- 1 -              Rev 975/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 975/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u O., protiv tuženika I. Z. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5067/14-2 od 15. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4175/12-19 od 11. travnja 2014., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

 

Revizija tuženika I. Z. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 44.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom zateznom kamatom, kao i naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 39.411,25 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Tuženik predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, podredno da se ista ukine, kao i presuda suda prvoga stupnja, te da se predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući je vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 200.000,00 kn. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutog revizijskog razloga počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP revizijski sud ne nalazi da bi pobijana drugostupanjska presuda bila opterećena navedenom bitnom povredom. Naime, drugostupanjska presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoje proturječnosti između obrazloženja pobijana presuda i sadržaja provedenih dokaza, odnosno zapisnika koji se nalaze u spisu.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su tužitelj i trgovačko društvo Z.-U.Z.I. d.o.o. 25. studenoga 2011. sklopili kupoprodajni ugovor kojim je tužitelj kupio, a trgovačko društvo prodalo stan u Z., za cijenu od 704.191,60 kn, te da se prodavatelj obvezao ishoditi brisovno očitovanje hipoteke od strane C. b.,

 

- da je tuženik u vrijeme sklapanja gore navedenog ugovora bio jedini osnivač i odgovorna osoba u trgovačkom društvu - prodavatelju,

 

- da se trgovačko društvo Z.-U.Z.I. izjavom od 2. ožujka 2012. obvezalo na ishođenje brisovnog očitovanja kako bi tužitelj ostvario kredit za isplatu pune cijene stana, a u suprotnom da se društvo obvezalo isplatiti tužitelju do tada uplaćena sredstva,

 

- da je tužitelj isplatio tuženiku na ruke iznos od 44.000 eura u kunskoj protuvrijednosti, te da prodavatelj nije ispunio svoju obvezu ishođenja brisovnog očitovanja od C. b. d.d.,

 

- da je navedeno trgovačko društvo prodavatelja bilo u dugotrajnoj blokadi.

 

9. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu i da odgovora tuženiku za obveze društva iz predmetnog kupoprodajnog ugovora u smislu odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 - dalje ZTD).

 

Pritom nižestupanjski sudovi odgovornost tuženika temelje na činjenici da je tuženik zloupotrijebio okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze društva, da je u konkretnom slučaju došlo do proboja pravne osobnosti, obzirom da je u momentu zaključivanja ugovora tuženik bio jedini osnivač i odgovorna osoba u društvu. Nadalje sudovi utvrđuju da je na spornoj nekretnini bila upisana hipoteka u korist C. b. d.d. u visini od 4.925.000,00 kn iz pravnog odnosa društva i C. b. d.d., te da je tuženik znao ili morao znati da društvo neće moći podmiriti svoje obveze prema C. b. d.d. zbog dugotrajne blokade društva, da je društvo usprkos tome prodalo stan tužitelju uz obvezu ishođenja brisovnog očitovanja. Isto tako utvrđeno je da je tuženik kao odgovorna osoba društva od tužitelja protupravno zahtijevao i primio uplatu dijela kupoprodajne cijene na ruke, umjesto na račun društva, kao i da društvo u konačnici nije ishodilo brisovno očitovanje, što sve skupa predstavlja teške povrede dužnosti tuženika da pri vođenju društva primijeni pozornost uzornog i savjesnog gospodarstvenika, posebno imajući u vidu saznanje tuženika o dugotrajnom lošem stanju društva, te da tužitelj zbog blokade društva ne može svoje potraživanje ostvarivati od društva - prodavatelja, a što se upućuje na prijevarno postupanje tuženika prema tužitelju.

 

10. Tuženik u reviziji prije svega tvrdi da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nejasno i kontradiktorno, jer da nižestupanjski sudovi nisu utvrdili radi se o prevari u kaznenopravnom smislu ili o prevari u smislu pravila obveznog prava. Pritom se posebno navodi da su odluke nižestupanjskih sudova donesene, a da nije određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. S druge strane, ako se radi o prevari u smislu pravila obveznog prava, tada se ističe da tuženik nije postavio zahtjev za poništenje predmetnog kupoprodajnog ugovora.

 

Prema odredbi čl. 10. st. 3. ZTD onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze, dok se prema st. 4. istog članka smatra da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva naročito ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, ako korist društvo da bi oštetio vjerovnike, ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina, te ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

 

Revizijski sud prihvaća pravilnim shvaćanje nižestupanjskih sudova da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odgovornost člana uprave društva s određenom odgovornošću za obveze prema tužitelju. To iz razloga što je tuženik kao ovlaštena osoba trgovačkog društva sklopila s tužiteljem kupoprodajni ugovor, te primila dio kupoprodajne cijene u visini od 44.000 eura u kunskoj protuvrijednosti, time da taj novac nije uplaćen na račun društva, a niti je prodavatelj postupio po izjavi od 2. ožujka 2012. tj. nije vratilo tužitelju uplaćeni iznos kupoprodajne cijene, niti je ishodilo brisovno očitovanje. Obzirom na tu činjenicu irelevantni su revizijski navodi da tužitelj nije isplatio cijelu kupoprodajnu cijenu. Niti stupanje u posjed sporne nekretnine od strane tužitelja, odmah nakon sklapanja spornog ugovora, nije od utjecaja za odluku u ovom predmetu.

 

Zbog navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

11. Radi navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.