- 1 -              Rev 682/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 682/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik E. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. I., ranije Z., sada B., Općina T., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik L. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6988/15-2 od 6. listopada 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4544/12 od 12. lipnja 2015., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

Revizija tužitelja S. K. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži da se utvrdi da je Predugovor o kupoprodaji nekretnina, u naravi stan u Z., oznake 168, prizemno, desno, u površini od 115,5 m2, pobliže opisan u izreci prvostupanjske presude, zaključen između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca 2. srpnja 2004. ništav i da ne proizvodi pravne učinke. Isto tako odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 51.498 eura u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate s pripadajućom zateznom kamatom, kao i da tuženik tužitelju nadoknadi troškove postupka (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 25.625,00 kn (toč. II.).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijane nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući je naznačena vrijednost predmeta spora za prvi zahtjev - utvrđenje ništetnosti predugovora iznos koji je naveden u tužbi, a glede novčanog zahtjeva vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn.

 

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

 

- da je tuženik s Republikom Hrvatskom 29. prosinca 2004. zaključio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana s pridržanim pravom vlasništva u korist prodavatelja,

 

- da je tuženik s HPB d.d. 18. studenoga 2003. zaključio Ugovor o stambenom kreditu u cilju stambenog zbrinjavanja osoba iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata,

 

- da je iz ugovora o kupoprodaji vidljivo da se tuženik obvezao ugovorenu kupoprodajnu cijenu platiti prodavatelju iz sredstava kredita odobrenog kod HPB d.d., ta da se prodavatelj (Republika Hrvatska) obvezuje po isplati kupoprodajne cijene izdati kupcu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi,

 

- da su tužitelj i tuženik sklopili 2. srpnja 2004. Predugovor o kupoprodaji nekretnine – stana u Z., površine 115,5 m2 za iznos od 100.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, time da je tužitelj isplatio tuženiku iznos od 51.498,00 eura, koji iznos se smatra kaparom, te je određena dinamika isplate preostalog dijela cijene,

 

- da je pravomoćnom presudom zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-9726/06 od 14. kolovoza 2006. raskinut predmetni Predugovor, te je odlučeno da tužitelj u tom predmetu A. I. ima pravo zadržati primljenu kaparu,

 

- da tužitelj nije postavio zahtjev da se ugovoreni iznos kapare smanji kao pretjerano velik.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja prvostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja za utvrđenje da je predmetni Predugovor ništav i da ne proizvodi pravne učinke, kao i zahtjev tužitelja za povrat dane kapare u iznosu od 51.498,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

 

8. Tužitelj reviziju podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, odbijajući žalbu tužitelja protiv prvostupanjske presude sud drugoga stupnja je utvrdio da je sporni Predugovor pravomoćno raskinut, pa kako je isti raskinut i ne proizvodi pravne učinke, da se više ne može tražiti ništavost takvog Predugovora.

 

Tužitelj u reviziji tvrdi da je pravomoćnom presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Zagrebu broj P-9726/06 od 14. kolovoza 2007. raskinut s danom 3. srpnja 2006. Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. srpnja 2004. koji su sklopili tužitelj i tuženik, a koja presuda zbog ogluhe je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6847/07 od 11. prosinca 2007. Ističe se da je u tom predmetu sud postupao u granicama postavljenog zahtjeva, te da sudovi u tom predmetu nisu bili ovlašteni raspravljati o postojanju razloga za ništetnost predmetnog pravnog posla.

 

Osim toga revident smatra da sama činjenica da je ugovor raskinut nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost, jer se raskidanjem ugovora, bilo sporazumnim, bilo sudskim, ne može konvalidirati ugovor, budući da ništetnost djeluje od samog početka.

 

9. Prema odredbi čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 773/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva je ništav, ako cilj povrijeđenog dobra ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako Zakon što drugo ne propisuje.

 

Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj tvrdi da je predmetni Predugovor ništav, budući je tuženik prodao stan koji nije bio u njegovom vlasništvu, odnosno da je predmetni Predugovor protivan prisilnim propisima i to Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZVDSP), Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 94/01 – dalje: ZPHB), te Uredbi o dodjeli stambenih kredita članovima obitelji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinsko rata („Narodne novine“ broj 97/02 – dalje: Uredba).

 

10. Prema shvaćanju revizijskog suda činjenica da je tuženik prodao tuđu stvar ne čini predmetni ugovor ništavim u smislu odredbe čl. 460. ZOO. Jednako tako, ugovor koji je sklopio tuženik s tužiteljem nije ništav niti u smislu odredbi ZPBH, odnosno Uredbe na koje se poziva tužitelj. Stoga neovisno o činjenici da je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da se sporni Predugovor ne može utvrditi ništetnim, a nakon što je takav predugovor pravomoćnom presudom raskinut, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen, ali i razloga navedenih u ovom obrazloženju.

 

11. Glede pak zahtjeva tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 51.498 eura u kunskoj protuvrijednosti, valja navesti da je pravomoćno presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P-9726/06 presuđeno da tuženik (tužitelj u tom predmetu) ima pravo zadržati primljenu kaparu. Stoga je osnovano traženje tužitelja da mu tuženik vrati ono što je primio po osnovi raskinutog Predugovora.

 

12. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.