- 1 -              Rev 1844/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1844/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, protiv tuženika Ž. T., OIB ..., iz K., ..., sada u Kaznionici L., ..., kojeg zastupa punomoćnica G. G., odvjetnica u Z. i tuženika T. P., OIB ..., iz D., ..., sada u Kaznionici L., ..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u O., radi isplate, odlučujući o revizijama tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2216/16 od 24. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj P-1861/2015-7 od 14. travnja 2015., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizije tuženika odbijaju se kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da tužiteljici solidarno isplate 409.291,69 kn s pripadajućom kamatom kako je to pobliže naznačeno u izreci presude (točka I. izreke). Naloženo je tuženicima da solidarno naknade tužiteljici troškove parničnog postupka od 15.500,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude oba tuženika podnijela su revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud prihvati revizije tuženika, preinači drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova revizije.

 

4. Na revizije nije odgovoreno.

 

5. Revizije nisu osnovane.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a. ZPP).

 

7. Revident T. P. uopćeno ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP ne obrazlažući u čemu pronalazi navedenu povredu. Sukladno odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

8. Revident Ž. T. ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 12. st. 3. ZPP jer da nije dokazano da je isključivom radnjom tuženika Ž. T. nastala ozljeda J. K., odnosno da nije Ž. T. izvršio štetnu radnju niti je proglašen krivim za ozljeđivanje J. K.

 

8.1. Prema čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Pravomoćnom kaznenom presudom Županijskog suda u Osijeku broj Krz-48/10 od 13. lipnja 2011. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-802/11-7 osuđeni T. P. i Ž. T. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, i to između ostalog i jer su kao pripadnici Voda vojne policije, 76. samostalnog bataljuna Zbora narodne garde u studenom 1991. doveli, uhitili i zatvorili J. K. u improvizirani zatvor u podrumu ribarske kolibe s tim da je 18. studenog 1991. T. P. tukao J. K., a kasnije ga mučio i na nožne prste mu zavezao žicu i spojio s induktorom tako da se J. K. tresao do iznemoglosti, a da ga je 23. studenog 1991. Ž. T. tukao gumenom palicom na temelju čega su nižestupanjski sudovi zaključili da iz pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku broj Krz-48/10 od 13. lipnja 2011. proizlazi da su tuženici Ž. T. i T. P. kao vojne osobe namjerno počinile štetu i nanijele ozljede J. K.

 

8.2. Budući da iz izreke pravomoćne osuđujuće presude proizlazi da su za ozljeđivanje J. K. krivi T. P. i Ž. T. nižestupanjski su sudovi pravilno primjenjujući čl. 12. st. 3. ZPP zaključili o odgovornosti tuženika za štetu uzorkovanu J. K., a time i regresnoj odgovornosti prema tužiteljici.

 

9. Stoga nije osnovan revizijski prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 12. st. 3. ZPP.

 

10. Predmet spora je regresni zahtjev tužiteljice da joj tuženici solidarno isplate 409.291,69 kn koji iznos je tužiteljica isplatila oštećeniku J. K. na ime naknade štete učinjene od pripadnika hrvatskih oružanih snaga.

 

10.1. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

              - da su tuženici, kao što je gore navedeno, pravomoćnom kaznenom presudom Županijskog suda u Osijeku broj Krz-48/10 od 13. lipnja 2011. osuđeni zbog počinjenja krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, i to između ostalog i jer su kao pripadnici vojne policije u studenom 1991. doveli, uhitili i zatvorili J. K. u podrumu ribarske kolibe, da je 18. studenog 1991. T. P. tukao i mučio J. K., a  23. studenog 1991. Ž. T. je tukao J. K. gumenom palicom,

 

              - da je presudom Općinskog suda u Daruvaru broj P-165/12-124 od 26. veljače 2014. koja je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1011/2014-2 od 29. siječnja 2015. utvrđena odštetna odgovornost Republike Hrvatske za štetu učinjenu J. K. od strane pripadnika hrvatskih oružanih snaga,

 

              - da je tužiteljica temeljem navedene presude isplatila oštećeniku J. K. ukupan iznos od 409.291,69 kn.

 

11. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje: ZOO/05) zaključivši da tužiteljica kao poslodavac koja je oštećeniku J. K. popravila štetu ima pravo zahtijevati od tuženika, kao svojih zaposlenika u vrijeme štetnog događaja, naknadu troškova popravljanja štete, a koja šteta je po pravomoćnoj osuđujućoj presudi kaznenog suda namjerno prouzročena od strane tuženika. Prvostupanjski sud je utvrdio da u smislu čl. 1061. st. 1. ZOO nisu postojali razlozi koji isključuju odgovornost tuženika kao zaposlenika tužiteljice, jer navode tuženika da je do ratnog zločina protiv civilnog stanovništva došlo zbog propusta zapovjednog vrha oružanih snaga ne potvrđuje predmetna pravomoćna presuda kaznenog suda jer su u njoj osuđeni isključivo neposredni počinitelji kaznenog djela, tuženici, vojnici bez čina, a ne i zapovjednici (D. K. i D. Š.) postrojbe koje su tuženici bili pripadnici.

 

12. Drugostupanjski je sud potvrdio prvostupanjsku presudu zaključivši da je pravilan zaključak o osnovanosti regresnog zahtjeva, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalnopravne odredbe jer je regresnu odgovornost tuženika prema tužiteljici potrebno raspraviti temeljem odredbi tada važećeg preuzetog Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“ broj 53/91 dalje ZSOS), a ne prema odredbama ZOO/05 na koje se pozvao prvostupanjski sud. Ocijenio je da prema čl. 218. ZSOS za štetu koju vojna osoba u vezi s obavljanjem službe počini trećoj osobi odgovara Republika Hrvatska s tim što Republika Hrvatska ima pravo tražiti naknadu iznosa isplaćenog trećim osobama samo ako je vojna osoba štetu počinila namjerno ili iz krajnje nepažnje, a takav zahtjev  prema vojnog osobi zastarijeva u roku od 6 mjeseci od dana isplate.

 

13. Revizijski navodi revidenta Ž. T. da nije bio pripadnik Hrvatske vojske, već da je bio dobrovoljac i da nije primao naknadu od tuženice pa tuženica nije za njega morala odgovarati prema odredbama Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih snaga i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata („Narodne novine“ broj 117/03 - dalje: ZORH) slijedom čega da nema ni pravo regresa, neosnovani su jer suprotno proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih presuda da su tuženici bili pripadnici vojne policije, 76. samostalnog bataljuna Zbora narodne garde. Navodi kojima se pobijaju utvrđenja nižestupanjskih sudova nisu dopušteni sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

 

13.1. Revidenti navode da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer da tužiteljici ne pripada pravo regresa iz čl. 1061. st. 3. ZOO budući da tuženici nisu odgovorne osobe za štetu, već da je za štetu odgovorna sama tužiteljica.

 

13.2. Prema čl. 1061. st. 3 ZOO poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je ovaj štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Budući da su tuženici pravomoćnom kaznenom presudom osuđeni za predmetnu štetu, a tužiteljica je isplatila oštećeniku navedeni iznos s osnove štete, tužiteljica kao poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od tuženika, kao zaposlenika u vrijeme štetnog događaja, naknadu troškova popravljanja štete sukladno čl. 1061. st. 3. ZOO.

 

13.3. Navodi revidenta T. P. da ga nitko od nadređenih nije spriječio, niti pokušao spriječiti u obavljanju štetnih radnji kojima je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva te da je do istog došlo zbog propusta zapovjednog kadra, su navodi kojim se preispituje utvrđeno činjenično stanje što u reviziji nije dopušteno sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

 

13.4. Neodlučni su navodi revidenta da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo samo  zato jer se drugostupanjski sud pozvao na odredbe ZSOS, koji je lex specialis u konkretnom slučaju i koji regresnu odgovornost regulira identično odredbama Zakona o obveznim odnosima (čl. 1061. st. 1. ZOO/05) na primjenu kojih odredbi upućuje.

 

14. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

15. Stoga su na temelju čl. 393. ZPP revizije tuženika odbijene kao neosnovane.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.