1                       Poslovni broj: 2 UsI-108/2021

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 UsI-108/2021-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu toga suda Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja D. S. iz V., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski pravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, zastupanog po službenoj osobi D. K., radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rada, dana 27. travnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-561-01/20-01/465 URBROJ: 512-2501-20-4 od 7. prosinca 2020.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-561-01/20-01/868 URBROJ: 512M2-76-20-2 od 2. listopada 2020. godine.

 

2. Navedenim je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata, kao neosnovan.

 

              3. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da smatra kako sa dvostrukim vidom nije ni trebao biti upućen u rovove u borbeni sektor u ratu niti da drži mrtvu stražu u skladištu Lug pored Čepina. Navodi da zbog dvostrukog vida nema sposobnost upravljanja autom, a Krizni štab je propustio uvidjeti njegovu ograničenost služenja vojnog roka te ga je uputio u rovove u pričuvni sastav borbenog sektora zbog čega je predstavljao prijetnju sebi, ali i drugim braniteljima. Regrutni centar u JNA mu je dao ograničenje rukovanja puškom i držanje straže. Ističe kako je na to sve pristao zbog općeg kaosa koji je tada vladao i domoljublja. Smatra da je njegov slučaj specifičan i traži veću pozornost na drugim razinama. Stoga predlaže da Sud ocijeni osnovanim tužbeni zahtjev i poništi pobijano rješenje.

 

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužitelj uz zahtjev priložio presliku vojne knjižice i medicinske dokumentacije. U izjavi na zapisnik od 24. veljače 2020. tužitelj je pozvan na dopunu svog zahtjeva gdje je pritom naveo kako ostaje kod svog zahtjeva, te moli da mu se prizna status dragovoljca, da ima problema sa vidom, da nema materijalnih dokaza, svjedoka i da mu se ne da dokazivati status. Iz dopisa Područnog odsjeka za poslove obrane Vukovar od 28. travnja 2020. razvidno je da je tužitelj u Službenoj evidenciji sudjelovanja u Domovinskom ratu modul ISU-PU evidentiran kao pripadnik VP 2128 Osijek (106. brigada) od 12. listopada 1991. do 26. listopada 1991., VP 2152 Osijek (130. brigada) od 27. listopada 1991. do 1. rujna 1992., VP 3251 (302. logistička baza) od 2. rujna 1992. do 11. listopada 1992. i VP 8310 Osijek (5. domobranska pukovnija Osijek) od 1. kolovoza 1995. do 3. rujna 1995. Nadalje ističe kako je regulirao tužitelj regulirao vojnu obvezu i imao je obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu. Smatra kako je prvostupanjsko tijelo pravilno odlučilo da tužitelj ne ispunjava uvjete jer je imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu Oružanih snaga RH, sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne Novine, broj 12117 i 9819, nastavno: Zakon) te ima ukupno 98 dana borbenog sektora, od potrebnih najmanje 100 dana propisanih člankom 5. stavkom 2. Zakona, a tužitelj nije ponudio pravno relevantne niti činjenične razloge za drugačije rješenje. Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

 

5. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim sudom je održana javna rasprava 20. travnja 2021. u nazočnosti tužitelja osobno i službene osobe tuženika.

 

6. Na raspravi tužitelj je ostao pri navodima iz tužbe. Prvenstveno napominje kako zadnje dvije godine živina Mitnici u Vukovaru te da se bavi proučavanjem povijesti ratova zbog čega ima drugačiju sliku svoje, a i relevantne povijesti hrvatske države. Ukazuje kako već 30 godina ima zdravstveni problem s dvostrukim vidom te da su ga tijekom 1991. godine predstavnici kriznih štabova slali u rovove na prvu crtu i to na području Ivanovca što smatra apsurdnim, jer nema niti pravo na vozačku dozvolu. Napominje kako je glavni razlog odbijanja njegovog zahtjeva činjenica što mu fale dva dana da bi ispunjavao zakonom propisani uvjet od 100 dana borbenog sektora te naglašava kako se taj uvjet uveo naknadno te da nije postojao u vrijeme predsjednika Franje Tuđmana, odnosno u zakonu iz 1996. Posebno naglašava kako je zbog tog zakonskog uvjeta ustvari postalo sporno i da li pojedini branitelji Vukovara uopće mogu ispunjavati taj uvjet, kada je poznato koliko je obrana trajala. Navodi i kako je tijekom 10 i 11. mjeseca 1991. na osječkom području vladao kaos, o čemu postoje i brojni novinski natpisi te da je on u takvoj situaciji branio državu u rovu. Smatra da je ovakvo postupanje ministarstva nepravedno i da se radi o donošenju odluka na njegovu štetu, zbog čega je prisiljen tražiti pravnu zaštitu te će ukoliko je to potrebno podnositi pravne lijekove sve do Ustavnog suda. Na kraju napominje kako je tijekom 1992. prebačen na čuvanje straže u Lug te da se radilo o jako opasnom mjestu, budući su tamo čuvali municiju i imali su nekoliko opasnih intervencija, o čemu također postoje brojna svjedočanstva pa smatra i da je tim činom, a uzimajući u obzir postojanje dvostrukog vida, pokazao svoje nastojanje da brani državu.

7. Službena osoba tuženika na raspravi izjavljuje da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga. Nema ništa drugo za dodati.

 

8. U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, nastavno: ZUS), utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je 7. studenog 2019. tužitelj podnio zahtjev za priznanjem statusa hrvatskog branitelja-dragovoljca u Domovinskom ratu, kojem je priložio vojnu knjižicu i medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da ima dvostruki vid.

 

10. Iz zapisnika o saslušanju stranke od 24. veljače 2020. proizlazi da je tužitelj pozvan kako bi nadopunio i izmijenio zahtjev koji je nepotpun, da na upit za koje razdoblje traži priznanje statusa i temeljem pripadnosti kojim postrojbama odgovara da ostaje pri zahtjevu, traži da mu se prizna status dragovoljca, nema materijalnih dokaza, ukazuje kako ima problema sa vidom te da nema svjedoka i ne želi dodatno dokazivati status.

 

11. Iz dopisa Područnog odsjeka za poslove obrane Vukovar od 28. travnja 2020. proizlazi da je tužitelj u Službenoj evidenciji sudjelovanja u Domovinskom ratu modul ISU-PU evidentiran kao pripadnik VP 2128 Osijek (106. brigada) od 12. listopada 1991. do 26. listopada 1991., VP 2152 Osijek (130. brigada) od 27. listopada 1991. do 1. rujna 1992., VP 3251 (302. logistička baza) od 2. rujna 1992. do 11. listopada 1992. i VP 8310 Osijek (5. domobranska pukovnija Osijek) od 1. kolovoza 1995. do 3. rujna 1995.

 

12. Nadalje iz predmetnog dopisa i podataka službene evidencije, a i iz navoda samog tužitelja proizlazi da je tužitelj regulirao vojnu obvezu i da je imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu što u ovom sporu nije sporno.

 

13. Iz platnih lista 106. brigade za mjesec listopad 1991. godine proizlazi kako je tužitelj primio plaću za 21 dan angažiranja u mjesecu listopadu 1991. godine

 

14.Člankom 5. stavkom 1. Zakona propisano je da je dragovoljac iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani suvereniteta RH kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. godine, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je dragovoljac iz Domovinskog rata i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je sudjelovao u obrani suvereniteta RH kao pripadnik borbenog sektora:

a)     najmanje 30 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. ili

b)     najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 31. prosinca 1995.

 

15.  Članak 5. Zakona o hrvatskim branitelja, u stavku 1. i 2., jasno i nedvojbeno regulira uvjete i pretpostavke za priznanje statusa hrvatskog branitelja-dragovoljca, a gdje je prva i osnovna pretpostavka ta da li je branitelj imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili je regulirao obvezu služenja vojnog roka. S obzirom kako je u ovom sporu nesporno da je tužitelj regulirao obvezu služenja vojnog roka i imao je obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu, u konkretnom slučaju se primjenjuju uvjeti iz stavka 1., odnosno da je branitelj sudjelovao u obrani suvereniteta kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. godine. Kako s obzirom na podatke iz dopisa Područnog odsjeka za poslove obrane Vukovar od 28. travnja 2020. i platnih lista 106. brigade proizlazi da je tužitelj proveo ukupno 98 dana kao pripadnik borbenog sektora u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. godine, a tužitelj tijekom upravnog postupka i u ovom upravnom sporu nije iznio činjenice niti priložio dokaze iz kojih bi proizlazilo drugačije, ovaj sud je mišljenja da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za priznanjem statusa hrvatskog branitelja-dragovoljca tužitelju.

 

16. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom.

 

17.  Trebalo je stoga temeljem članka 57. stavka 1. ZUS tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

18. Sud u smislu odredbe članka 79. ZUS, nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući tužitelj i tuženik nisu postavili zahtjev za naknadu troškova.

 

Osijek, 27. travnja 2021.

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.