- 1 -              Rev 2709/2018-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2709/2018-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika Grad Zagreb, OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4704/2014-6 od 5. prosinca 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-8815/10 od 31. siječnja 2014., ispravljena rješenjem istog suda broj P-8815/10 od 11. veljače 2014., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 30.562.181,62 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. studenoga 2012. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, dok je u toč. II. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio isplatu iznosa od 3.708.932,34 kn sa zateznim kamatama tekućim od 24. prosinca 2011. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena. U toč. III. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 30.562.181,62 kn tekući od 24. prosinca 2011. pa do 26. studenoga 2012. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena.

 

Prvostupanjskim rješenjem u toč. I. izreke utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 47.294.510,00 kn, u toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 22.518,32 kn sa zateznim kamatama tekućim od 24. prosinca 2011. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u toč. III. izreke prvostupanjskog rješenja dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 3.708.932,34 kn sa zateznim kamatama tekućim od 24. prosinca 2011. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena.

 

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. III. njezine izreke, dok je u toč. II. izreke drugostupanjske presude preinačena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke kao i dopunska presuda broj P-8815/10 od 14. veljače 2014. te je suđeno da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku platiti iznos od 30.562.181,62 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. studenoga 2012. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a ujedno je naloženo tužitelju da u roku osam dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.001.875,00 kn. U toč. III. izreke drugostupanjske presude naloženo je tužitelju da u roku osam dana naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka od 156.250,00 kn.

 

Drugostupanjskim rješenjem u toč. I. odbačena je kao nedopuštena žalba tuženika protiv rješenja iz prvostupanjske presude u odnosu na toč. III. izreke, a u toč. II. izreke drugostupanjskog rješenja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u odnosu na toč. II. izreke.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu na način da odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu u odnosu na iznos od 30.562.181,62 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te u odnosu na troškove parničnog postupka, a podredno da ukine pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je potraživanje tužitelja od 30.562.181,62 kn, a koji iznos je zakonska zatezna kamata koju potražuje tužitelj od dospijeća glavnog potraživanja pa do isplate glavnog potraživanja tijekom ovog postupka.

 

8. Tužitelj u reviziji navodi da reviziju izjavljuje i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s time da u reviziji samo navodi da drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke nije dao valjane razloge za svoju odluku te da razlozi koje je dao proturječe stanju spisa. Nigdje u reviziji tužitelj jasno i određeno ne navodi u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te očigledno i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka obrazlaže u suštini revizijskim razlogom pogrešne primjene materijalnog prava koji se sastoji u pogrešnom tumačenju podneska tužitelja od 15. prosinca 2011. Obzirom da drugostupanjska presuda sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te obzirom da tužitelj samo općenito iznosi revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, taj revizijski razlog nije osnovan.

 

9.  U postupku je utvrđeno:

 

- da je tuženik s prednicima tužitelja 23. srpnja 2007. zaključio nagodbe o zamjeni nekretnina i to s pravnim prednikom tužitelja M. u. d.o.o. iz Z. i K. d.o.o. iz Z.,

 

- da je tuženik s pravnim prednikom tužitelja M. u. d.o.o. iz Z. zaključio nagodbu o zamjeni nekretnina na temelju Zaključka Gradskog poglavarstva tuženika o sklapanju nagodbe,

 

- da se taj prednik tužitelja obvezao dati u zamjenu svoje nekretnine upisane u k.o. S. K. i to deset zemljišnih čestica ukupne površine 17.376 m2 s utvrđenom vrijednošću u iznosu od 3.214.560,00 EUR,

 

- da se tuženik obvezao dati navedenom pravnom predniku tužitelja u zamjenu nekretnine kojih je izvanknjižni vlasnik u ukupnoj površini od 10.000 m2 i to 10.000/84.423 dijela nekretnine k.č.br. 138 iz k.o. P. u ukupnoj površini 82.423 m2 (10.000/127.688 dijela k.č.br. 7712/1 iz k.o. G. Z.) i to dio zemljišta površine 10.000 m2 s utvrđenom vrijednošću od 3.210.000,00 EUR,

 

- da se tuženik s pravnim prednikom tužitelja K. d.o.o. iz Z. navedenom nagodbom obvezao na zamjenu nekretnina na temelju Zaključka Gradskog poglavarstva tuženika kojom navedeni prednik tužitelja daje u zamjenu svoje nekretnine upisane u k.o. S. K. i to osam zemljišnih čestica ukupne površine 10.100 m2 ukupne vrijednosti od 3.264.140,00 EUR,

 

- da se tuženik obvezao tom pravnom predniku tužitelja dati u zamjenu nekretnine u izvanknjižnom vlasništvu u ukupnoj površini od 10.100 m2 i to 10.000/82.423 dijela nekretnine k.č.br. 138/1 iz k.o. P., ukupne površine 82.423 m2 (10.000/127.688 dijela z.k.č.br. 7712/1 iz k.o. G. Z. i to dio zemljišta površine 10.100 m2 s utvrđenom vrijednošću od 3.242.100,00 EUR,

 

- da su pravni prednici tužitelja izvršili svoje obveze i predali nekretnine u posjed i vlasništvo tuženika,

 

- da tuženik nije predao pravnim prednicima tužitelja ugovorene nekretnine,

 

- da je u nagodbama sklopljenim između prednika tužitelja i tuženika za slučaj da tuženik ne ispuni svoju obvezu predaje nekretnina bilo predviđeno da plati njihovu utvrđenu novčanu vrijednost,

 

- da je tuženik tijekom ovog postupka 23. prosinca 2011. platio tužitelju iznos od 48.480.569,68 kn koji iznos predstavlja protuvrijednost od 6.452.100,00 EUR sukladno utvrđenoj vrijednosti u nagodbama.

 

10. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 30.562.181,62 kn, a koji iznos predstavlja zatezne kamate na glavnicu od 48.480.569,68 kn glavnog duga za razdoblje od dospijeća 19. ožujka 2008. pa do isplate 23. prosinca 2011. Pritom prvostupanjski sud smatra kako je tužiteljeva nenovčana tražbina se uslijed neispunjenja pretvorila u novčanu tražbinu i da je dospijeće novčane tražbine tužitelja bilo protekom šest mjeseci od poziva upućenog od strane tužitelja tuženiku za isplatu tog iznosa, a koji poziv je upućen 13. rujna 2007.

 

11. Drugostupanjski sud na temelju navedenih odlučnih činjenica primjenom odredbe čl. 373.a ZPP smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz razloga što je tijekom parničnog postupka tužitelj 15. prosinca 2011. dostavio tuženiku ponudu da je spreman odustati od tužbe i tužbenog zahtjeva ako tuženik u razumnom roku izvrši isplatu svih obveza iz oba ugovora o nagodbi sklopljenog između tuženika i prednika tužitelja, a što je tuženik u cijelosti i učinio te je isplatio novčanu protuvrijednost nekretnina koje je trebao predati u posjed i vlasništvo tužitelju. Pritom drugostupanjski sud navodi da je tuženik postupio sukladno ponudi i traženju tužitelja u roku od osam dana, a što je izvršeno na račun E. & S. b. d.d. R. temeljem ugovora o asignaciji.

 

12. Tužitelj u reviziji u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u bitnom ističe da je drugostupanjski sud potpuno pogrešno protumačio i ocijenio podnesak tužitelja od 15. prosinca 2011., da se tužitelj nigdje izrijekom nije odrekao zateznih kamata na iznos glavnog potraživanja te da je stoga tužitelj i povukao tužbu samo za iznos glavnice ali ne i za zakonske zatezne kamate.

 

13. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

14. Drugostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos glavnog potraživanja za razdoblje od dospijeća pa do isplate iz razloga što je protumačio izjavu tužitelja u podnesku od 15. prosinca 2011. na način da ukoliko tuženik podmiri glavno potraživanje i isplati utvrđenu vrijednost nekretnina u nagodbama sklopljenim između prednika tužitelja i tuženika, da je na taj način tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu i da će tužitelj odustati od tužbe i tužbenog zahtjeva općenito u ovoj pravnoj stvari. Pritom je drugostupanjski sud uzeo u obzir da je tužitelj dostavio tuženiku nalog u vezi ispunjenja obveze tuženika po predmetnim nagodbama i kojim nalaže tuženiku da cjelokupnu obvezu isplate po nagodbama od 23. srpnja 2007. u ukupnom iznosu od 6.452.100,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate izvrši u korist njegovog vjerovnika E. & S. b. d.d. R. Obzirom da je isplata nesporno izvršena 23. prosinca 2011. temeljem takvog ugovora, koji drugostupanjski sud smatra ugovorom o asignaciji, a obzirom na sam tekst podneska i izjave tužitelja od 15. prosinca 2011., drugostupanjski sud zaključuje da je na taj način prestalo bilo kakvo pravo tužitelja na potraživanje zakonske zatezne kamate za sporno razdoblje.

 

15. Ovaj sud u cijelosti prihvaća takvo tumačenje podneska tužitelja od 15. prosinca 2011. Iz uvida u zadnji odlomak podneska tužitelja od 15. prosinca 2011. vidljivo je da isti navodi da je spreman odustati od tužbe i tužbenog zahtjeva u ovom parničnom postupku ukoliko tuženik u razumnom roku izvrši isplatu svih obveza iz oba ugovora o nagodbi, a iz razloga nemogućnosti uknjižbe nekretnina. Točno je da tužitelj nije izrijekom naveo da će odustati od potraživanja zateznih kamata, ali obzirom na takvu stipulaciju u zadnjem odlomku izjave od 15. prosinca 2011. pravilno je za zaključiti da ako tuženik plati glavnicu (svoju obvezu iz ugovora o nagodbi) da će tužitelj odustati od bilo kakvih daljnjih potraživanja. Naime, u protivnom bi proizlazilo da je tužitelj podneskom od 15. prosinca 2011. i takvom svojom izjavom i navodima nudio tuženiku da u cijelosti podmiri svoja potraživanja, uključujući i zakonske zatezne kamate koje potražuje, nakon čega će on povući tužbu odnosno odustati od tužbe i tužbenog zahtjeva. To bi značilo da je po takvom tumačenju tužitelj ponudio tuženiku da u cijelosti prizna tužbeni zahtjev i plati sve navedeno u tužbenom zahtjevu, a nakon čega bi on povukao tužbu ili kako on to navodi odustao od tužbe i tužbenog zahtjeva. Takvo tumačenje nije logično niti je životno, već upravo suprotno tome, a kako to tumači i drugostupanjski sud, a prihvaća i ovaj sud, pravilno je protumačiti takvo navođenje tužitelja u podnesku od 15. prosinca 2011. da ako tuženik podmiri nesporno utvrđenu novčanu vrijednost nekretnina koje je trebao tužitelju predati tuženik, a što ne podrazumijeva zakonske zatezne kamate, da će odustati od tužbe i tužbenog zahtjeva u ovom postupku. To drugim riječima znači da neće potraživati zatezne kamate i što je pravilno protumačio drugostupanjski sud i ovaj sud takvo tumačenje u cijelosti prihvaća. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

16. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.