatrijskog vještačenja provedeno i dopunsko vještačenje pri čemu su uzete u obzir sve dostupne okolnosti. Vještak je ostao kod svojeg ranijeg nalaza i mišljenja da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno.

 

19. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je savjesnom i potpunom raščlambom izvedenih dokaza navedenih u obrazloženju presude za svoja utvrđenja iznio jasne i uvjerljive razloge. To se posebno odnosi i na neuspjeli pokušaj optuženika da lažnim alibijem dovede u sumnju pravilna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda. Zato žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

20. Na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio odgovarajuće odredbe kaznenog zakona te je djelatnost optuženika u odnosu na oštećenicu pravno označio kao kazneno djelo teškog ubojstva iz koristoljublja, opisano u članku 111. točke 4. KZ/11.

 

21. Nije u pravu optuženi K. V. kada tvrdi da mu je prvostupanjski izrekao prestrogu kaznenu sankciju.

 

21.1. Naime, prvostupanjski je sud optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja. Te je okolnosti pravilno vrednovao. Preocjena tih okolnosti za koju se zalaže optuženik nije osnovana. Naime, prvostupanjski je sud optuženiku pravilno uzeo kao olakotno činjenicu da je odrastao u disfunkcionalnoj obitelji, njegovu mlađu životnu dob i okolnost da je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv. Kao otegotno pravilno je ocijenjeno da je ranije osuđivan i to za imovinska kaznena djela. Tim motivom je obilježeno i za koji je proglašen krivim. To upućuje da on kontinuirano čini kaznena djela radi stjecanja protupravne imovinske koristi. Također je kao otegotno cijenjeno da je optuženik kazneno djelo počinio prema osobi koju je poznavao od najranije mladosti, a žrtva bila u dobi od 76 godina. Višestrukost i brojnost nanesenih ozljeda oštećenici što upućuje na upornost u počinjenju djela kao i izniman stupanj kriminalne količine također je pravilno cijenjeno kao otegotno.

 

21.2. Stoga, uzimajući u obzir sve tako utvrđene okolnosti, prvostupanjski je sud optuženiku za počinjeno kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. pravilno utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora dvadeset i devet  godina. Potom mu je na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. pravilno opozvao i dvije uvjetne osude i to jednu iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zlataru zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11. iz koje mu je kao utvrđena uzeta kazna zatvora u trajanju šest mjeseci i drugu iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zlataru zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 34. KZ/11. iz koje mu je kao utvrđena uzeta kazna zatvora deset mjeseci, jer je aktualno kazneno djelo počinjeno u vremenu provjeravanja iz obje uvjetne osude. Optuženik K. V. je uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. pravilno osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora trideset godina. Tako odmjerena i izrečena jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora i prema ocjeni ovoga suda primjerena je stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti kaznenog djela ta kazna može ostvarivati svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. pa blaže kažnjavanje za koje se zalaže optuženik nije osnovano.

 

22. Slijedom navedenog, a budući se i odluka o izrečenoj sigurnosnoj mjeri iz članka 69. KZ/11., temelji na valjanoj primjeni zakona, te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08. na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 27. travnja 2021.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove drugostupanjske presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od dana dostave njenog prijepisa. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Zagrebu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj u trećem stupnju odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.