- 1 -              Rev 1008/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1008/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Ć., OIB: ... i D. Ć., OIB: ..., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. B., OIB: ..., iz G., kojeg zastupa K. K., odvjetnica u G., radi povrede prava vlasništva i vlasničkog posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1415/15-3 od 8. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P- 231/14-13 od 31. srpnja 2015., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja B. Ć. i D. Ć. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su isti tražili da se utvrdi da je tuženik protupropisnim otvaranjem prozora u zapadnom zidu svoje kuće sagrađene na k.č.br. 5, površine 132 m2, upisane u zk. ul. 186 k.o. K., koji zid se nalazi na međi sa susjednom parcelom u vlasništvu tužitelja k.č.br. 50, površine 232 m2, upisane u zk. ul. 229 k.o. K., povrijedio pravo tužitelja. Odbijen je i zahtjev tužitelja za uspostavu ranijeg stanja kakvo je bilo prije otvaranja spornog prozora na način da tuženik zatvori prozorski otvor u tom zidu i ukloni sve eventualne zaostatke građevinskog materijala. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužitelji su obvezani tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 10.450,00 kn, sa zateznim kamatama prema stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. II.).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Tužitelji predlažu da se revizija prihvati, da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući je vrijednost predmeta spora 200.001,00 kn. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutog revizijskog razloga počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, revizijski sud ne nalazi da bi navedena povreda bila počinjena. Naime, pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između obrazloženja pobijane odluke i sadržaja zapisnika, odnosno provedenih dokaza.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su tužitelji suvlasnici svaki u 1/2 dijela kč. br. 50 upisane u zk. ul. 229 k.o. K., a tuženik je vlasnik susjedne nekretnine kč. br. 51, upisane u zk. ul. 186 k.o. K.,

 

- da se radi o susjednim parcelama,

 

- da je kuća tuženika, od strane njegova prednika, sagrađena na samoj međi,

 

- da je tuženik u zidu koji se nalazi na međi s parcelom tužitelja otvorio prozorski otvor i to u jesen 2013. ili proljeće 2014.,

 

- da su prednici stranaka D. C. i I. imali dogovor da prednik tuženika može svoju kuću sagraditi na međi, ali da ne smije otvarati prozor u zidu na međi,

 

- da o tom sporazumu D. C. nije obavijestio tuženika I. B., niti je taj sporazum zabilježen u zemljišnim knjigama kao negativna služnost,

 

- da prema rješenju o odobrenju za izgradnju kuće tuženika od 10. veljače 1971. na spornoj bočnoj strani je bio predviđen prozor.

 

9. Suprotno tvrdnji revidenata pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili neosnovanim zahtjev tužitelja u smislu odredbe čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje ZVDSP). Naime, pravo na zaštitu od uznemiravanja ima vlasnik u slučaju ako ga treća osoba bespravno uznemirava na drugi način, a ne oduzimanjem stvari. Stoga sama okolnost da tuženi ima otvoren prozor u zidu svoje kuće koja se nalazi na međi s nekretninom tužitelja ni na koji način ne utječe na mogućnost izvršavanja vlasničkih ovlaštenja tužitelja u odnosu na njihovu nekretninu, niti na bilo koji način ograničava vlasnička prava tužitelja.

 

Pravilno se pri tome ukazuje da bi tužitelji bili ovlašteni zahtijevati od tuženika zatvaranje prozora samo u slučaju da su stekli pravo negativne služnosti zabranom tuženiku da ima odnosno da otvori prozor u vlastitoj zgradi, a kojoj zabrani se tuženik pokorio.

 

Pri tome činjenica da su raniji vlasnici imali usmeni dogovor, kojeg su se i pridržavali, a koji dogovor nije bio evidentiran u zemljišnim knjigama i o kojem dogovoru nisu upoznati sadašnji vlasnici, jasno upućuje na zaključak da navedena negativna služnost ne postoji. Osim toga, pravilno prvostupanjski sud upućuje na odredbu čl. 243. ZVDSP prema kojoj služnost koja nije upisana u zemljišnoj knjizi prestaje kada poslužnu stvar stekne osoba koja nije znala niti morala znati za postojanje takve služnosti, a iz utvrđenja nižestupanjskih sudova jasno proizlazi da tuženik za takav sporazum nije znao.

 

Stoga se tužitelji neosnovano pozivaju na ustavno i zakonsko pravo na privatnost, a jednako tako i na činjenicu da je prozor na zidu na međi zapreka legalizaciji. Naime, predmet ovog parničnog postupka nije pitanje je li objekt na nekretnini tuženika sagrađen u skladu s dozvolom ili ne, niti se odlučuje o ozakonjenju nezakonito izgrađene zgrade.

 

10. Radi navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.