- 1 -              Rev-x 722/2017-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 722/2017-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici T. G. i L. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i K. u Z., protiv tuženice H. p. b. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-877/09-3 od 11. prosinca 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5489/04-39 od 18. lipnja 2008., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-877/09-3 od 11. prosinca 2012. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5489/04-39 od 18. lipnja 2008., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se naloži tuženici isplatiti mu 1.642.731,49 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2002., te mu nadoknaditi trošak parničnog postupka.

 

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5489/04-39 od 18. lipnja 2008.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijane presude sukladno iznesenim revizijskim navodima uz obvezivanje tuženice da mu nadoknadi i trošak revizijskog postupka, a podredno predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženica osporava osnovanost podnesene revizije i predlaže odbiti podnesenu reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze u iznosu od 1.642.731,49 kn nastalu zbog neurednog i neažurnog obavljanja poslova tuženice. Zahtjev se temelji na tvrdnji da je tuženica povrijedila ugovornu obvezu preuzetu ugovorom o poslovnoj suradnji, jer da tuženica nije pravovremeno osigurala potrebna sredstva osiguranja kredita, već je bez odgovarajuće provjere zemljišnoknjižnog izvatka prihvatila kao osiguranje kredita nepodobnu nekretninu s neriješenim upisom vlasništva.

 

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP-a).

 

8. U postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a, a na koju povredu u reviziji ukazuje tužitelj, jer se drugostupanjski sud očitovao na žalbene navode tužitelja koji su od odlučnog značaja o počinjenju povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

 

9. Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a, niti je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili:

 

- da su stranke 16. veljače 1999., zaključile Ugovor o poslovnoj suradnji na zajedničkom financiranju poduzetničkih pothvata i obavljanju komisionih bankarskih poslova i usluga, a 23. prosinca 1999., i Dodatak tom ugovoru,

 

- da je tuženica za tužitelja obavljala poslove koji se odnose na realizaciju Uredbe o uvjetima odobravanja kredita i zajmova određenih pravnih osoba, Uredbe o dopuni Uredbe o uvjetima odobravanja kredita i zajmova određenih pravnih osoba i Odluke o uvjetima i načinu korištenja kredita za poticanje zapošljavanja,

 

- da je tužitelj Odlukom od 27. listopada 1999. društvu M. p. d.o.o. odobrio kredit u iznosu od 1.500.000,00 kn, s time da je za osiguranje kredita, između ostalog, trebalo zasnovati založno pravo na nekretnini procijenjene vrijednosti najmanje u visini odobrenog kredita uvećanog za kamatu,

 

- da je iz zemljišnoknjižnog izvatka od 14. listopada 1999. vidljivo da je u pod brojem Z-6082/98 bila upisana plomba koja se odnosila na zaprimljeni prijedlog V. M. c/a M. M. i dr. radi darovanja koji nije bio konačno riješen,

 

- da je 18. listopada 1999. tuženica s društvom M. p. d.o.o., kao korisnikom kredita i s V. M. te M. M. kao jamcima platcima, zaključila  Ugovor o dugoročnom kreditu broj …

 

- da je 18. listopada 1999. tuženica s društvom M. p. d.o.o., kao dužnikom te s J. M., M. M. i V. M. kao zalogodavcima koji su suvlasnici svaki u 1/3 dijela nekretnine kč.br.3367/14, zk.ul. 1248 k.o. B. D., u naravi oranica, zaključila Sporazum o osiguranju potraživanja.

 

11. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz zaključak da tužitelj nije dokazao štetu, jer da je tek sklapanjem Dodatka ugovora između parničnih stranaka 23. prosinca 1999. (nakon sklapanja Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju potraživanja) bila propisana obveza tuženice u odnosu na tužitelja da osiguranja kredita provodi upisom hipoteke odnosno nadhipoteke u zemljišnoj knjizi. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao u čemu bi se sastojala protupravna štetna radnja tuženice, kao niti uzročno-posljedičnu vezu između radnje tuženice i nastale štete; da postojanje zabilježbe na zemljišnoknjižnom izvatku ne znači i konačni upis vlasništva, pa da je tužitelj mogao pokrenuti ovršni postupak na temelju ovršne isprave – Sporazuma o osiguranju potraživanja od 18. listopada 1999. radi naplate spornog potraživanja.

 

12. Drugostupanjski sud je također zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, ali iz drugih razloga zaključujući da neovisno o tome je li ili nije postojala obveza tuženice da osigurava kredit upisom založnog prava u trenutku kada je sklopljen Ugovor o dugoročnom kreditu između tuženice i društva M. p. d.o.o. te V. M. i M. M., da ponašanje tuženice nije u uzročnoj vezi s nastalom štetom, jer da je do štete tužitelju došlo jer korisnik kredita nije kredit vratio, dok okolnost što hipoteka radi osiguranja tog kredita nije upisana u zemljišne knjige, sama po sebi ne bi dovela do otklanjanja štetne posljedice, jer u postupku nije utvrđeno da bi u situaciji da je hipoteka bila upisana tužitelj mogao ostvariti naplatu kredita od založene nekretnine koju činjenicu tužitelj u činjeničnim navodima niti ne navodi niti dokazuje.

 

13. U odnosu na tvrdnje o nepostojanju uzročne veze između povrede ugovorne obveze i nastale štete tužitelj ističe da je pogrešno shvaćanje drugostupanjskog suda da je do štete tužitelju došlo što korisnik kredita nije vratio kredit tužitelju, već iz razloga što kredit nije bio adekvatno osiguran, jer da je kredit bio uredno i prema odredbama Ugovora o poslovnoj suradnji i Odluci tužitelja, osiguran kvalitetnim založnim pravom na nekretnini koja je dostatna za namirenje kredita, tužitelj bi svoj dospjeli kredit, nakon što mu ga korisnik kredita ne bi namirio, namirio u cijelosti ili barem djelomično iz predmeta osiguranja, a upravo tome i služe instrumenti osiguranja tj. da osiguraju tražbinu kreditora u slučaju dospjelosti neplaćanjem. Stoga u konkretnom slučaju, prema adekvatnoj teoriji uzročnosti, postoji uzročna veza između štetne radnje-nepravilnog postupanja tuženice i štete (nemogućnosti naplate kredita iz predmeta osiguranja, zbog nepravilnog postupanja tuženika.

 

14. Prema ocijeni ovoga suda preuranjen je zaključak drugostupanjskog suda o nepostojanju uzročno-posljedične veze između nastale štete i štetne posljedice.

 

15. Za odgovor na odlučno pitanje je li tuženica, u ovom slučaju, svoju ugovorom preuzetu obvezu prema tužitelju ispunila, bilo je potrebno kroz sadržaj odredbe čl. 2. Ugovora o poslovnoj suradnji stranaka od 16. veljače 1999., ali i kroz ostale provedene dokaze (Analiza kreditne sposobnosti od 14. rujna 1999., Odluka tužitelja o odobrenju kredita od 27. rujna 1999., Sporazum o osiguranju potraživanja od 18. listopada 1999. osobito čl. 5. prema kojem stranke dozvoljavaju osnivanje nadhipoteke u korist tužitelja, te čl. 2. kojim je preslika zemljišnoknjižnog izvatka od 14. listopada 1999. sastavni dio  Sporazuma, te zemljišnoknjižni izvadak od 19. ožujka 2002.) utvrditi koje je sve obveze tuženica preuzela te je li u trenutku davanja ocjene o kreditnoj sposobnosti tužitelja postojala zabilježba o zaprimljenom prijedlogu radi upisa darovanja (Z-6082/98) i potom ocijeniti je li tuženica u konkretnom slučaju postupala s dužnom pažnjom - pažnjom dobrog stručnjaka, koja se za predmetni pravni posao, zahtijeva od nalogoprimca te je li postojala nemogućnost provedbe predmetnog založnog prava s obzirom na upisanu zabilježbu.

 

16. Naime, iz sadržaja samog Ugovora o poslovnoj suradnji stranaka proizlazi, između ostaloga, da je tuženica preuzela obvezu donošenja ocjene o kreditnoj sposobnosti tražitelja kredita u roku od osam dana od preuzimanja zahtjeva, da provede obradu kreditnog zahtjeva, da iznese ocjenu kreditne sposobnosti tražitelja kredita, prikupi traženu dokumentaciju i osigura kredit založnim pravom na nekretnini ugovorene vrijednosti za namirenje tužiteljeve tražbine.

 

17. Zbog pogrešnog pravnog pristupa da ponašanje tuženice nije u uzročnoj vezi s nastalom štetom, nižestupanjski sudovi nisu raspravili odlučne okolnosti o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja i to: 1.) je li tuženica provela adekvatnu i kvalitetnu obradu predmetnog kreditnog zahtjeva i je li u trenutku obrade kreditnog zahtijeva te analize kreditne sposobnosti postojala zabilježba plombe na predmetnoj nekretnini koja nesporno nije bila konačno riješena kao i pitanje učinka takve zabilježbe te 2) ocijeniti je li tuženica postupala s pažnjom dobrog privrednika (čl. 776. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO)) koji se stupanj pažnje zahtijeva za ugovor o komisiji i je li time povrijedila svoju ugovornu obvezu, tim više što je upravo temeljem navedenog prijedloga tuženice, tužitelj donio odluku o odobravanju kredita, a u prijedlogu je tuženica predložila tužitelju da odobri kredit korisniku u iznosu od 1.500.000,00 kn.

 

18. U ponovnom postupku, imajući na umu razloge sadržane u obrazloženju ovog rješenja, o zahtjevu tužitelja potrebno je donijeti novu odluku.

 

19. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.

 

20. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.