Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev-x 1230/2015-5
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice K. M. iz Z., koju zastupa punomoćnica Z. Ž., odvjetnica iz Z., II. tužitelja M. M. iz Š., III. tužitelja M. (M.) M. iz P., IV. tužitelja D. M. iz P., V. tužitelja V. M. iz Z., VI. tužiteljice M. M. iz Z., VII. tužitelja M. M. iz Z., VIII. tužiteljice A. H. M. iz Z., IX. tužiteljice Z. Ž. iz Z., X. tužiteljice M. K. iz E., i XI. tužiteljice M. D. iz P., a II.-XI. tužitelji svi zastupani po punomoćniku I. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika N. Š. iz Z., zastupanog po punomoćniku J. Č., odvjetniku iz Z., radi poništenja i radi utvrđenja, odlučujući o reviziji I. tužiteljice, te reviziji II.-XI. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1079/14-2 od 3. ožujka 2015., kojom su odbijene žalbe tužitelja i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2285/13-135 od 18. studenoga 2013., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2021.
p r e s u d i o j e :
Odbijaju se revizije I. tužiteljice, te II.-XI. tužitelja kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti koji glasi:
"Poništava se ugovor o prodaji nekretnina sklopljen između Đ. i K. Š., oboje iz Z., kao prodavatelja i N. Š., iz Z., kao kupca, sklopljenog dana 31. svibnja 1991. godine.
Određuje se u zemljišno-knjižnom ulošku br. 15791 k.o. G. Z. uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora o prodaji iz točke 1. ove presude, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama sa imena tuženika uz istovremeni upis navedenih nekretnina u vlasništvu i na ime Đ. i K. Š. iz Z.
Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka, sve to u roku od 15 dana".
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti koji glasi:
"Utvrđuje se ništavim kupoprodajni ugovor o prodaji nekretnina sklopljen između Đ. i K. Š. oboje iz Z., kao prodavatelja i N. Š., iz Z., kao kupca, zaključeni dana 31. svibnja 1991. godine.
Određuje se u zemljišno-knjižnom ulošku br. 15971 k.o. G. Z., uspostava ranijeg z.k. stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora o prodaji iz točke 1. ove presude, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama sa imena tuženika uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvu Š. Đ. i K. iz Z.
Nalaže se tuženiku naknaditi troškove postupka, sve to u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tužiteljima da plate tuženiku parnične troškove ovog postupka u iznosu od 4.062,50 kn, sa zateznim kamatama koje teku na iste od dana 18. studenog 2013. pa do isplate, a koja kamata je po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana."
2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda te je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli I. tužiteljica te II.-XI. tužitelji.
I. tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te odluče na način da prihvati tužbeni zahtjev pod točkom I. tužbenog zahtjeva, podredno pod točkom II. tužbenog zahtjeva, uz naknadu troškova parničnog postupka, kao i troškova sastava revizije, a podredno da ih ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. II.-XI. tužitelji su podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine obje presude i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na revizije tuženik predlaže da se revizije tužitelja odbace kao nedopuštene, a podredno da se odbiju kao neosnovane.
6. Revizije su dopuštene, ali nisu osnovane.
7. Prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" broj 20/90) dopuštena je redovna revizija u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu, predaju stvari ili na izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude prelazi iznos od 8.000,00 dinara odnosno HRD.
8. U konkretnom sporu je vrijednost predmeta spora u tužbi, koja se odnosila na poništavanje ugovora o prodaji nekretnina i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanje naznačena s 30.000,00 HRD. Budući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u ovoj pravnoj stvari već rješavao predmetni spor povodom redovne revizije, s obzirom na pravno shvaćanje zauzeto u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008., Vrhovni sud Republike Hrvatske zaključuje da su revizije tužitelja dopuštene i treba ih razmatrati kao redovne revizije.
9. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku koji se primjenjuje u ovom predmetu u pogledu odlučivanja i ispitivanja pobijanih presuda ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
10. Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a koja postoji onda ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito ako je izreka presude nerazumljiva, proturiječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda uopće nema razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su isti razlozi nejasni ili proturiječni, ili ako u odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Također je neosnovan i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP, a koja povreda se sastoji u tome da drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja.
11. Protivno navodima revizija, drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja. Također je za svoju odluku sud dao valjane i jasne razloge, kojima se ne dovodi u pitanje postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka navedenih u revizijama.
12. Naime, I. tužiteljica, kao i ostali tužitelji, smatraju da je drugostupanjski sud počinio daljnju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, kada je prihvatio zaključke prvostupanjskog suda da se radi o realnom povlačenju tužbenog zahtjeva, jer takav pojam ZPP ne poznaje. Iako je u pravu revident da ZPP ne poznaje pojam realnog povlačenja tužbenog zahtjeva, činjenica da je tužitelj, odnosno prednici tužitelja, sada pok. Đ. Š. i K. Š., prvotno podnijeli tužbu protiv tuženika radi poništenja ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 31. svibnja 1991., a tijekom postupka nakon njihove smrti preinačili tužbeni zahtjev na utvrđenje ništavosti tog istog ugovora. Ujedno su u oba tužbena zahtjeva tražili da se izvrši brisanje upisa u zemljišnim knjigama s imena tuženika i izvrši upis vlasništva tužitelja. Prednici tužiteljica preinačili su tužbu i tužbeni zahtjev podneskom od 16. veljače 1995. (list 73 spisa) i izrijekom predložili da sud prvog stupnja donese presudu kojom se utvrđuje da je ništav kupoprodajni ugovor, te da se u zemljišnim knjigama izvrši uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. O takvom preinačenom tužbenom zahtjevu sud prvog stupnja odlučio je presudom poslovni broj P-10277/94 od 20. rujna 1995., koja je potvrđena presudom istog suda poslovni broj Gž-3468/96 od 3. prosinca 1996. Povodom revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev-1409/97 od od 2. ožujka 1999. prihvatio reviziju tuženika i ukinuo obje presude, te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Nakon što su prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinute, tužitelji su ponovno podnijeli tužbeni zahtjev podneskom od 8. ožujka 2000., kojim su zahtijevali da se poništi ugovor o kupoprodaji od 31. svibnja 1991.; da se izvrši uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora u zemljišnim knjigama i eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje ništavosti ugovora.
13. S obzirom na naprijed navedeno, osnovano je za zaključiti da su prednici tužitelja preinačenjem tužbe i tužbenog zahtjeva iz konstitutivnog u deklaratorni zahtjev podneskom od 16. veljače 1995. povukli tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev poništenja ugovora o kupoprodaji nekretnina, te da su ga ponovno istakli u tužbenom zahtjevu od 8. ožujka 2000.
14. Kako su prednici tužitelja prvobitno postavili zahtjev za poništenje ugovora sklopljenog od 31. svibnja 1991., te u tužbi podnesnoj 2. ožujka 1992. kada je tužba radi poništenja bila podnesena u roku iz čl. 117. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO), koji se primjenjuje u ovom postupku s obzirom na trenutak nastanka obveznih odnosa između prednika tužitelja i tuženika, to su valjano zaključili da je tužitelj tužbeni zahtjev koji se odnosi na poništenje ugovora o kupoprodaji podnio izvan rokova iz čl. 117. st. 1. i 2. ZOO, te su ga valjano odbili kao neosnovan.
15. U pravu su revidenti kad navode kako je drugostupanjski sud pogrešno naveo da je tužba na poništenje ugovora kondemnatorna tužba, ali takav pogrešan stav ne utječe na pravilnost odluke o pravnoj stvari. Naime, radi se o konstitutivnoj tužbi, čija pravna zaštita izražava u ukidanju postojećih pravnih odnosa. Naime, predmet spora u konstitutivnim parnicama je zahtjev da se izmijeni sadržaj postojećeg građanskopravnog odnosa zasnovan na tužiteljevom pravu da traži određenu promjenu.
16. Na podnošenje konstitutivne tužbe ovlaštene su samo osobe kojima zakon to pravo izričito priznaje. Konstitutivni učinak presuda po konstitutivnim tužbama je takav da one proizvode učinak u času nastupanja pravomoćnosti (ex nunc). Obrazlažući revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revidenti između ostalog ocjenjuju dokaze, te u stvari obrazlažu razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).
17. Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
18. Predmet spora eventualnog tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništavosti kupoprodajnog ugovora o prodaji nekretnina sklopljenog između prednika tužitelja i tuženika 31. svibnja 1991., uspostava zemljišnoknjižnog stanja, te eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje ništavosti tog istog kupoprodajnog ugovora, također uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanja.
19. S obzirom na činjenicu da je ovaj sud prihvatio razloge prvostupanjske i drugostupanjske presude da je konstitutivni zahtjev podnesen izvan zakonskih rokova, preostaje obrazložiti odbijanje revizija zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev, odnosno utvrđenje ništavosti navedenog kupoprodajnog ugovora.
20. Prema odredbi čl. 103. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavom utvrđenim načelima društvenog uređenja, prinudnim propisima ili moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
21. Sudovi prvog i drugog stupnja u tijeku postupka utvrdili su da su prednici tužitelja s tuženicima sklopili pisani ugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u z.k.ul. 15791 k.o. Z.; da je ugovorena cijena u iznosu tadašnjih 1.040.000,00 YU DIN što je odgovaralo protuvrijednosti od 80.000 DEM; da su stranke ugovor potpisale i ovjerile pred nadležnim tijelom uprave; te da su stranke u navedenom ugovoru potvrdile da je tuženik prodavateljima isplatio ugovorenu cijenu.
22. Također je utvrđeno da su stranke uz taj ugovor sklopile i ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 10. lipnja 1991. koji je ovjeren od nadležnog tijela uprave prema kojem ugovoru tuženik dozvoljava prodavateljima (prednicima tužitelja) da bez naknade mogu stanovati u istoj kući sve dok oni žele, a da će tuženik kao kupac snositi sve režijske troškove vezane uz stanovanje i troškove dopreme hrane za prednika tužitelja, troškove čišćenja prostorija i osobnih stvari, te im pružiti druge usluge sukladno zajedničkom dogovoru. Valja napomenuti da je predmet tužbenog zahtjeva samo utvrđenje ništavosti navedenog ugovora o kupoprodaji, a ne i ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 10. lipnja 1991.
23. Pravilno su sudovi zaključili da ugovor o kupoprodaji nije bio zelenaški u smislu odredbe čl. 141. st. 1. ZOO, s obzirom da je prema toj odredbi propisano da je ugovor zelenaški i ništav ako je netko koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću ugovorio za sebe ili za nekog trećeg korist koja je nasrazmjerna s onim što je dugom dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti. Prema navedenoj zakonskoj odredbi je dakle potrebno da se kumulativno ispune sljedeće pretpostavke: da je jedna od ugovornih strana znala za stanje nužde ili teško materijalno stanje druge stranke, ili neiskustvo, lakomislenost, zavisnost, te da je takvo stanje ta stranka iskoristila za ugovaranje sebi ili drugom nesrazmjerne imovinske koristi.
24. Sudovi su na temelju svih provedenih dokaza zaključili da ne postoji nesrazmjer između onog što je tuženik dao ili činio ili se obvezao dati ili učiniti prema tužiteljima, s obzirom da je kupoprodajna cijena bila ugovorena u iznosu od 80.000 DEM, te da je istu Porezna uprava prihvatila i odredila porez kojeg je sljednik tuženika platio, a također i s obzirom na činjenicu da su tužitelji odustali od provođenja dokaza vještačenjem vrijednosti nekretnine u trenutku sklapanja ugovora.
25. Nadalje, s obzirom na okolnost da je prednik tužitelja tuženicima omogućio nesmetano besplatno stanovanje u kući i obvezao se snašati troškove dopreme prehrane za prodavatelje, plaćanje režija i održavanje higijene u kući i odjeći, onda se kod ocjenjivanja razmjera ugovorenih davanja i koristi iz spornih ugovora ne može poći od tržišne cijene nekretnina, te se ne može prihvatiti da bi kupoprodajni ugovor s te strane bio zelenaški ugovor.
26. S obzirom na naprijed navedeno, revizijski sud smatra da nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
27. Kako se nisu ostvari revizijski razlozi, sud je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbio revizije I. tužiteljice i II.-XI. tužitelja kao neosnovane i presudio kao u izreci.
Katarina Buljan, v. r.