- 1 -              Rev 448/2014-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 448/2014-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. D. iz K., Đ., koju zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u S., protiv I-tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Z., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel i II-tuženice Z. b. d.d. Z., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & p. u Z., odlučujući o revizijama I i II-tuženica protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-901/11 od 17. listopada 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-3899/09 od 22. prosinca 2010., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-901/11 od 17. listopada 2013. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-3899/09 od 22. prosinca 2010. predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a koji glasi:

 

"a) Dužna je tužena Z. b. d.d. Z., Podružnica S., u roku od 15 dana obraditi zahtjev tužiteljice V. D. s potvrđenim stanjem u visini deviznih depozita na deviznoj štednoj knjižici broj … J. d.d. B., Glavne filijale u S., Ekspoziture K. i na deviznoj štednoj knjižici broj … J. d.d. B., Glavne filijale u S., Ekspozitura K. na dan 27. travnja 1991. godine, uvećanoj za obročnu kamatu, i tako obrađeni zahtjev tužiteljice dostaviti Republici Hrvatskoj – Ministarstvu financija radi priznanja štednog uloga tužiteljice kao javni dug Republike Hrvatske.

b) Dužna je tužena Republika Hrvatska – Ministarstvo financija u roku od 15 dana u skladu s Zakonom o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske i Pravilnika o utvrđivanju uvjeta i načina pod kojima građani mogu prenijeti svoju deviznu štednju s organizacijske jedinice banke čije je sjedište izvan Republike Hrvatske na banke u Republici Hrvatskoj, devizni depozit V. D. položen na deviznoj štednoj knjižici broj … kod J. d.d. B., Glavne filijale u S., Ekspoziture K. u iznosu od 4.456,61 SFRS i 64,72 USD i deviznoj štednoj knjižici broj … kod J. d.d. B., Glavne filijale u S., Ekspozitura K. u iznosu od 14.702,57 SFRS i 159,93 USD i to sve priznati kao javni dug Republike Hrvatske, pa s pripadajućim kamatama odjednom isplatiti tužiteljici V. D.

c) Dužne su tužene u roku od 15 dana tužiteljici solidarno naknaditi parnični trošak.“

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku pod 1 Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosi 12.500,00 kuna, a tuženiku pod 2 Z. b. d.d. u iznosu od 53,20 kuna.“

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-3899/09 od 22. prosinca 2010. godine u odbijajućem dijelu odluke o glavnoj stvari i sudi:

 

"a) Dužna je tužena pod 2. Z. b. d.d. Z., Podružnica S., u roku od 15 dana obraditi zahtjev tužiteljice V. D. s potvrđenim stanjem u visini deviznih depozita na deviznoj štednoj knjižici broj … J. d.d. B., Glavne filijale u S., Ekspoziture K. i na deviznoj štednoj knjižici broj … J. d.d. B., Glavne filijale u S., Ekspozitura K. na dan 27. travnja 1991. godine, uvećanoj za obročnu kamatu, i tako obrađeni zahtjev tužiteljice dostaviti Republici Hrvatskoj – Ministarstvu financija radi priznanja štednog uloga tužiteljice kao javni dug Republike Hrvatske.

 

b) Dužna je tužena pod 1. Republika Hrvatska – Ministarstvo financija u roku od 15 dana u skladu s Zakonom o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske i Pravilnika o utvrđivanju uvjeta i načina pod kojima građani mogu prenijeti svoju deviznu štednju s organizacijske jedinice banke čije je sjedište izvan Republike Hrvatske na banke u Republici Hrvatskoj, devizni depozit V. D. položen na deviznoj štednoj knjižici broj … kod J. d.d. B., Glavne filijale u S., Ekspozitura K. u iznosu od 4.456,61 SFRS i 64,72 USD i deviznoj štednoj knjižici broj … kod J. d.d. B., Glavne filijale u S., Ekspozitura K. u iznosu od 14.702,57 SFRS i 159,93 USD i to sve priznati kao javni dug Republike Hrvatske, pa s pripadajućim kamatama odjednom isplatiti tužiteljici V. D.".

 

II. Odbijaju se zahtjevi tužene pod 1. za naknadu troškova postupka u iznosu od 12.500,00 kuna i tužene pod 2. Z. b. d.d. u iznosu od 53,20 kuna.“

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja I-tuženica podnosi reviziju pozivom na odredbu članka 385. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - u nastavku teksta: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjsku sudu na ponovno suđenje.

 

3.1. II-tuženica podnosi reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. ZPP-a, dakle tzv. izvanrednu reviziju zbog pitanja koja su po njezinoj prosudbi važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinačiti drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda.

 

4. S obzirom da je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužiteljice preinačio prvostupanjsku presudu primjenom članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a, to su ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP-a za dopuštenost redovne revizije protiv pobijane drugostupanjske presude.

 

4.1. Stoga je revizija II-tuženice ispitivana kao redovna revizija.

 

5. Odgovor na revizije nije podnesen.

 

6. Revizije su osnovane.

 

7. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj I-tuženica devizni depozit kojeg je na dan 27. travnja 1991. imala kod J. d.d. B. Glavne filijale S. prizna kao javni dug Republike Hrvatske, te prema II-tuženici da zahtjev na obradu zahtjeva za naknadni prijenos depozita i tako obrađeni zahtjev dostavi tuženik pod 1. radi priznanja istog kao javni dug Republike Hrvatske.

 

8.1. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica imala devizne štedne knjižice kod J. d.d. B.,

 

- da su na temelju Zakona o načinu likvidacije poslovanja glavnih filijala J. d.d. B. koje su poslovale na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 106/93) Z. b. i P. b. d.d. S. određene za likvidatora poslovanja J. d.d., a temeljem upisa pripajanja Z. b. - P. b. d.d. S. Z. b. d.d. Z., čime su na Z. b. prešla sva prava i obaveze Z. b. - P. b. d.d. S., zbog čega je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na II-tuženicu,

 

- da je tužiteljica hrvatska državljanka i da joj je domovnica izdana …,

 

- da je tužiteljica upisana u knjigu državljana za RH za mjesto K. Š.-k. županije na stranici … pod rednim brojem …,

 

- da protiv tužiteljice nije podignuta optužnica koja je stala a pravnu snagu, a niti je izrečena nepravomoćna presuda za kaznena djela gdje je izrečena novčana kazna ili zatvor.

 

8.2. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud u odnosu na II-tuženicu Z. b. d.d. zaključuje da, neovisno o tome što je tužiteljica podnijela zahtjev s priloženom svom potrebnom dokumentacijom, isti nije osnovan jer ne postoji zakonsko uporište po kojem bi poslovna banka trebala plaćati javni dug Republike Hrvatske utemeljen na odredbama Pravilnika o utvrđivanju uvjeta i načina po kojima građani mogu prenijeti svoju deviznu štednju s organizacijskih jedinica banke čije je sjedište izvan Republike Hrvatske na banke u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 19/94 - u nastavku teksta: Pravilnik), a da pritom nije bilo regulirano na koji način i pod kojim uvjetima bi obavljali te poslove, odnosno da banka nema ovlast priznati dug u ime države i izvršiti isplatu ako joj nije osiguran povrat. U odnosu na I. tuženicu Republiku Hrvatsku zaključuje da nije pasivno legitimirana.

 

9. Za razliku od suda prvog stupnja, drugostupanjski sud zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 4. Pravilnika jer tužiteljica, kao vlasnik deviznog depozita, iz opravdanog razloga nije mogla podnijeti zahtjev za naknadni prijenos do 6. srpnja 1992. jer nije posjedovala dokaz o deviznom depozitu - izgubila je knjižicu, J. d.d. B. Glavna filijala S. u likvidaciji poslovanja tužiteljici je izdala potvrdu o saldu njezina potraživanja broj … od 26. listopada 2001. iz koje proizlazi saldo knjigovodstvenog potraživanja po osnovi devizne štedne knjižice, tužiteljica ima dokaz da je na dan 27. travnja 1991. kod organizacijske jedinice koja je poslovala u Republici Hrvatskoj, a sjedište joj je izvan Republike Hrvatske imala devizni depozit, ima dokaz od državljanstvu Republike Hrvatske, te uvjerenje da nije kažnjavana.

 

9.1. Stoga smatra da je II-tuženica trebala postupiti po članku 5. Pravilnika i obraditi zahtjev tužiteljice, dok obveza I-tuženice proizlazi iz članka 4., 5., 7. i 8. Zakona o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug („Narodne novine“, broj 106/93 i 58/95 - u nastavku teksta: Zakon o pretvaranju deviznih depozita).

 

10. Tuženice u revizijama, među ostalim, ističu da nižestupanjski sudovi nisu dali razloge o prigovoru zastare potraživanja koji su istaknule tijekom postupka te da je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

11. Naime, I-tuženica je na ročištu 21. travnja 2010. (list 96), a onda ponovno na ročištu 18. listopada 2010. (list 100) istaknula da je predmetna tražbina u zastari.

 

12. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, kako je već rečeno - u odnosu na I-tuženicu ocijenivši da ona nije materijalnopravno pasivno legitimirana, a u odnosu na II-tuženicu - da ne postoji zakonska osnova po kojoj bi ta tuženica bila u obvezi isplatiti predmetnu tražbinu, pri čemu se o istaknutom prigovoru zastare izrijekom nije očitovao.

 

12.1. Sud drugog stupnja pak pozivom na odredbe Pravilnika i Zakona o pretvaranju deviznih depozita tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim. Međutim, odlučujući o žalbi tužiteljice i preinačujući pobijanu prvostupanjsku presudu nije dao nikakve razloge zbog kojih smatra da u konkretnom slučaju ne bi nastupila zastara tražbine.

 

12.3. Prema tome, osnovano revidentice ukazuju da nižestupanjske odluke nemaju razloge o tom materijalnopravnom prigovoru. Naime, kad je preinačujući osporenu prvostupanjsku presudu odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva, drugostupanjski sud je, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, morao ocjenjivati i osnovanost odnosno neosnovanost istaknutog prigovora zastare jer je to pitanje važno za odluku o tužbenom zahtjevu. Propustivši odlučiti o prigovoru zastare drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke nije dao razloge o odlučnim činjenicama već je prihvatio tužbeni zahtjev i postupio kao da taj prigovor nije ni istaknut (što je suprotno stanju spisa).

 

12.4. Time je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, zbog kojeg nije moguće ispitati nižestupanjske odluke.

 

12.5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 394. stavak 1. ZPP-a ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

13. U ponovnom postupku sudovi će, imajući na umu uputu iz ovog rješenja (članak 394.a ZPP), otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, nakon čega će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima postupka.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.