- 1 -              Rev-x 84/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 84/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. M. iz M. D., I., kojeg zastupa punomoćnica S. Đ. M., odvjetnica u I., protiv I. tuženika I. Ž. iz K. S. i II. tuženice J. Ž. iz K. S., koje oboje zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., radi činidbe, utvrđenja i isplate, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2421/2016 od 4. listopada 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-10025/15 od 27. travnja 2016., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.  Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2421/2016 od 4. listopada 2016. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

III. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je glavni tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže da se tuženicima naloži da u roku od 15 dana sklope s tužiteljem glavni kupoprodajni ugovor kojim tužitelju prodaju nekretninu označenu kao dio č.zem. 827/14 (sada 827/81) pov 3175 m2 upisane u zu 723 k.o. H. za kupoprodajnu cijenu od 81.167,75 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB sa clausulom intabulandi, dok će u suprotnom zamijeniti presuda kojom se utvrđuje da je tužitelj stekao pravne pretpostavke za upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime kupnjom nekretnine od tuženika, da je tuženicima isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu polaganjem novčanog iznosa od 33.167,58 eura u sudski depozit, uz ovlaštenje tužitelju za ishođenje upisa prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje upisanih prava tuženika, a što su tuženici dužni trpjeti. Prihvaćen je podredni tužbeni zahtjev prema kojem su tuženici dužni isplatiti tužitelju iznos od 48.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB kako je to opisano u toč. II. izreke, dok je za iznos od 35.000,00 kn tužbeni zahtjev odbijen. Pod toč. III. izreke naloženo je tuženicima da naknade tužitelju iznos od 136.575,00 kn.

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere zabranom protivnicima osiguranja (tuženicima) da otuđe ili opterete predmetnu nekretninu uz zabilježbu zabrane u zemljišnoj knjizi, radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja (tužitelja).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I., u dijelu toč. II. izreke kojim je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev i u toč. III. izreke.

 

2.2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka uz prijedlog da se prihvati revizija te preinači pobijana presuda, a podredno da se ukine pobijana presuda i vrati na ponovno suđenje.

 

4. Iako su tuženici izrijekom označili da podnose reviziju protiv drugostupanjske presude i rješenja, iz sadržaja revizije vidljivo je da je ista podnesena samo protiv drugostupanjske presude i to na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, a podredno i na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. ZPP. Predlažu ukinuti nižestupanjske odluke te predmet vratiti na ponovno suđenje drugom vijeću drugostupanjskog suda odnosno drugom sucu pojedincu prvostupanjskog suda. Potražuju trošak sastava revizije.

 

5. Odgovori na revizije nisu podneseni.

 

6. Revizija tužitelja nije dopuštena, dok je revizija I. i II. tuženika dopuštena i osnovana.

 

7. U odnosu na reviziju tužitelja:

 

7.1. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b toga Zakona.

 

7.2. Pobijana drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b. ZPP, a ne radi se niti o presudi donesenoj u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, pa je za dopuštenost redovne revizije mjerodavan vrijednosni kriterij.

 

7.3. Glavnim tužbenim zahtjevom, u odnosu na koji tužitelj podnosi reviziju, tužitelj predlaže da se naloži I. i II. tuženicima da s tužiteljem sklope kupoprodajni ugovor s clausulom intabulandi, što će u protivnom zamijeniti ova presuda na utvrđenje da je tužitelj stekao pravne pretpostavke za upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime kupnjom nekretnine od I. i II. tuženika, te da je I. i II. tuženicima isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu polaganjem novčanog iznosa od 33.167,58 eura u sudski depozit, uz ovlaštenje tužitelja za ishođenje upisa prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje upisanih prava I. i II. tuženika, a što su I. i II. tuženici dužni trpjeti.

 

7.4. Sukladno odredbi čl. 40. st. 2. ZPP kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu kao u ovom konkretnom slučaju, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio odnosno iznos od 285.000,00 kn.

 

7.5. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlazi iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

 

7.6. S obzirom da se na strani tuženika nalaze dvije osobe, ostaje za ocijeniti od kakvog je to učinka na vrijednost predmeta spora nenovčanog zahtjeva. Imajući na umu sadržaj nenovčanog dijela tužbenog zahtjeva ocijenjeno je da tuženici nisu jedinstveni suparničari, nego da je na strani tuženika riječ o subjektivnoj kumulaciji, odnosno o običnom suparničarstvu. Prema svakom tuženiku moguće je i samostalno istaći tužbeni zahtjev te je sud mogao donijeti odvojene odluke za svakoga od njih.

 

7.7. Za ocjenu dopuštenosti revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koja se dobije dijeljenjem (u ovom slučaju po subjektivnom kriteriju) utvrđene vrijednosti predmeta spora s brojem tuženika (u konkretnom slučaju s dva tuženika). To znači da vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog tuženika iznosi 142.500,00 kn.

 

7.8. S obzirom da iz navedenog proizlazi da vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog tuženika zasebno ne prelazi iznos 200.000,00 kn, u ovom predmetu nije dopuštena revizija tužitelja niti prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

8. Nadalje, u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju samo ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP, tzv. izvanredna revizija).

 

8.1. Predmetna revizija tužitelja nije razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, budući da revident u reviziji nije određeno naznačio materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

8.2. Slijedom navedenoga na temelju članka 392. st. 1. ZPP valjalo je odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu.

 

9. U odnosu na reviziju I. i II. tuženika:

 

9.1. Iz sadržaja revizije vidljivo je da se revizija podnosi samo protiv dijela drugostupanjske presude kojim je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev i naložena isplata iznosa od 48.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti kako je to opisano u izreci ovoga rješenja, pa je u skladu s tim i odlučeno.

 

9.2. U odnosu na pobijani dio ne radi se o sporu koji ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, niti je presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373. b ZPP, pa dopuštenost revizije ovisi o vrijednosnom kriteriju.

 

9.3. Kada se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu novčane svote onda se kao vrijednost predmeta spora uzima vrijednost glavnog zahtjeva (odredba čl. 35. st. 1. ZPP), što je u ovom slučaju podredni tužbeni zahtjev.

 

9.4. U odnosu na novčani zahtjev radi isplate, protuvrijednost iznosa od 48.000,00 EUR prema navedenom tečaju na dan podnošenja tog zahtjeva (7. prosinca 2010.) 1Eur=7,38 kn iznosi 354.240,00 kn.

 

9.5. Taj zahtjev je podnesen protiv dva tuženika koji ne odgovaraju solidarno pa se naznačena vrijednost predmeta spora ima podijeliti sa dva tako da vrijednost predmeta spora za svaki od tuženika iznosi 177.120,00 kn.

 

10. S obzirom da vrijednost svakog pojedinog zahtjeva ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, koji je vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije određen citiranom odredbom čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP, to revizija I. i II. tuženika podnesena na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP nije dopuštena, već samo tzv. izvanredna revizija  na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

10.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

10.2. Temeljem čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

10.3. Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti ispunjene kumulativno.

 

11. Revidenti su u reviziji postavili pitanje:

 

11.1. „Kada je drugostupanjski sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. Zakona, a u obrazloženju presude nije ocijenio zbog čega nisu postojali žalbeni razlozi pobijanja presude kao ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti je li time bitno povrijedio odredbu članka 375. st. 1. ZPP?“

 

11.2. Kao razloge važnosti ukazuje na odluke ovoga suda poslovni broj Rev-893/2009-2 od 27. svibnja 2015., Revx-958/2011 od 11. prosinca 2013. i dr.

 

11.3. U pravu je revident kada ukazuje na odstupanje pobijane presude od prihvaćenih pravnih shvaćanja i stajališta ovoga suda izraženog u navedenim odlukama.

 

12. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je navedeno pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je pobijana odluka ispitana samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog postavljenog pravnog pitanja sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP.

 

13. Osnovano tuženici ukazuju na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP učinjenoj po drugostupanjskom sudu.

 

13.1. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

13.2. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, ako se presudom žalba odbija, drugostupanjski sud u obrazloženju presude neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava. Iz teksta odredbe, dakle, proizlazi da je drugostupanjski sud oslobođen obveze obrazlaganja žalbenih navoda koji su od odlučnog značenja, samo ako se oni odnose na činjenično stanje i na primjenu materijalnog prava, dok je žalbene navode koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka dužan obrazložiti.

 

13.3. Kako to osnovano ističu revidenti o žalbenim navodima vezanim na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pobijana presuda nema nikakvih razloga "o odlučnim činjenicama kada je dospjela obveza vraćanja stečenog bez osnove, jesu li tuženici bili nesavjesni stjecatelji u trenutku primitka predmetnih isplata, te u odnosu na istaknuti prigovor zastare."

 

13.4. Budući da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 375. st. 1. ZPP, što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. ZPP na koju se odnosi postupovnopravno pitanje zbog kojega je dopuštena.

 

14. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP trebalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

 

15. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o osnovanosti žalbe I. i II. tuženika u okviru žalbenih razloga koji su od odlučnog značaja i odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.