- 1 -              Rev 1386/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1386/2019-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. G., OIB: ... iz S., zastupanog po punomoćnicama M. B. P. i E. K. B., odvjetnicama u S., protiv tuženika M. P. OIB: ..., iz D. R., zastupanog po punomoćnici J. S., odvjetnici u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-406/18-2 od 4. listopada 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-770/15 od 23. veljače 2018., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

"Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da nije dopušten izvanredan otkaz tužiteljeva ugovora o radu sklopljen na neodređeno vrijeme 18. 11. 2005. (28. 02. 2009.) sve prema odluci tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18. svibnja 2015. godine i odluci od 12. lipnja 2015. godine, kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, pa radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te i dalje traje.

 

2. Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti tužitelja na rad na radno mjesto sukladno ugovoru o radu od 28.02.2009. godine, odnosno na radno mjesto pekara/NKV - pomoćnog radnika, a ukoliko takovo radno mjesto ne postoji kod tuženika, na drugo odgovarajuće radno mjesto.

 

3. Dužan je tuženik, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (dvijetisućepetsto kuna), sve to s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje kamate teku počevši od donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a obračunavaju se po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana, a djelomično se usvaja, pa se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj 49 Pr-770/15 od 23. veljače 2018.,

 

a) potvrđuje u dijelu pod točkama 1. i 3. u cijelosti

 

b) potvrđuje u dijelu pod točkom 2. izreke i to baš u onom dijelu u kojem je naloženo tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto sukladno Ugovoru o radu od 28. veljače 2009.- tj. na radno mjesto pekara/NKV pomoćnog radnika

 

c) preinačuje u dijelu pod točkom 2. izreke i to baš u onom dijelu u kojem je naloženo tuženiku da vrati tužitelja na drugo odgovarajuće radno mjesto ako kod tuženika ne postoji  radno mjesto pekara/NKV pomoćnog radnika, na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj s osnove naknade parničnog troška u svezi podnošenja žalbe isplati iznos od 1.000,00 kuna.“

 

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je njegova žalba odbijena kao neosnovana reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka.

 

8. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući odluku o izvanrednom otkazu kao i druge provedene dokaze utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Zato nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 8. i 220. ZPP na koju se ukazuje u reviziji.

 

9. Premda tuženik revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka, u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz. Iz tih navoda slijedi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

10. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su parnične stranke u radnom odnosu od 18. studenog 2005., a da je između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika, 28. veljače 2009. zaključen (posljednji) ugovor o radu na neodređeno vrijeme ne temelju kojeg se tužitelj obvezao obavljati poslove NKV - pomoćnog radnika (pekara),

 

- da je tužitelj radi bolovanja izostao s posla od 5. svibnja 2015. do 22. svibnja 2015.,

 

- da je tužitelj 5. svibnja 2015. dostavio tuženiku potvrdu liječnika o privremenoj nesposobnosti za rad u kojoj je navedeno predviđano trajanje bolovanja od 5 dana,

 

- da je bolovanje tužitelja (privremena nesposobnost za rad) trajala od 5. svibnja 2015. do 22. svibnja 2015., kada je bolovanje zaključeno (razvidno iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad koje je izdano od strane liječnice 22. svibnja 2015.),

 

- da je tuženik 18. svibnja 2015. donio predmetnu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojom izvanredno otkazuje ugovor o radu tužitelju, zbog nedolaska na posao u razdoblju od 11. do 18. svibnja 2015., a da je u Potvrdi o privremenoj nesposobnosti za rad koju je tužitelj dostavio tuženiku 5. svibnja 2015., predviđeno bolovanje u trajanju od 5 dana,

 

- da je protiv Odluke o izvanrednom otkazu tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava, kojega tuženik nije usvojio.

 

12. Slijedom navedenih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužitelj bio na bolovanju od 5. svibnja  2015. do 18. svibnja 2018. (kada je donesena odluka o otkazu), o čemu da je tuženik bio upoznat, pa stoga da odsutnost tužitelja zbog bolesti u razdoblju od 11. do 18. svibnja 2015. nije razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju.

 

13. Ovaj revizijski sud u potpunosti dijeli stajalište nižestupanjskih sudova.

 

14. Naime, pravilno su se sudovi pozvali na odredbu iz čl. 116. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR).

 

14.1. Odredbom članka 116. stavak 1. ZR, propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobite važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

14.2. Odredbom članka 37. stavak 1. ZR, propisano je da je radnik dužan, što je moguće prije obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana, dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju.

 

15. U postupku je utvrđeno da je tužitelj postupio sukladno navedenoj odredbi jer je već prvog dana bolovanja (5. svibnja 2015.) dostavio tuženiku liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju od pet dana. To, što tužitelj nije bio na bolovanju predviđenih pet dana, već do 22. svibnja 2015. nije razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju. Ovo bez obzira na okolnost da tužitelj nije obavijestio tuženika kako će njegova privremena nesposobnost za rad trajati duže od predviđenih pet dana, jer je tužitelj u konkretnom slučaju postupao prema poslodavcu (tuženiku) sukladno odredbi čl. 37 ZR.

 

16. Obzirom da tuženik kao poslodavac tijekom postupka u smislu odredbe čl. 116. ZR-a nije dokazao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja.

 

17. Radi navedenog valjalo je, na temelju članka 393. ZPP, reviziju tuženika odbiti i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Katarina Buljan, v. r.