- 1 -              Rev 736/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 736/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda ..., OIB ..., Z., Područni ured u S., protiv tuženika E. o. d.d., OIB ..., S., kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-276/16 od 1. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-21/13 od 25. studenoga 2015., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-276/16 od 1. prosinca 2016. i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-21/13 od 25. studenoga 2015. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 44.969,22 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka (toč. II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, - dalje: ZPP) u kojoj predlaže pobijanu odluku preinačiti u smislu revizijskih navoda te tuženiku dosuditi parnični trošak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Ocjenjujući tužbeni zahtjev osnovanim nižestupanjski sudovi u presudama, između ostalog, izrazili su shvaćanje da isprave naziva "izvješća o bolovanju" na kojima je tužitelj, kao pravni slijednik HZZOZZR, naznačio (potvrdio) da su iznosi iz tih isprava plaćeni, imaju u odnosu na sadržaj potvrđivanja plaćenog značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

8. Podnoseći reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP tuženik u reviziji naznačuje sljedeća pravna pitanja:

 

              1. "Da li isprava ima svojstvo javne isprave u skladu s odredbom čl. 230. st. 1. ZPP-a već stoga što je izdana od strane pravne osobe s pojedinim javnim ovlaštenjima; ili je potrebno da je isprava izdana baš u sklopu taksativno propisanih javnih ovlaštenja njezinog izdavatelja da bi se u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a smatrala javnom ispravom te time po samom Zakonu dokazivala istinitost onoga što se njom potvrđuje?"

 

              2. "Da li Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) kao pravni slijednik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu (HZZOZZR) mora dokazati daje baš njegov prednik HZZOZZR pretrpio štetu u vidu isplate troškova liječenja i da time uopće postoji samo pravo koje je onda moglo prijeći na HZZO kao slijednika odnosno da li je neki pravni subjekt koji svoje potraživanje temelji na sljedništvu iza drugog pravnog subjekta, dužan dokazati postojanje i sadržaj toga prava kojeg je imao prednik, a koje je potom prešlo na slijednika?"

 

9. Važnost prvog pitanja tuženik obrazlaže pozivajući se na različitu praksu drugostupanjskih sudova izraženu u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1580/12 od 21. svibnja 2015. i Pž- 8737/12 od 16. veljače 2015.,  Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-260/13 od 17. travnja 2014. i dr.

 

10. U odnosu na drugo pitanje kao razloge važnosti tuženik se poziva na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9074/12 od 10. prosinca 2014. i Pž-3930/13 od 14. travnja 2016.

 

11. Ovaj sud je ocijenio da je prvo pitanje naznačeno u reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga u odnosu na to pitanje revizija dopuštena.

 

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao pravnog slijednika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, za naknadu štete u iznosu od 44.969,22 kn koja je nastala isplatom troškova liječenja i bolovanja njegove osiguranice D. T. koja je zadobila ozljede u prometnoj nezgodi od 13. listopada 2009., koju je prouzročio osiguranik tuženika, a koje su priznate kao ozljede na radu.

 

13. Prvo naznačeno pravno pitanje odnosi se na dokaznu snagu isprave naziva "izviješće o bolovanju" na kojima su navedeni datumi plaćanja i koji su ovjereni od strane tužitelja, kao pravnog slijednika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja ljudi, kao isprave koja dokazuje postojanje učinjenog troška.

 

14. Odredbom čl. 230. st. 1. ZPP propisano je da isprava koju je u propisnom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takovom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenom na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

 

15. Prema ocjeni ovog suda isprave naziva "izvješća o bolovanju" na kojima je tužitelj, kao pravni slijednik HZZOZZR, naznačio (potvrdio) da su iznosi iz tih isprava plaćeni, nemaju u odnosu na sadržaj potvrđivanja plaćenog značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP.

 

              Naime, određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela: koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu: za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno: "u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu ju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu") ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je "posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama") - a takav se značaj ne može dati dijelu spornih isprava u naznaci (potvrdi) da su plaćeni troškovi bolovanja.

 

16. Sporne isprave u naznaci da su plaćeni troškovi bolovanja imaju značaj isprave, ali ne javne isprave, odnosno predstavljaju valjano dokazno sredstvo koje treba cijeniti u sklopu ostalih provedenih dokaza.

 

17. Gledano u svijetlu navedenog shvaćanja revizijskog suda koje predstavlja i odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje za zaključiti je da su nižestupanjske presude donesene na temelju shvaćanja koje nije u suglasnosti sa izloženim shvaćanjem revizijskog suda i da je time ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, na kojeg revident prvim naznačenim pitanjem i upućuje.

 

18. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu sporne isprave ocjenjivali kao općenito dokazno sredstvo (ne polazeći  od iznimne dokazne snage javne isprave), povezujući te dokaze  s drugim dokazima i rezultatima cjelokupnog postupka, nema mjesta preinaci presude već je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP pobijane presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

19. U odnosu na drugo u reviziji naznačeno pravno pitanje valja odgovoriti da o tom pitanju ne ovisi odluka u ovom sporu.

 

              Naime, u obrazloženju tog pitanja revident navodi da tužitelj nije dokazao da postoji pravo koje bi na njega kao pravnog slijednika HZZOZZR moglo prijeći, jer da se iz priložene dokumentacije jedino može zaključiti da je dio predmetnih troškova platio sam tužitelj. Međutim, suprotno revizijskim navodima, nižestupanjski sudovi utvrdili su postojanje potraživanja prednika tuženika, koje je kako to proizlazi iz priloženih isprava, prema naznačenim datumima plaćanja, nastalo prije nego je HZZOZZR pripojen tužitelju (1. siječnja 2011.).

 

20. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3.).

 

 

Zagreb, 27. travnja 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.