- 1 -              Rev 697/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 697/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. H. iz G., OIB …, koga zastupa punomoćnik S. P. B. odvjetnik u Z., protiv tuženika L. C. d.o.o. iz G., OIB …, koga zastupa punomoćnik B. G. odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, poslovni broj Gž R-1/2020-2 od 31. siječnja 2020. kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pr-7/2019-12 od 6. prosinca 2019., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31. prosinca 2007. te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto strojara uz isplatu naknade plaće od 767.645,19 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako su naznačeni pod toč. I/I. izreke. Odbijen je zahtjev za naknadom štete od 20.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate (toč. I/II izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 136.880,74 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate (toč. II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje pod točkama I. i II. izreke, dok je preinačena u dijelu odluke o trošku postupka tako da je odbijen zahtjev tuženika za 26.234,60 kn.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju kao neosnovnu.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 70/19 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskoj odluci navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su nejasni ili proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima odluke i predmeta tužbe, pa se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. ZPP.

 

8. Nije osnovan revizijski prigovor tužitelja da se u pobijanoj drugostupanjskoj presudi ne opisuje koju je to tešku povredu obveze iz radnog odnosa počinio tužitelj jer je u pobijanoj presudi naznačeno da je utvrđeno da je tužitelj ispostavljao račune tuženiku po kojima nije bilo točenja goriva u ukupnom iznosu od 24.517,73 kn a da i bez obzira na visinu materijalne štete opravdano je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja. Dakle, drugostupanjski sud je zaključio da su ispunjeni uvjeti za izvanredni otkaz iz čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: ZR) jer je tužitelj tuženiku uzrokovao materijalnu štetu i jer je tuženik izgubio povjerenje u njega.

 

9. Budući da je drugostupanjski je sud prihvatio činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu a koji je u prvostupanjskoj presudi naznačio da je iz inspekcijskog nadzora poslovnih knjiga tuženika i poslovne dokumentacije dostavljene od drugih poreznih obveznika utvrđeno postojanje nevjerodostojnih računa po kojima nije bilo stvarne isporuke goriva, a što je potvrđeno i nalazom vještaka – pa je stoga neosnovan prigovor da u pobijanoj odluci nisu navedeni dokazi na kojima drugostupanjski sud temelji tvrdnju o počinjenoj teškoj povredi obveze iz radnog odnosa.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu uz vraćanje na radno mjesto strojara te isplatom naknade plaće.

 

11. Neosnovano tužitelj u reviziji ističe da postupak otkazivanja nije proveden na zakonit način jer da nije provedeno savjetovanje s radničkim vijećem i nije omogućeno iznošenje obrane tužitelja.

 

12. Drugostupanjski sud je na temelju iskaza predsjednika i članova radničkog vijeća zaključio da je radničko viječe održalo sjednicu 31. prosinca 2007. na kojoj se raspravljalo o izvanrednom otkazivanju radnicima među kojima je bio i tužitelj. Budući da je članovima radničkog vijeća uz dopis direktora dostavljeno izvješće financijske policije i financijsko izvješće te da je predsjednik radničkog vijeća potpisao zapisnik s tog sastanka, proizlazi da je tuženik ispunio svoju obvezu u smislu čl. 145. ZR. On je proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem dok postupak pribavljanja suglasnosti mu nije ni trebao jer se nije radilo o zaštićenim kategorijama radnika za čije je otkazivanje trebala suglasnost radničkog vijeća. Sama činjenica da tuženik tužitelju nije omogućio iznošenje obrane opravdava okolnost jer je bio u posjedu dokumentacije Ministarstva financija koja tereti tužitelja kao i sama činjenica da je tuženik protiv tužitelja podnio kaznenu prijavu. Stoga je tuženik postupio u skladu s odredbom čl. 110. st. 2. ZR.

 

13. Nadalje, sama činjenica da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju i još nekolicini radnika otkazao ugovor o radu, a da drugom dijelu radnika zbog iste povrede nije otkazao ugovor o radu, ne čini odluku o otkazu nezakonitom jer sama ta činjenica ne opravdava postupanje tužitelja prilikom izvršavanja obveza iz radnog odnosa (tužitelj ističe da je riječ o diskriminaciji ali ne navodi koji bi bio osnov diskriminacije u smislu čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, Narodne novine br. 85/08).

 

14. Tijekom prvostupanjskog postupka sud je utvrdio sljedeće činjenice;

- da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove radnog mjesta strojara,

- da je tuženik 31. prosinca 2007. tužitelju otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom ugovora o radu,

- da je osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa tuženik opisao na način da je tužitelju u vremenu od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. oštetio društvo za iznos 24.517,73 kn i to tako da je koristio I. karticu na način da je plaćao neisporučeno gorivo i uzimajući nevjerodostojne račune i na taj oštetio računa za navedeni iznos,

- da je odgovorna osoba tuženika saznala za navedenu povredu iz rješenja i zapisnika Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured G., Odjel za nadzor, klasa: UP/I-471-02/07-01/58, urbroj: 513-07-09-07-1,

- da je navedeno rješenje kod tuženika zaprimljeno 18. prosinca 2007.,

- da iz navedenog rješenja proizlazi da je u postupku inspekcijskog nadzora poslovnih knjiga tuženika i poslovne dokumentacije dostavljene od drugih poreznih obveznika utvrđeno postojanje nevjerodostojnih računa po kojim nije bilo stvarne isporuke goriva,

- da je 31. prosinca 2007. direktor tuženika dostavio radničkom vijeću dopis sa imenima i prezimenima radnika kojima treba izvanredno otkazati ugovore o radu sa navedenim rješenjima i zapisnikom ministarstva financija,

- da je 31. prosinca 2007. održan sastanak radničkog vijeća na kojem se raspravljalo o tužiteljevom i još deset otkaza drugih radnika.

 

15. Prvostupanjski sud ističe da se tužitelj ugovorom o radu od 29. studenoga 2002. obvezao obavljati poslove strojara a koji poslovi su uključivali i savjesno i brižljivo korištenje povjerene mu I. kartice broj … o čemu se tužitelj obvezao potpisivanjem izjave od 8.4.2005. Ponašanje tužitelja koji je u vremenu od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2006. oštetio tuženika za iznos od 24.517,73 kn i to tako da je koristio I. karticu za plaćanje goriva i to za plaćanje nevjerodostojnih računa u kojima nije bilo stvarne isporuke goriva, predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

 

16. Uzevši u obzir da je tužitelj zloupotrijebio I. karticu i oštetio tuženika za 24.517,73 kn plaćajući gorivo koje nije isporučeno, to je prema ocjeni ovog suda pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 107. ZR kad je utvrđeno postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

17. Budući da se preostali revizijski navodi odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a što sukladno čl. 385. ZPP ne može biti revizijski razlog, to je na temelju čl. 393. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.