- 1 -              Rev 2370/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2370/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. P., OIB: …, iz B., koju zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u O., protiv tuženika D. M., OIB: …, iz S., kojeg zastupa punomoćnik A. Č., odvjetnik u O., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tuženika, protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-304/18-2 od 3. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-163/17-9 od 15. siječnja 2018., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje se dio presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-304/18-2 od 3. svibnja 2018., kojim je potvrđen dio toč. I. i toč. III. izreke presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-163/17-9 od 15. siječnja 2018. i sudi:

              „Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi

              Nalaže se tuženiku D. M., OIB: … isplatiti tužiteljici B. P. (ranije M.) OIB: …, iznos od 40.000,00 Eura u protuvrijednosti u kunama na dan isplate prema srednjem tečaju HNB sa zateznom kamatom po stopi koja se plaća na devizne štedne uloge po viđenju u eurima od 10. ožujka 2014. do isplate."

 

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 44.0622,50 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 40.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema srednjem tečaju HNB sa zateznom kamatom po stopi koja se plaća na devizne štedne uloge po viđenju u eurima od 10. ožujka 2014. do isplate, te iznos od 51.110,00 kn sa zateznom kamatom od 10. ožujka do isplate (toč. I. izreke); dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 53.437,50 kn sa zateznom kamatom od 15. siječnja 2018. do isplate (toč. III. izreke).

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. i III. izreke, dok je drugostupanjskim rješenjem ukinuto rješenje prvostupanjskog suda bez vraćanja na ponovni postupak.

 

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke u odnosu na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva za iznos od 40.000,00 EUR, tuženik je izjavio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje podredno preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška sastava revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 40.000,00 Eura na ime stjecanja bez osnove, a koji iznos predstavlja vlastitu imovinu tužiteljice koju je uložila u kupnju zajedničke kuće s tuženikom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

 

8. Suprotno tvrdnji tuženika pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te sadrži jasne i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama, a ni razlozi koji su navedeni nisu proturječni, zbog čega nije počinjena pred drugostupanjskim sudom bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

8.1. S tim u vezi se navodi da eventualna pogrešna primjena materijalnog prava u donošenju presude, sama po sebi ako i postoji ne znači i postojanje bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ako je unatoč pogrešnom pravnom pristupu moguće ispitati presudu, zbog čega navedena bitna povreda nije počinjena niti pred prvostupanjskim sudom.

 

9. Također nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju sadržajno ukazuje revident, jer je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi iznio obrazloženje povodom žalbenog razloga tuženika iznesenog u smislu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP.

 

10. Nije ostvaren niti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.12. ZPP (prekoračenje tužbenog zahtjeva), jer je odlučeno u granicama zahtjeva koji je postavljen u ovom postupku u smislu odredbe čl. 2. st. 1. ZPP.

 

10.1. Naime, tužiteljica potražuje tužbom iznos od 40.000,00 Eura sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, ali na način da su tužiteljici dosudili iznos od 40.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se plaća na devizne štedne uloge po viđenju u eurima.

 

10.2. Prema uvriježenom stajalištu sudske prakse, tužbeni zahtjev nije prekoračen kada sud umjesto zatraženog iznosa strane valute dosudi protuvrijednost tog iznosa u domaćoj valuti, pa time što je u konkretnom slučaju tuženik obvezan na isplatu kunske protuvrijednosti strane valute nije prekoračen tužbeni zahtjev (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev x-811/10-2 od 1. ožujka 2016.).

 

11. Međutim pogrešno je primijenjeno materijalno pravo.

 

12. U ovom stadiju postupka sporan je  zahtjev za isplatu novčanog iznosa koji je tuženica kao posebnu imovinu uložila u kupnju zajedničke kuće, a za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka.

 

13. Nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da je tužiteljica u dogovoru s tuženikom uložila svoju vlastitu imovinu u iznosu od 40.000,00 Eura za kupnju kuće s ciljem zajedničkog stanovanja s tuženikom, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika, te da je pravna osnova prijelaza novčanih sredstava tužiteljice u imovinu tuženika sporazum stranaka o zajedničkom korištenju kuće koja je dijelom kupljena tim sredstvima, da je osnova prijelaza otpala prestankom zajedničkog života stranaka (6. lipnja 2010.) te da se ne radi o imovini koja bi predstavljala bračnu stečevinu niti o imovini stečenoj radom za vrijeme trajanja bračne zajednice niti potječe iz te imovine. Stoga sudovi smatraju osnovanim potraživanje tužiteljice na temelju odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 - dalje: ZOO).

 

14. Shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti.

 

15. Prema odredbi čl. 248. Obiteljskog Zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, i 107/07 - dalje: ObZ) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u čl. 248. ObZ (čl. 253. ObZ). Prema odredbi čl. 249 ObZ bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici imovine koja predstavlja bračnu stečevinu.

 

16. Pogrešno su nižestupanjski sudovi zaključili da je pravna osnova prijelaza novčanih sredstava tužiteljice u imovinu tuženika sporazum stranaka o zajedničkom korištenju kuće koja je dijelom kupljena vlastitom imovinom tužiteljice te da je osnova prijelaza otpala prestankom zajedničkog života stranaka.

 

16.1. Upravo suprotno, u skladu s tvrdnjama tuženika, imajući na umu utvrđenja nižestupanjskih sudova da je volja tužiteljice prilikom kupnje kuće bila stjecanje zajedničke imovine i da upravo je s tim ciljem i uplatila iznos od 40.000,00 Eura kao svoju vlastitu imovinu, prema ocijeni ovoga suda radi se o imovini koja je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice i koja predstavlja bračnu stečevinu sukladno odredbi čl. 248. ObZ.

 

17. Ovaj sud je shvaćanja da je vlastita imovina tužiteljice u predmetnom novčanom iznosu promijenila oblik i postala bračnom stečevinom, jer je kuća kupljena dijelom iz vlastite imovine tužiteljice, a dijelom iz kredita koji je podigao tuženik i to za vrijeme trajanja bračne zajednice, da je kuća bračna stečevina stranaka te da su stranke suvlasnici u jednakim dijelovima na temelju zakona sukladno odredbi čl. 249. ObZ, jer iako je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik stranke nisu ugovorile drugačiji suvlasnički omjer niti su u ovom postupku dokazivali suprotno.

 

18. Budući da tužiteljici pripada pravo na suvlasnički dio opisane nekretnine, a ne pravo na isplatu valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženika, preinačiti pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci.

 

19. S obzirom na to da se preinačenjem presude promijenio uspjeh u parnici, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka koja se temelji na odredbama iz čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.

 

19.1. Tuženiku su u skladu odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje – Tarifa) priznati trošak sastava odgovora na tužbu 500 bodova (Tbr. Tbr. 8/1 Tarife), za pristup na ročište održano 13. studenog 2014. 50 bodova, trošak sastava podnesaka od 15. prosinca 2014. i 17. veljače 2015. za svaki 50 bodova, za pristup na ročišta održana 19. veljače 2015., 6. svibnja 2015. i 1. svibnja 2015. za svako 500 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za sastavljanje žalbe od 30. sijčenja 2018. 625 bodova (Tbr. 10/1 Tarife) te za sastavljanje revizije 750 bodova (Tbr. 10/6. Tarife) što predstavlja ukupno 3525 bodova odnosno 35.250,00 kn (Tbr. 50 Tarife) uvećano za pripadajući PDV od 25% (8.812,50 kn) iznosi 44.062,50 kn.

 

20. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.