- 1 -              Rev 2230/2017-2

Broj: Rev 2230/2017-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. T. D., S., 2. M. D., S., 3. A. P., 4. N. S., S., i 5. M. N., S., svi zastupani po punomoćniku N. S., odvjetniku u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenje prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1436/16 od 19. travnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1187/2013 od 19. travnja 2016., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Ukida se presuda presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1436/16 od 19. travnja 2017. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

              Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su tužitelji suvlasnici nekretnina označenih kao z.k.čest.zem ...., upisanih u zk. ul. br. ..., K.O. S., površine 13254 m2 i da su stoga ovlašteni ishoditi uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na svoje ime s imena tuženika. Naloženo je tuženici naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka od 15.987,50 kn.

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je prihvaćena žalba tuženice i odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti. Naloženo je tužiteljima naknaditi tuženici troškove parničnog postupka od 6.250,00 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji na temelju čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su ovom sudu prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu presudu na način da odbiju žalbu tuženice i potvrde prvostupanjsku presudu podreno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva dosjelošću na nekretnini pobliže označenoj u izreci presude.

8. Prvostupanjski je sud zaključio da su prednici tužitelja bili u posjedu predmetne nekretnine još početkom prošlog stoljeća, da su je koristili za ispašu stoke i sječu drva, da su nakon smrti prednika M. D., stupili u posjed njegovi sinovi L. D. i I. D. koji su i u katastarskim knjigama upisani kao posjednici ove nekretnine, po ½ dijela svaki, tako da je L. D. ugovorom o darovanju 2. ožujka 1966. tu nekretninu darovao roditeljima tužitelja. Početak dosjedanja sud prvog stupnja računa još iz vremena prije 1900. jer je, ocijenivši iskaze svjedoka, zaključio da iz istih proizlazi da su tužitelji dokazali četrdesetogodišnji kontinuirani i nesmetani posjed prije 6. travnja 1941.

9. Drugostupanjski je sud koristeći ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP utvrdio da svjedoci saslušani na ročištu od kojih su najstariji rođeni 1939. i 1937.  nisu mogli imati saznanja o posjedovnim činima pravnih prednika tužitelja od 1900. do 1941. Stoga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu uz zaključak da tužitelji nisu dokazali kvalitetu niti trajanje posjeda kroz posjedovne čine njihovih pravnih prednika od kraja pretprošlog stoljeća pa do 1941. na prijepornoj nekretnini da bi ih se moglo smatrati zakonitim, istinitim i poštenim posjednicima, odnosno utvrditi suvlasnicima predmetne nekretnine.

10. Revidenti ističu da je sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije uzeo u obzir da su svjedoci (ako već po ocjeni drugostupanjskog suda nisu mogli imati saznanja o posjedovnim činima prednika tužitelja od kraja pretprošlog stojeća do 1941.) svakako imali neposredna saznanja o tome da su prednici tužitelja posjedovali spornu nekretninu od 1950. i stekli istu dosjelošću nakon četrdeset godina. Revidenti upućuju na odluke Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Republike Hrvatske, Radomilja protiv Republike Hrvatske, Jakeljić protiv Republike Hrvatske).

10.1. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona (tako u Rev-2021/2014 od 17. prosinca 2019., Rev x-974/2017 od 7. svibnja 2019., Rev-158/2017 od 7. svibnja 2019., Rev-291/14 od 17. travnja 2018. i druge).

10.2. Iz postupka koji je prethodio reviziji proizlazi da su prednici tužitelja bili u posjedu nekretnine i nakon 1941. Međutim drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije cijenio vrijeme posjedovanja od 1941. odnosno kako ističe revident od 1950.

11. Slijedom iznesenog, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nedovoljno i nepotpuno utvrđeno, valjalo je ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje u smislu odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

12. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 27. travnja 2021.