- 1 -              Rev 1414/2017-2

Broj: Rev 1414/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, protiv 1.tuženika M. S. iz T., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici N. M., odvjetnici u Š. i 2.tuženika V. K. iz B., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Š. M., odvjetniku u Š., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-506/16-3 od 21. ožujka 2017., kojima je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj P-1986/09 od 17. svibnja 2016., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e:

I. Revizija tužiteljice protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

II. Revizija tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-506/16-3 od 21. ožujka 2017. potvrđeni su presuda i rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj P-1986/09 od 17. svibnja 2016., kojima je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo da se 2.tuženiku V. K. naloži isplatiti joj na ime naknade štete za porušenu zgradu u T., izgrađenu na pomorskom dobru, iznos 462.741,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, a odbačena tužba u odnosu na 1.tuženika M. S. te naloženo tužiteljici na ime troškova postupka isplatiti 1.tuženiku M. S. iznos 17.750,00 kn, a 2.tuženiku V. K. iznos 50.000,00 kn.

2. Protiv drugostupanjske presude kao i odluke o troškovima postupka tužiteljica je podnijela reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede parničnog postupka te pogrešne primjene prava, predloživši njezino preinačenje tužbenog zahtjeva, u odnosu na drugotuženika, podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta sudu na ponovno suđenje.

3. 2.tuženik je odgovorio na reviziju tužiteljice predloživši njezino odbijanje kao neosnovano.

4. Revizija tužiteljice nije osnovana, odnosno revizija protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

5. Postupajući prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05. 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbi čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu revizije tužiteljici ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice obje nižestupanjske presude, a kojima je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 2.tuženika V. K. u bitnom s obrazloženjem da nema odgovornosti 2.tuženika za nastalu štetu, sadrže razloge o svim spornim i odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Revizijski navodi tužiteljice kojima pokušavajući osporiti pravilnost nižestupanjskih presuda vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori i činjenične naravi kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, sve u  smislu odredbe čl. 385. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 69. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor. Pri tome revident očito gubi iz vida odredbu čl. 8. ZPP, a prema kojoj je ocjena dokaza pridržana za sud, a ne stranke.

8. Bespredmetni su iscrpni prigovori tužiteljice vezano za (ne)provođenje građevinskog vještačenja u ovom postupku, a kod činjenice da je tužbeni zahtjev u odnosu na 2.tuženika odbijen zbog nepostojanja krivnji zbog tuženika za nastalu štetu tužiteljici.

9. Polazeći od stanja spisa i činjeničnih utvrđenja, a prema kojima je 2.tuženik V. K. izveo rušenje objekta izgrađenog na pomorskom dobru po nalogu 1.tuženika M. S., tada predsjednika vijeća mjesnog odbora T., smatrajući ga ovlaštenim nalogodavcem, a koji za to međutim nije imao odobrenje i suglasnost vijeća mjesnog odbora T. i poglavarstva grada V., a zbog čega je 1.tuženik M. S. pravomoćno kazneno osuđen, uz ostalo i obvezan na naknadu štete tužiteljici zbog rušenja objekta u iznosu 462.741,00, dok je protiv 2.tuženika V. K. kazneni postupak nije pokrenut ni vođen, pravilno su nižestupanjski sudovi odbili zahtjev tužiteljice u odnosu na 2.tuženika V. K. ocijenivši da u okolnostima konkretnog slučaja u odnosu na njega nema odgovornosti za nastalu štetu u smislu odredbe čl. 145. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 1107. st. 1. i čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/08 i 41/08).

10. Stoga je reviziju tužiteljice trebalo odbiti kao neosnovanu sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 80. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

11. Tužiteljica u reviziji, premda usputno, prigovara i odluci o troškovima postupka, a koja po svojoj naravni nije rješenje kojim se postupak pravomoćno završava i protiv kojeg je u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u svezi s odredbom čl. 86. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, moguće podnijeti reviziju.

Stoga protiv toga rješenja nije dopušteno podnošenje revizije. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je na 4. sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015., a prema kojem: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija".

12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

Zagreb, 27. travnja 2021.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.