- 1 -              Revd 933/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 933/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. I. G. P. R., d.d. „u stečaju“, OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika M. M., OIB …, iz B. na M., i II-tuženika I. M., OIB … iz B. na M., koje zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. i P. d.o.o. Z., radi utvrđenja neistinitosti javne isprave, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5693/2019-2 od 12. svibnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-167/2018-15 od 23. srpnja 2019., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5693/2019-2 od 12. svibnja 2020. se odbacuje kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj S. M. I. G. P. R., d.d. „u stečaju“ je podneskom od 14. kolovoza 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5693/2019-2 od 12. svibnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje o odbačaju tužbe Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-167/2018-15 od 23. srpnja 2019., radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

2. Tuženici su odgovorili na prijedlog te su ocijenili da je prijedlog nedopušten jer su u njemu iznesene nove činjenice, te neutemeljene tvrdnje da je tužba podnesena s dva tužbena zahtjeva, iako je bila riječ samo o jednom zahtjevu. Predložili su odbaciti prijedlog kao nedopušten.

 

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

4. Tužitelj je u prijedlogu naznačio pravna pitanja radi kojih predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije, a koja glase:

 

1. „Je li tužitelj učinio vjerojatnim postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe na utvrđenje ako je postavio i drugi deklaratorni zahtjev za utvrđenje da slijedom prethodnog utvrđenja, da je javna isprava neistinita, se utvrđuje da prijava tražbine u stečajnom postupku nije pravodobna?

 

2. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ukoliko ne odluči o svim žalbenim navodima, odnosno ukoliko u konkretnom slučaju previdi, to jest, izostavi odluku u odnosu na drugopostavljeni tužbeni zahtjev, u slučaju kada je prvopostavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev zaodjenut drugopostavljenim deklaratornim tužbenim zahtjevom?“

 

4.1. U prijedlogu je navedeno da se pitanja odnose na odredbe čl. 2. i čl. 187. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, te da je o tim pitanjima Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Revt-61/04 od 23. prosinca 2004., ali da pobijano rješenje nije u skladu s tim shvaćanjem.

 

5. Prvo naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, jer nije riječ o pravnom pitanju o kojemu odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda.

 

6. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-61/04 od 23. prosinca 2004. je navedeno da je tužba na utvrđenje postojanja tražbine odbačena s obrazloženjem da tužitelj kao stečajni vjerovnik može svoju tražbinu ostvarivati samo u stečajnom postupku. Rješenje je doneseno po tužbi na utvrđenje da ne postoji pravni odnos temelj kojeg je preneseno potraživanje osigurano založnim pravom.

 

6.1. U obrazloženju te odluke je navedeno:

 

„Prema odredbi čl. 96. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96, 29/99, 129/00) stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku. Stoga, kada bi tužitelj tužbom izvan stečajnog postupka tražio da se utvrdi postojanje njegove tražbine prema stečajnom dužniku takova tužba ne bi bila dopuštena. Naime, stečajni vjerovnici prijavljuju svoje tražbine stečajnom upravitelju i te se tražbine ispituju na ispitnom ročištu prema svojim iznosima i redu (čl. 173. i 175. Stečajnog zakona).“ (…) Tražiti da se utvrdi postojanje, odnosno ne postojanje nekog pravnog odnosa ili kakvog prava može se tužbom kada je to posebnim propisom predviđeno ili kada tužitelj ima pravni interes da se utvrdi postojanje ili ne postojanje nekog prava ili pravnog odnosa (čl. 187. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03). Tužitelj kao stečajni vjerovnik stečajnog dužnika tuženika pod 2. ima takav pravni interes jer bi u slučaju da se utvrdi ono što tužbom traži kao stečajni vjerovnik imao veće izglede da naplati svoju tražbinu kada imovina stečajnog dužnika ne bi bila opterećena založnim pravom u korist treće osobe, koja temeljem založnog prava ima pravo odvojenog namirenja kao razlučni vjerovnik (čl. 81. Stečajnog zakona). Prema tome, učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje: ZPP, a u svezi s čl. 187. ZPP-a kada je odbačena tužba, umjesto da je meritorno odlučeno o tužbenom zahtjevu, koju povredu nije sankcionirao sud drugog stupnja čime je i sam učinio istu povredu, a koju povredu ističe revident prema sadržaju revizije.“ U tom postupku je dakle bila riječ o putu pravne zaštite, i pravnom interesu na tužbu u drugačijoj procesnopravnoj situaciji.

 

6.2. U ovom postupku tužbom se traži utvrđenje da je isprava "Potvrda" o prijemu pošiljke prijamni broj … Poštanskog ureda B. od 8. prosinca 2003. neistinita i da ne proizvodi pravne učinke, slijedom čega se utvrđuje da je prijava tražbine tuženika M. M. i I. M. od 8. prosinca 2003. nepravodobna, odnosno da ista nije podnesena 8. prosinca 2005.

 

6.3. Tužba je odbačena (uz ostale razloge) s obrazloženjem da je u stečajnom postupku rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-294/2003 od 25. srpnja 2018. utvrđeno da je naknadno podnesena prijava tražbine vjerovnika M. M. i malodobnog I. M. zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici M. M. od 8. prosinca 2003. pravodobna. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4931/2018 od 29. kolovoza 2018. kojim su odbijene žalbe stečajnih vjerovnika M. B. i J. R. te stečajnog upravitelja, a revizija podnesena protiv navedenog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3198/2018 od 19. veljače 2019. U tom stečajnom postupku je raspravljena sporna činjenica glede sadržaja i istinitosti isprave - Potvrde Hrvatske pošte prijemni broj … Poštanskog ureda B., čime je kao prethodno pitanje utvrđen sadržaj i istinitost upravo one isprave za koju se u ovom postupku traži utvrđenje neistinitosti. Stoga je ocijenjeno da tužitelj nema pravnog interesa u posebnoj parnici tražiti utvrđenje neistinitim isprave, niti bi to procesno bilo moguće.

 

6.4. Zbog iznijetih razloga je prema ocjeni ovoga suda tužba u ovom predmetu odbačena na temelju bitno različitih činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova i različite procesne situacije stranaka u odnosu na činjenična utvrđenja na kojima se temelji obrazloženje rješenja revizijskog suda broj Revt-61/2004, pa prvo naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. ZPP.

 

6.5. Nadalje, pitanje pravnog interesa na podnošenje tužbena utvrđenje po odredbi čl. 187. ZPP je činjenično pitanje svakog konkretnog slučaja. Stoga nije moguće unaprijed odrediti pravni standard u primjeni odredbe čl. 187. st. 2. ZPP koji bi bio primjenjiv u svim budućim slučajevima kod ocjene o postojanju pravnog interesa na podnošenje tužbe na utvrđenje.

 

7. Drugo pitanje je određeno naznačeno, ali u odnosu na njega nije naveden razlog važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, pa prijedlog u tom dijelu ne ispunjava formalne uvjete dopuštenosti.

 

8. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a. st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.