- 1 -              Rev 706/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 706/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. R. iz K., kojeg zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. l. s., Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-2194/13-2 od 26. studenog 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1308/09-37 od 26. kolovoza 2013., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-2194/13-2 od 26. studenog 2015. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1308/09-37 od 26. kolovoza 2013. i sudi:

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1308/09-37 od 26. kolovoza 2013.

 

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak revizije u iznosu od 2.955,00 kuna, u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tuženik dužan platiti tužitelju iznose od 35.200,00 kuna, 2.250,00 kuna, 523,80 kuna, 25.909,00 kuna i 2.785,99 kuna, sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i trošak postupka (toč. I.). Ujedno je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku parnični trošak od 10.678,50 kuna (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužitelja, te je preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 35.200,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kako je pobliže navedeno u izreci presude suda drugog stupnja, na ime naknade imovinske štete i to za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.250,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, iznos od 523,80 kuna na ime naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te na ime naknade imovinske štete za uništeni motocikl i motorističku opremu iznos od 14.578,39 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. S preostalim dijelom zahtjeva tužitelj je odbijen. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju parnični trošak od 19.242,49 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. I.), kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.562,00 kuna (toč. II.).

 

3. Protiv presude drugostupanjskog suda tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi 13. travnja 2008. kada je na motocikl, kojim je upravljao, naletila divljač.

 

8. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev obzirom je u konkretnom slučaju do nezgode došlo na državnom otvorenom lovištu, koje je u vlasništvu Republike Hrvatske, jer je tuženiku rješenjem Ministarstva ... od 26. ožujka 2008. povjereno samo izvršavanje mjera uzgoja i zaštite divljači u tom lovištu, do okončanja javnog natječaja za davanje u zakup odnosno u koncesiju tog državnog otvorenog lovišta.

 

Naime, sud prvog stupnja zaključio je da tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bio lovoovlaštenik sukladno odredbama čl. 83. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 140/05 dalje: ZL), te da stoga nije pasivno legitimiran u ovom postupku.

 

9. Odlučujući povodom žalbe tužitelja sud drugog stupnja je pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP preinačio presudu suda prvog stupnja i prihvatio tužbeni zahtjev, smatrajući da je tuženik, obzirom mu je povjereno izvršavanje mjere uzgoja i zaštite divljači u predmetnom lovištu, odgovoran sukladno odredbi čl. 1066. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), te da upravo tuženik odgovara umjesto Republike Hrvatske, također po principu objektivne odgovornosti. Nadalje sud drugog stupnja utvrdio je da u konkretnom slučaju nema doprinosa tužitelja nastaloj šteti, te u skladu s provedenim vještačenjima dosudio imovinsku i neimovinsku štetu.

 

10. Navedeno shvaćanje suda drugog stupnja nije pravilno.

 

11.1. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tuženiku na temelju rješenja Ministarstva ... od 26. ožujka 2008. povjereno provođenje mjera uzgoja i zaštite divljači u državnom otvorenom lovištu br: ... „Š.“ i to počevši od 1. travnja 2008. pa do okončanja postupka javnog natječaja u davanje u zakup u koncesiju navedenog lovišta. Nadalje je iz navedenog rješenja vidljivo da tuženiku, za obavljanje tih poslova, pripada mjesečna naknada od 15.000,00 kuna.

 

11.2. Predmetno rješenje doneseno je pozivom na odredbe čl. 15. st. 2. ZL i čl. 62. toč. 4. ZL.

 

Sukladno odredbi čl. 15. st.2 ZL do stjecanja prava lova u državnom lovištu ili uzgajalištu divljači u skladu sa Zakonom o lovstvu Ministarstvo će povjeriti izvršavanje prava lova i/ili izvršavanje mjera uzgoja i zaštite divljači u tim lovištima pravnoj ili fizičkoj osobi koja koristi zemljište u državnom vlasništvu, znanstvenoistraživačkim i znanstvenonastavnim ustanovama, odnosno pravnim osobama od interesa za Republiku Hrvatsku.

 

Sukladno odredbi čl. 62. toč. 4. ZL Ministarstvo je ovlašteno dok lovište nije u zakupu ovlastiti HLS, odnosno L. s. ž. ili drugu pravnu ili fizičku osobu osposobljenu za lov, za izvršavanje sanitarnog odstrjela, ili izlovljavanja divljači s površina na kojima ugrožava sigurnost ljudi i imovine ili na kojima prema drugim propisima ne smiju obitavati (otoci, zračne luke i sl.) Rješenjem za obavljanje lova propisati će se visina odstrjela i raspolaganje s odstrijeljenom divljači i njezinim dijelovima.

 

12. Izvršavanje mjera uzgoja i zaštite divljači u lovištu, kako je i u predmetnom rješenju navedeno, obuhvaća provedbu radnji koje osiguravaju opstanak i razmnožavanje divljači, spašavanje divljači od elementarnih nepogoda, provedba mjera za osiguranje dovoljne količine kvalitetne hrane i pitke vode, provedbu preventivnih, dijagnostičkih, kurativnih i higijensko-zdravstvenih mjera u lovištu, poduzimanje preventivnih mjera (istjerivanje divljači) pri obavljanju poljoprivrednih i drugih radova, te upotrebu zaštitnih naprava na poljoprivrednim strojevima, upotrebu sredstava za zaštitu bilja ili drugih kemijskih sredstava na propisan način i poduzimanje preventivnih mjera pri njihovoj upotrebi ili paljenju strništa, kukuruzišta i sl. te očuvanju okoliša i suzbijanju krivolova i ne obuhvaća lov na divljač.

 

13. Lovoovlaštenik je odredbom čl. 2. toč. 8. ZL definiran kao pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju ovog Zakona, dok je pravo lova ovlast da se na određenoj površini zemljišta i voda provode radnje uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači i njezinih dijelova (čl. 2. toč. 4. ZL).

 

Sukladno odredbi čl. 6. ZL pravna ili fizička osoba može steći pravo lova na lovištima u vlasništvu Republike na temelju koncesije ili zakupa na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom i zakonom kojim se uređuju koncesije.

 

14.1. Obzirom tuženik u predmetnom lovištu, u razdoblju na koje se tužba odnosi, nije bio u statusu lovozakupnika odnosno lovoovlaštenika, a što proizlazi i iz predmetnog rješenja koje ne obuhvaća lov na divljač i druge ovlasti koje spadaju pod pravo lova, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tuženik nije pasivno legitimiran.

 

14.2. Naime, tuženiku je u konkretnom slučaju od strane Ministarstva bilo povjereno isključivo provođenje mjera uzgoja i zaštite divljači, ali ne i pravo lova, pa se u konkretnom slučaju ne može govoriti o odgovornosti na temelju čl. 1066. st. 1. ZOO.

 

15. Slijedom navedenog proizlazi da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je zaključio da se obveza tuženika prema tužitelju treba procjenjivati sukladno odredbi čl. 1066. ZOO, obzirom da tuženik, kojem je povjeravano isključivo izvršavanje mjera uzgoja i zaštite divljači, nije lovoovlaštenik.

 

Stoga je valjalo preinačiti drugostupanjsku presudu i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

 

16. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi trošak revizije u iznosu od 1.500,00 kuna, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP te Tbr. 10. toč. 6. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103714, 118/14, 107/15) što s pripadajućim PDV-om iznosi 1.875,00 kuna kao i trošak sudske pristojbe na reviziju u iznos od 1.080,00 kuna, što ukupno iznosi 2.955,00 kuna.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.